|

| |
|

|
Život
i delo Desmonda Tutua
Desmond Mpilo Tutu
rođen je 7. oktobra
1931. godine u Klerksdorfu, u gradu u kojem se iskopavalo zlato 120 milja
zapadno od Johanesburga. Kada mu je bilo dvanaest godina sa porodicom preselio se u Johanesburg, gde je počeo po prvi put
zarađivati prodajom oraha i lešnika na stanicama i kao kedi na
terenima za golf.
Zapravo, Desmond Tutu je oduvek želeo postati lečnik. Ali
njegova porodica mu to nije mogla priuštiti i tako je on krenuo stopama
oca i postao učitelj. Tek što je postao učitelj
južnoafrička vlada je uvela zakon po kojem su crni učenici
trebali dobijati lošije obrazovanje od belih. |
Tutu, koji je želeo da njegovi učenici
jednoga dana postanu slobodni i nezavisni odrasli ljudi, koji samostalno mogu
misliti i odlučivati, trebao je sada namerno ograničiti znanje svojih
učenika. Ovo je za njega bilo neprihvatljivo, te je odlučio da postane
sveštenik.
|
Sveštenik
Tutu se u ime svih crkava u južnoj Africi izjasnio protiv režima
apartheida, kako je nazivana politika vlade po kojoj su se ljudi
suprotno svim principima ljudskih prava delili po rasama. Apartheid je
uveden 1948. godine od strane Nacionalne partije, da bi 4,5 miliona
belaca mogli osigurati vlast nad 23 miliona crnaca.
|
|
Više
informacija o sistemu apartheida u Južnoj Africi naći
ćete u okviru tematskog kompleksa Ljudska prava u okviru
posebne proširene
teme Apartheid |
|
Crnci su dobivali lošije obrazovanje, bili su
potiskivani u tzv. Homelands, nisu se mogli slobodno kretati i okupljati, bez
sudskog procesa moglo ih se poslati u zatvor. Osim toga, uvek su sa sobom
morali nositi pasoš u kojem su bili unešeni gotovo svi podaci o
njima.
1984. godine
Tutu je dobio Nobelovu nagradu za mir za vođenje
nenasilne borbe za oslobođenje potlačene crne većine u Južnoj
Africi. U svom zahvalnom govoru on je pozvao na mir, ljubav i bratstvo među
svim narodima sveta, ne samo među narodima u Južnoj Africi. Ovakvo mišljenje
zadržao je i do dana današnjeg (do
teksta koji predstavlja govor na dodeli Nobelove nagrade).
 |
Kada je 1986. izabran za
Nadbiskupa, najvišu službu u anglikanskoj crkvi, slavlje je bilo još
veće. Ali vrhunac svega u Tutuovom životu sigurno je bilo ukidanje
apartheida početkom 1990. godine i prvi opšti izbori u Južnoj
Africi 1994. godine, iz kojih je njegov blizak prijatelj Nelson Mandela
izašao kao prvi crni predsednik Južne Afrike. Nelson
Mandela je bio taj koji je Tutua zamolio da preuzme mesto predsedavajućeg
Komisije za istinu i pomirenje 1995. godine. Komisija se formirala s
namerom da se zajednički prevaziđe loša prošlost Južne
Afrike. Osnovna zamisao je bila da bez oprosta nema budućnosti. |
Komisija je imala zadatak da prikupi materijale
i dokaze o povredama ljudskih prava u Južnoj Africi od 1960. do 1994. godine i
da oprosti onim ljudima koji se dobrovoljno jave i priznaju da se kaju zbog počinjenih
nedela. Čak i nakon ukidanja režima apartheida i nakon stvaranja Komisije
za istinu i pomirenje Tutu se i dalje širom sveta angažovao za jednaka prava
za sve narode i posredovao i imao uticaja u rešavanju mnogobrojnih
konfliktnih situacija.
Dalje informacije:
[Početak
stranice]
|