D@dalos - Razvoj Ujedinjenih nacija (III)

Ujedinjeni narodi

Razvoj Ujedinjenih naroda (III):

Ujedinjeni narodi nakon okončanja Hladnog rata (1989-2004)

Epohalne promjene koje su se dogodile 1989/90. "gurnule su Ujedinjene narode ponovno u centar političkih zbivanja nakon više desetljeća blokade rada. Vijeće sigurnosti ... dobilo je sposobnost odlučivanja i djelovanja kakva mu do tada nije bila poznata" (Gareis/Varwick). Inicijativu je pokrenula Sovjetska unija. Sljedeći tekst autora Helmuta Volgera (Folger) opisuje to razdoblje:

"Do kraja osamdesetih mogućnosti Ujedinjenih naroda, prije svega u području osiguravanja mira i sigurnosti u svijetu, bile su relativno ograničene budući da glavno tijelo UN-a - Vijeće sigurnosti - nije bilo u stanju djelotvorno raditi zbog nedostatka suradnje između dva stalna člana, SAD-a i SSSR-a. Doduše, u toj fazi je došlo do ograničene suradnje nakon kubanske krize, ali je ta suradnja uvijek i iznova dospijevala u nove krize.

Tako, na primjer, Vijeće sigurnosti nije moglo djelovati u afganistanskom konfliktu ili u Zaljevskom ratu između Iraka i Irana, jer su u oba ta konflikta bili upleteni i interesi velesila: u afganistanski konflikt SSSR je bio umiješan kao agresor, a SAD kao dostavljač oružja za afganistanski pokret otpora; u ratu između Iraka i Irana obje velesile su bile dostavljači oružja.

Do radikalne promjene kursa UN-ove politike došlo je zahvaljujući novom vanjskopolitičkom konceptu SSSR-a pod vodstvom Gorbačova, na koji je odgovorio i SAD u Ujedinjenim narodima. Najbolji izraz te nove politike SSSR-a predstavljao je govor Gorbačova održan 7. prosinca 1988. godine pred Općom skupštinom UN-a (...). On je naglasio nove izazove i mogućnosti pred kojima stoje Ujedinjeni narodi i zauzeo se za jačanje Organizacije."

[Helmut Volger, Zur Geschichte der Vereinten Nationen; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 42/1995, Bundeszentrale für politische Bildung Bonn, S. 9]

Nakon početnog oklijevanja SAD-a pod vodstvom Regana, do suradnje je došlo pod vodstvom Georgea Busha, starijega. "Broj iskorištenih prava na veto se spustio na nulu, a poput eksplozije je porastao broj rezolucija i mjera koje su usvojene koncenzusom" (Gareis/Varwick). Prvi rat u Zaljevu između Iraka i Irana priveo se kraju, a okončan je i konflikt u Afganistanu.

U oba ova ratom zahvaćena područja poslane su mirovne misije, a broj mirovnih misija bio je u stalnom porastu: Plave kacige postale su najvažniji instrument međunarodne politike, dok su ranije predstavljale samo marginalnu pojavu. Godine 1988. Plave kacige su dobile i Nobelovu nagradu za mir. Osim toga, došlo je do uspješnog prevladavanja konflikata u Angoli, Namibiji, Kambodži i u zapadnoj Sahari. Veliki optimizam se ponovno osjećao kao i u fazi osnivanja Ujedinjenih naroda. George Bush je govorio o "new world order" (novi svjetski poredak) u kojem će Ujedinjeni narodi igrati jednu od najvažnijih uloga.

"Napad Iraka na Kuvajt razorio je iluziju i nade o svijetu bez međudržavnih konflikata, a raspadi država u Africi (Somalija) i Europi (Jugoslavija) koji su završili oružanim sukobima postavili su sasvim nove izazove pred Organizaciju. Ujedinjeni narodi morali su se sve češće suočavati s unutardržavnim konfliktima.

Postupno proširivanje nadležnosti Vijeća sigurnosti na postupke koji su još prije nekoliko godina potpadali pod zabranu uplitanja u unutardržavna pitanja koja se spominje i u Povelji uvjetovali su stvaranje nove generacije UN-ovih mirovnih misija (...). U razdoblju između 1988. i 1992. stvoreno je 14 novih misija, što je više nego u četiri protekla desetljeća zajedno. Samo tijekom 1993. tim misijama se pridružilo još šest sljedećih angažmana UN-a i unatoč odgađanju slanja trupa iz sredine devedesetih godina broj UN-ovih mirovnih misija je do 2001. porastao na ukupno 54."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 125]

Svjetske Konferencije tijekom devedesetih godina

"Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Ujedinjeni narodi su se morali hvatati u koštac s otporom industrijskih zemalja prema multilateralnim programima pomoći koji su, prije svega, predstavljali financijsko opterećenje za njih te ublažavati rastuće socijalne, ekonomske i humanitarne probleme koji su nastali u mnogobrojnim državama-članicama zbog nastojanja da se napravi nova struktura u svjetskom ekonomskom sistemu [vidi prethodni tekst]. Tijekom devedesetih javlja se pokušaj da se na svjetskim konferencijama, koje su veoma intenzivno pripremane, pronađu rješenja za akutne globalne probleme [pregled najvažnijih svjetskih konferencija možete naći u Tematskom kompleksu "Globalizacija"].

