|
| |
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Vijeće sigurnosti je najmoćniji organ među glavnim organima
Ujedinjenih nacija. U skladu sa UN-ovom
Poveljom
(član 24) ovo Vijeće snosi glavnu odgovornost za ispunjavanje glavnog zadatka
Organizacije [vidi Osnovni
kurs 1], obezbjeđivanja mira i sigurnosti u svijetu. Ovakva nadležnost čini
Vijeće sigurnosti jedinstvenim tijelom u oblasti međunarodne politike.
Kao što dijagram pokazuje, Vijeće
sigurnosti sastoji se od 15 članova, pri čemu su 5 država - Kina, Francuska,
Velika Britanija, Rusija i SAD - stalni članovi Vijeća i time im pripada posebna
pozicija. Deset ostalih članova Vijeća bira Generalna
skupština na period od dvije godine. Pritom se svake godine bira po pet
ostalih članova Vijeća, tako da se njegov sastav mijenja svake godine.
Prilikom izbora
ostalih članova u Vijeće razvio se regionalni ključ koji bi trebalo da
osigura da u Vijeću uvijek budu zastupljene sve regije svijeta (svi
interesi).
Ovo Vijeće može se sastati bilo kada, s obzirom na to da svi njegovi članovi
imaju stalno sjedište u Njujorku. Predsjedništvo Vijeća koje se mijenja
svakog
mjeseca može sazvati sjedinicu bilo kada. To se može desiti na zahtjev
jednog člana Vijeća, jednog člana Ujedinjenih nacija, na zahtjev Generalne
skupštine ili Generalnog sekretara. Propisano je da se Vijeće ministara
sastaje najmanje svakih 14 dana, a u stvarnosti se njegove sjednice sazivaju
skoro svakog dana, a nerijetko i više puta na dan. |
|
Regionalni
ključ za raspodjelu mjesta ostalih članova Vijeća:
 |
3 afričke
države |
|
2 azijske
države |
|
2
južnoameričke države |
|
2
zapadnoevropske i druge države |
|
1
istočnoevropska država |
|
|
Odluke u proceduralnim pitanjima
se donose potvrdnim glasanjem devet članova. Prilikom glasanja o svim ostalim
pitanjima postoji začkoljica da se potvrdno moraju izjasniti svi stalni članovi
Vijeća kako bi odluka bila usvojena. Time Kina, Francuska, Velika Britanija,
Rusija i SAD imaju pravo na veto. Ovakav poseban položaj pet stalnih članova
Vijeća sigurnosti predstavlja najvažniju posebnost sistema Ujedinjenih nacija,
koji u sebi sjedinjava različite osnovne principe. S jedne strane je to
jednakopravnost svih suverenih država u Generalnoj skupštini ("jedna država -
jedan glas"), a sa druge strane se kroz direktorij pet stalnih članova Vijeća
sigurnosti osjeća nasljeđe poretka velesila iz 19. stoljeća.
Jednako kao i ostali glavni organi i Vijeće sigurnosti ima pravo da ustanovljava
posebne organe. U posebne organe Vijeća sigurnosti pored mnogobrojnih odbora se
ubrajaju i mirovne misije [vidi
hronološki pregled u okviru Osnovnog
kursa 2] i dva tribunala za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.
Dalekosežne nadležnosti
U prvom stavu člana 24. UN-ove Povelje
se kaže: "Da
bi se obezbijedila brza i efikasna akcija Ujedinjenih nacija, članovi
povjeravaju Vijeću sigurnosti prvenstveno odgovornost za održanje mira i
sigurnosti u svijetu i usaglašavaju se da Vijeće sigurnosti djeluje i u njihovo
ime pri sprovođenju dužnosti i zadataka na osnovu ove odgovornosti."
Na koji način se manifestuje ova dalekosežna nadležnost objašnjeno je u sljedećem
tekstu:
Vijeće sigurnosti "može da ispituje svaki spor
ili svaku situaciju koji bi mogli da dovedu do zategnutosti na međunarodnom
planu ili da prerastu u spor (poglavlje VI član 34) i
može u svakoj fazi spora ili situacije preporučiti odgovarajuće postupke
ili metode uređenja (član 36). U skladu sa poglavljem VI, uloga Vijeća
ostaje savjetodavna, a to je uloga moderatora. Poglavlje VII predviđa upotrebu
prisile putem Vijeća sigurnosti.
U skladu sa članom
39, Vijeće mora da odluči o tome da li u određenoj situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili
agresija.
Ukoliko Vijeće sigurnosti dođe do zaključka da
u određenoj
situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili
agresija, ono može da preporuči odgovarajuće mjere za okončanje ove situacije
ili spora.
Vijeće može da
naloži sprovođenje prinudnih mjera
u cilju izvršenja njegovih odluka. U skladu
sa članom 41, pri tome može da bude riječi o
djelimičnim ili potpunim sankcijama, prije svega u oblasti ekonomije, a po članu
42. mogu se odrediti i mjere upotrebe oružane sile u cilju nametanja mira (...).
Shodno članu 25, svi članovi Ujedinjenih nacija moraju prihvatiti i sprovoditi
odluke Vijeća sigurnosti. Poseban položaj ima Vijeće sigurnosti i unutar
Organizacije, pa je tako cijeli niz odluka Generalne skupštine uslovljen
prvenstvenim glasanjem o tom pitanju u Vijeću sigurnosti. Ovo se, prije svega,
tiče odluka o prijemu novih članova u Organizaciju ili oduka o eventualnom
isključenju nekog člana te izbora Generalnog sekretara i sudaca Međunarodnog
suda."
[Sven Gareis/Johannes
Varwick, Die Vereinten Nationen. Aufgaben, Instrumente und Reformen;
Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 403, Bonn 2003, S.
51-52]
Ostali tekstovi o UN-ovim glavnim organima:
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
