|
|
Svaki čovek poseduje urođena prava. Koja su to prava, već smo videli (Osnovni kurs 3). Pri tom je bilo reči i o tome da se ljudska prava ne poštuju uvek. Mnogo je teže nadgledati ljudska prava nego nacionalne zakone. U ovom odeljku upitaćemo se ko ispunjava ovaj teški zadatak.
Glavni sudac ima težak zadatak. Bez obzira na to šta čini u svakom slučaju nije omiljen kod jednog od dva tima i kod navijača tog tima. Često je u očima poraženog tima on „dežurni krivac“. Već tokom same igre njemu zvižde navijači oba tima. Naravno, fudbalska utakmica bi bila najbolja onda kada bi igrači sami od sebe prestali praviti prekršaje, ali je dosadašnje iskustvo pokazalo da sami apeli za Fair-Play nisu dovoljni.
Najbolje bi bilo kada bi svi ljudi i države na svetu poštovali osnovna pravila igre, odnosno, kada bi se pridržavali ljudskih prava. Sve u svemu i ovde iskustvo pokazuje da to, nažalost, nije slučaj. Sami apeli za poštivanje ljudskih prava nisu dovoljni. Zbog toga nam je – upravo kako je to slučaj sa fudbalskom utakmicom i nadgledanjem pravila igre – u području politike potreban sudac za nadgledanje ljudskih prava, i to sudac kojeg će podržavati linijski suci. Ko obavlja ove dužnosti?
Pod okriljem UN-a formulisana su, i kako smo saznali, formulišu se pravila igre. Godine 1948. države koje su zastupljene u ovoj svetskoj organizaciji usvojile su Opštu povelju o ljudskim pravima" koja se od tada kontinuisano razvija. Sve u svemu, ovim možemo ustanoviti, da se UN vrlo dobro snalaze kao sudac. Naravno, ni Ujedinjene nacije — kao ni fudbalski sudac — ne mogu sprečiti da dođe do prekršaja, dakle, da dođe do kršenja ljudskih prava, ali mogu pokušati, koliko god je to moguće, da deluju protiv tih prekršaja. Teškoća koja se pojavljuje pri tome je sledeća: Ujedinjene nacije ne rade sa običnim fudbalskim igračima, nego sa suverenim državama. Zbog toga je UN-u mnogo teže da očuva pravila igre. Pri pokušaju ispunjenja svog zadatka UN se susreću sa istim problemima kao i glavni sudac u toku fudbalske utakmice. Donošenjem svake odluke UN bivaju neomiljene kod jedne od umešanih strana, primaju zvižduke uglavnom od svih i naravno, one su „dežurni krivac“.
Ovu dužnost obavljaju međunarodne nevladine organizacije (INGOs = International Non-Governmental Organizations). One održavaju mreže zaštitnika ljudskih prava svuda po svetu i objavljuju izveštaje o kršenju ljudskih prava, koji su širom sveta veoma cenjeni i od kojih strahuju mnoge vlade. Ove organizacije koriste internet da bi nečiste radnje otkrile javnosti, jer je u mreži nemoguća cenzura. Vrlo interesantne Online-ponude najvažnijih INGOs trebalo bi obavezno pogledati. Adrese i kratke opise internet-stranica naći ćete na našoj listi linkova uz temu "Ljudska prava". Dakle, ove INGOs upozoravaju na prekršaje, to je njihov najvažniji zadatak. One mogu staviti vlade država pod pritisak kad im javno predoče kršenje ljudskih prava, ali ne mogu za to odrediti nikakve sankcije. Kao i u fudbalu za to je zadužen samo glavni sudac, Ujedinjene nacije.
Međutim, pored ovih posebno obrazovanih grupa i ostale institucije UN-a bave se ljudskim pravima. Primer za to je UNICEF, u čije područje delovanja spadaju prava deteta, kojima ćemo se posebno pozabaviti u okviru jedne proširene teme.. Zbog kršenja ljudskih prava moguće je nekoga izvesti pred sud. U slučaju pojedinaca za to su zaduženi posebno osnovani sudovi za ratne zločine. Ukoliko je prekršaje načinila država, za njih je zadužen međunarodni Tribunal u Den Haag-u. Pošto se u okviru UN-a nalazi toliko različitih institucija koje se bave temom ljudskih prava, 1993. godine uvedena je funkcija Visokog komesara za ljudska prava.
[Početak stranice] [Početna stranica-Ljudska prava] [Pregledni dijagram] |
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|