Na svim ovim konferencijama jednako se bilježe i uspjesi i neuspjesi. Kao jedan od uspjeha svakako treba spomenuti sudjelovanje nevladinih organizacija, prisutnost političara iz država-članica i veliki interes masovnih medija za te konferencije. Samo djelimičan uspjeh ostvaren je u pogledu međunarodno-pravno obavezujućih sporazuma. U pravilu su se sudionici konferencija zadržavali na usvajanju deklaracija i programa djelovanja. Ipak, na Konferenciji o zaštiti životne okoline u Riju usvojene su dvije okvirne Konvencije o zaštiti umjetnina i klime, kojima je za djelotvornu provedbu potrebna sadržajna dopuna na daljnjim konferencijama."

[Helmut Volger, Zur Geschichte der Vereinten Nationen; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 42/1995, Bundeszentrale für politische Bildung Bonn, S. 11]

Unatoč nedostatku pravne obaveze u pogledu mnogih deklaracija o svjetskim problemima, Ujedinjeni narodi su se razvili u forum za kontinuirano prevladavanje globalnih problema. U svim koceptima Global Governance Ujedinjeni narodi igraju najvažniju ulogu kao jedina globalna organizacija. Jedna od najvećih poteškoća u političkim formama koje pokušavaju odgovoriti na probleme globalizacije sastoji se u organiziranju efikasnog, ali ipak demokratskog vladanja izvan nacionalne države. Razvijanje novih inovativnih modela u ovom području predstavlja jedan od najvažnijih problema za političke znanosti.

Rezultati u području osiguravanja mira

I u ovoj fazi razvoja Ujedinjenih naroda u području osiguranja mira rezultati su veoma pomiješani. Početni uspjesi iz ove faze, kao što je uspješna operacija u Namibiji prilikom prelaska države na samostalno upravljanje, pali su u sjenu nakon neuspjeha Organizacije u Somaliji i Bosni. Ti su neuspjesi ugledu Organizacije nanijeli veliku štetu.

Kao i prilikom misije u Kongu 1960. [vidi prethodni tekst] Plave kacige su dobile suviše zadataka za koje nisu bile opremljene ni obučene i koje nisu mogle ni ostvariti. "Dok su klasične mirovne misije imale zadatak ispitivača između strana u konfliktu, mandati Plavih kaciga 'druge generacije' imali su veoma široko područje djelovanja.

Novi zadaci misija bili su pomoć državama u tranziciji, pomoć prilikom procesa pomirenja unutar jedne države, pomoć demokratskim procesima konsolidiranja, razoružavanje i reintegracija pripadnika vojnih jedinica sukobljenih strana, povratak i integracija izbjeglica i vremenski ograničeno preuzimanje pojedinačnih nadležnosti u državama."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 127]

Takve mirovne misije druge generacije nisu upotrijebljene samo u Namibiji, već su relativne uspjehe ostvarile i u Nikaragvi, El Salvadoru, na granici između Kuvajta i Iraka, nakon operacije oslobađanja Kuvajta pod mandatom Vijeća sigurnosti te u Kambodži gdje je angažirana do danas najskuplja misija UN-a koja je u potpunosti organizirala prelaznu upravu. Zajdničko za sve te navedene angažmane bilo je to što su sadržavali jedan element klasičnih mirovnih misija, naime ti angažmani UN-a se nisu događali tijekom, već nakon ratnih konflikata u određenim područjima.

"Daljnji razvoj doktrine peacekeepinga (održavanja mira) 'druge generacije' imao je više stepenastu prirodu nego misije u postkonfliktnim situacijama, dakle, misije koje su se događale u mirnodopskim okolnostima nakon zaključivanja mirovnog sporazuma. Neki od mirovnih angažmana koji su pokrenuti nakon 1992. godine kosili su se s načelima koncepcije Plavih kaciga (...).

Tijekom misije UNOSOM II u Somaliji prvi put nakon angažmana u Kongu mandat mirovnih trupa bio je povezan s poglavljem VII Povelje UN-a i s upotrebom vojne prisile. Ta prva humanitarna intervencija Ujedinjenih naroda nije postigla svoj cilj - razoružavanje sukobljenih strana i uspostavljanje trajne humanitarne pomoći stanovništvu. Nakon pogibije 24 pakistanska vojnika, Plave kacige su se odrekle svoje neutralnosti i same su postale strana u konfliktu (...). UNOSOM II je doživio neuspjeh upravo zbog ove proturječnosti: umjesto da osiguraju održanje već dogovorenog mira između strana u konfliktu, Plave kacige su morale prisiliti strane u konfliktu da dogovore taj mir, a pod pritiskom velikih gubitaka i same su postale strana u konfliktu.

