Problemi s koordiniranjem i učinkovitošću rada

Prikaz povijesti Ujedinjenih naroda u sklopu Osnovne cjeline 2 pokazao je da je Organizacija bila stalno prisiljena  prilagođavati se novim uvjetima rada i savladavati nove izazove. Ovdje se, prije svega, misli na konflikt Istok-Zapad koji je onemogućio rad najvažnijeg tijela UN-a - Vijeća sigurnosti i na proces dekolonijalizacije tijekom kojeg se enormno povećao broj država-članica. Važno je spomenuti da je proces dekolonijalizacije imao za posljedicu to da su zemlje u razvoju činile većinu u Glavnoj skupštini, pa je konflikt Sjever-Jug bio jedan od važnih faktora za rad Ujedinjenih naroda.

Sve više područja rada ...

Organizacija je osnovana s ciljem da se stvori sistem kolektivne sigurnosti koji bi spriječio ratove među državama. Taj zadatak Organizacija nije mogla ispuniti zbog blokade Vijeća sigurnosti i zbog nedostataka sistema. Zbog toga su druga područja zadataka postala težište rada: "Pored problema i rizika koji su prepoznati već pri osnivanju Ujedinjenih naroda 1945. godine, došlo je do novih globalnih problema kao što su smanjenje prirodnih bogatstava, uništavanje životne okoline, klimatske promjene, enorman porast ljudske populacije te nove forme prijetnji miru i cjelokupnom stanovništvu oružjem za masovno uništenje i unutardržavnim konfliktima."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 258-259]

Sve u svemu, Ujedinjeni narodi su se pokazali valjanima pri savladavanju tih izazova. Jedan primjer za to bi bio stvaranje novog instrumenta - Plavih kaciga - zbog nedostatka adekvatnih mjera predviđenih u UN-ovoj Povelji. Taj instrument se pokazao kao uspješan, iako se s vremena na vrijeme susretao s teškim krizama [vidi tekst "Problemi osiguranja mira"]. Ipak, sposobnost prilagođavanja i fleksibilnost te stalni proces učenja iznjedrili su i negativne posljedice: 

... sve više tijela

Tijekom "procesa učenja i reformiranja, Ujedinjeni narodi su se ograničavali uglavnom na proširivanje postojećih tijela i na stvaranje novih posebnih tijela, programa i posebnih organizacija, koji su se dodavali sistemu Ujedinjenih naroda. Na taj način je mehanizam, koji je osnivač Organizacije zamislio kao princip rada, sve više izmicao kontroli. Ujedinjeni narodi trebali su biti organizirani kao 'sistem planeta' čija je središnja institicija trebala funkcionirati relativno slobodno sa zadatkom koordiniranja učinkovitom suradnjom. Pri tome se središnja organizacija trebala koristiti znanjem cjelokupnog sistema kako bi mogla formulirati i provesti sveobuhvatne strategije."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 259]

Takav princip rada nije funkcionirao. Ujedinjeni narodi su upravo zbog nedostatne učinkovitosti rada bili izloženi različitim kritikama. Nije se više mogao zadržati ni pregled nad mrežom tijela koja su se formirala oko Organizacije. Broj tih tijela bio je u stalnom porastu i njihovim je radom bilo nemoguće koordinirati. Rad Ujedinjenih naroda posebno je trpio u socio-ekonomskom i području razvojne politike, pa je zbog nedostatka koordiniranja dolazilo do preklapanja nadležnosti i aktivnosti različitih tijela i institucija. Zbog toga je u središtu kritike stajalo Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja s gotovo nepreglednim brojem svojih dodatnih i posebnih organizacija.

Zahtijeva se, stoga, da se cijeli sistem detaljno preispita. Tvrdi se da Vijeće za ekonomska i socijalana pitanja sa svojom trenutnom strukturom nije u stanju obavljati funkciju koordinatora te da radi suviše birokratski i neučinkovito. Sljedeći veoma važan problem je nedostatak usuglašavanja između tijela i institucija UN-a i Bretton-Woods organizacija koje su u posljednjim desetljećima dobile na značaju. Taj nedostatak usuglašavanja i koordinacije rada najmanje pridonosi rješavanju problema."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 288-289]

Pritom se ne smije previdjeti činjenica da su države-članice kao nositelji sistema Organizacije odgovorne za stvaranje novih tijela i institucija unutar sistema. "UN-ov sistem u svojoj kompleksnosti, s mnogobrojnim posebnim tijelima i organizacijama, fondovima i programima koji se često stvaraju i pokreću kao trend i radi zaštite interesa pojedinačnih grupa, najbolje predstavlja sliku država-članica. Prijedlozi da se napravi detaljna reforma uprave sigurno potječu iz namjere da se smanji dvostruki rad, ukine preklapanje područja djelovanja te smanji trošenje sredstava. Postoji veliki broj organizacija koje se bave zaštitom životne okoline, mnogobrojne organizacije su zadužene za humanitarne aktivnosti u istim kriznim područjima."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 263]

Reforme Kofi Anana

Sistematizacija sadržajnog rada

Kofi Anan je odmah nakon svog imenovanja za glavnog tajnika počeo s novim načinom oblikovanja sadržajnog rada Sekretarijata i to tako što je definirao pet osnovnih zadataka Ujedinjenih naroda. Tih pet područja zadataka on je dodijelio različitim odjeljenjima Sekretarijata, a jedan njihov dio posebnim tijelima i programima.

"Za područja mira i sigurnosti, ekonomije i socijalnih pitanja, humanitarnih aktivnosti i razvoja formirani su tzv. izvršni odbori. Pitanje ljudskih prava definirano je kao pitanje koje zalazi u sva područja. Glavni tajnik je u lipnja 1997. godine predstavio svoj program reforme za obnovu Ujedinjenih naroda. S obzirom na naglašavanje pojedinih područja unutar programa reformi, proces bi se s pravom mogao nazvati 'tiha revolucija' (...). Jedino čega se glavni tajnik nije dotaknuo u svom programu reforme bilo je Vijeće sigurnosti (...).

U reformskim mjerama koje su provedene ili, prije svega, nisu provedene tijekom devedestih godina jasno se zapaža sljedeća struktura: Sekretarijat i njemu podređena područja djelovanja očito su bili spremni i sposobni za promjenu u cilju pripreme svojih kompetencija i kapaciteta za nadolazeće izazove. Državama-članicama je kao i prije nedostajalo spremnosti da postignu konsenzus o reformi."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 266, 268]

Ostali tekstovi o problemima s kojima se susreću Ujedinjeni narodi

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]