Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda

Vijeće sigurnosti je najmoćnije među glavnim tijelima Ujedinjenih naroda. U skladu sa UN-ovom Poveljom (član 24) to Vijeće snosi glavnu odgovornost za ispunjavanje glavnog zadatka Organizacije [vidi Osnovna cjelina 1], osiguravanje mira i sigurnosti u svijetu. Takva nadležnost čini Vijeće sigurnosti jedinstvenim tijelom u području međunarodne politike.

Kao što dijagram pokazuje, Vijeće sigurnosti sastoji se od 15 članova, pri čemu su 5 država - Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD - stalni članovi Vijeća i time im pripada posebna pozicija. Deset ostalih članova Vijeća bira Opća skupština na dvije godine. Pritom se svake godine bira po pet ostalih članova Vijeća, tako da se njegov sastav mijenja svake godine. 

Odluke u proceduralnim pitanjima donose se potvrdnim glasanjem devet članova. Prilikom glasanja o svim ostalim pitanjima postoji začkoljica da se potvrdno moraju izjasniti svi stalni članovi Vijeća kako bi odluka bila usvojena. Time Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD imaju pravo veta. Ovakav poseban položaj pet stalnih članova Vijeća sigurnosti predstavlja najvažniju posebnost sistema Ujedinjenih naroda, koji u sebi sjedinjava različite osnovne principe. S jedne strane je to jednakopravnost svih suverenih država u Općoj skupštini ("jedna država - jedan glas"), a s druge strane se kroz direktorij pet stalnih članova Vijeća sigurnosti osjeća naslijeđe poretka velesila iz 19. stoljeća.

Jednako kao i ostala glavni tijela, i Vijeće sigurnosti ima pravo utvrđivati posebna tijela. U posebna tijela Vijeća sigurnosti, uz mnogobrojne odbore se ubrajaju i mirovne misije [vidi kronološki pregled u sklopu Osnovne cjeline 2] i dva tribunala za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.

Dalekosežne nadležnosti

U prvom stavu člana 24. UN-ove Povelje kaže se: "Da bi se osigurala brza i djelotvorna akcija Ujedinjenih naroda, članovi povjeravaju Vijeću sigurnosti u prvom redu odgovornost za održanje mira i sigurnosti u svijetu i usuglašavaju se da Vijeće sigurnosti djeluje i u njihovo ime pri provedbi dužnosti i zadataka na temelju te odgovornosti." Na koji način se manifestira ta dalekosežna nadležnost, objašnjeno je u sljedećem tekstu:

Vijeće sigurnosti "može ispitivati svaki spor ili svaku situaciju  koji bi mogli dovesti do zategnutosti na međunarodnom planu ili prerasti u konflikt (poglavlje VI član 34) i može u svakoj fazi spora ili situacije preporučiti odgovarajuće postupke ili metode uređenja (član 36). U skladu s poglavljem VI, uloga Vijeća ostaje savjetodavna, a to je uloga moderatora. Poglavlje VII predviđa upotrebu prisile putem Vijeća sigurnosti. U skladu s članom 39, Vijeće mora odlučiti o tome da li u određenoj situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili agresija. 

Ako Vijeće sigurnosti dođe do zaključka da u određenoj situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili agresija, ono može preporučiti odgovarajuće mjere za okončanje te situacije ili spora. Vijeće može naložiti provedbu prinudnih mjera u cilju izvršenja njegovih odluka. U skladu sa članom 41, pri tome može biti riječi o djelomičnim ili potpunim sankcijama, prije svega u području ekonomije, a po članu 42. mogu se odrediti i mjere upotrebe oružane sile u cilju nametanja mira (...).   

Shodno članu 25, svi članovi Ujedinjenih naroda moraju prihvatiti i provoditi odluke Vijeća sigurnosti. Poseban položaj ima Vijeće sigurnosti i unutar Organizacije, pa je tako cijeli niz odluka Opće skupštine uvjetovan prvenstvenim glasanjem o tom pitanju u Vijeću sigurnosti. Ovo se, prije svega, tiče odluka o prijemu novih članova u Organizaciju ili oduka o eventualnom isključenju nekog člana te izbora glavnog tajnika i sudaca Međunarodnog suda."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 51-52]

Ostali tekstovi o UN-ovim glavnim tijelima:

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]