Angažman UNPROFOR-a u bivšoj Jugoslaviji na samom početku je bio pokušaj da se provede klasični peacekeeping (održanje mira). Ipak, veoma brzo se pokazalo da su veliki neuspjesi određenog instrumenta u okruženju za koje nije namijenjen. Plave kacige su jednostavno dislocirane a da prije toga nije postignut nikakav pouzdan sporazum sa stranama u konfliktu. Misija koja je 1992. počela u Hrvatskoj proširivanjem mandata postala je intervencija za zaštitu civilnog stanovništva od masovnog kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

[Butros Butros-Gali,
UN-ov Generalni sekratar
1991-1996]

Glavni tajnik je više puta upozoravao da se mirovnim trupama ne trebaju davati zadaci za koje nisu stvorene. Sukcesivno proširivanje mandata UNPROFOR-a pod pritiskom događanja nije se pratilo odgovarajućom vojnom opremom niti jasnim pravnim i političkim pravilima, pa su Plave kacige u više slučajeva bivale taoci ili su dospijevali u područje tzv. ničije zemlje, tj. između dva fronta, pri čemu nije bilo jasno da li se radi o frontu između regularnih vojnih postrojbi sukobljenih strana ili o frontovima između tzv. warlords (gospodara rata).

Neuspjesi misija u Somaliji i bivšoj Jugoslaviji simboliziraju početak krize peacekeepinga i osiguravanja mira putem Ujedinjenih naroda. Iskustva koja su napravljena s tzv. peacekeepingom 'treće generacije', prilikom kojeg je mandat Plavih kaciga proširen mogućnošću upotrebe vojne prisile, različita su. Slike ubijenih američkih vojnika iz Somalije ili vojnika mirovnih trupa koji su u Bosni i Hercegovini uzeti kao taoci, a koje su obišle cijeli svijet, smanjile su spremnost velikog broja država da svoje vojnike šalju u misije UN-a.

Okupacija UN-ove zaštićene zone Srebrenica od strane bosanskih Srba u srpnju 1995. godine (tijekom koje je ubijeno najmanje 7000 Bosanaca koji su se uzaludno nadali zaštiti Ujedinjenih naroda) predstavlja simbol neuspjeha Ujedinjenih naroda u konkretnoj konfliktnoj situaciji."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 128-130]

U Ruandi je i uz prisutnost UN-ove mirovne misije ubijeno više od 800.000 ljudi prije nego što je usuglašeno vojno djelovanje. "Zbog ovih neuspjeha u javnosti je stvorena loša slika o Ujedinjenim narodima, a uspoređuje ih se s papirnim tigrom" (Gareis/Varwick). Postalo je jasno da mirovne misije novog tipa zahtijevaju i potpuno novu koncepciju. Gareis i Varwick ukratko kažu: "Iako ukupan rezultat osiguravanja mira putem Ujedinjenih naroda ni u kom slučaju nema samo negativan predznak, mora se naglasiti da je Organizacija tijekom devedesetih godina bila u dubokoj krizi glede svoje najvažnije nadležnosti."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 131]

Uprkos intenzivnim naporima da se provede reforma i uvedu inovativni koncepti (posebno Boutrosa Ghalija "Program za mir") ova kriza je dovela do toga da se fokus u području osiguranja mira pomakne s Ujedinjenih naroda i Vijeća sigurnosti na regionalne saveze i grupe država. Ta tendencija postala je jasnija tijekom rata na Kosovu, a pojačala se SAD-ovim "ratom protiv terorizma". Na taj način ne samo da se Ujedinjeni narodi nalaze u opasnosti, već i cjelokupna zamisao da sve države snose zajedničku odgovornost za mir i sigurnost u svijetu. Gareis i Varwick naglašavaju sljedeće:

"Zamisao Ujedinjenih naroda da izgrade globalni sistem za osiguranje mira, sa sveobuhvatnim nadležnostima i legitimnim zahtjevom da se na međunarodnoj razini poštuju i slijede pravila i norme ukrojene u Povelju UN-a, stavljena je pod znak pitanja. Predbacivanja da su industrijske nacije potpuno instrumentalizirale Ujedinjene narode za ostvarivanje i zadovoljavanje svojih interesa postala su sasvim glasna. Zbog toga Ujedinjenim narodima prijeti opasnost da budu marginalizirani u području zbog kojeg su 1945. godine i osnovani.

S ovakvim razvojem nije povezana samo briga o mogućem raspadu Međunarodne organizacije. Mnogo je više riječ o principijelnoj problematici, da li pitanja međunarodne sigurnosti i mira treba i u budućnosti rješavati uz pomoć kolektivnog sistema za osiguranje mira ili se potrebno koncentrirati na razinu država, odnosno na osnivanje regionalnih saveza država (...).

Ako ta opcija bude prepuštena državama ad hoc, ovaj put će se prije ili poslije okrenuti od međunarodnog pravnog sistema koji se razvio nakon Drugog svjetskog rata i za čiju nužnost postojanja ipak postoji kakav-takav konsenzus među državama."

[Sven Gareis/Johannes Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen; Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S. 132]

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme: Ljudska prava  I Uzori I Demokracija I Stranke I Europa I  Globalizacija I Ujedinjeni narodi I Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode



Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo a gora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.