|
|
Osnovni elementi demokratske države (II): Parlament
U demokratiji vlast proizilazi iz
naroda. Njeno provođenje u pravilu je prepušteno odabranim zastupnicima,
koji su okupljeni u parlamentu. Njihov najvažniji zadatak je uređenje
političke linije jedne države, koju oni definišu zakonima (zakonodavna
funkcija). Zbog toga se parlament označava kao zakonodavna vlast (legislativa).
Osim toga parlament ima kontrolu nad drugim organima
(kontrolna funkcija), da oni ne bi delovali po svojoj samovolji i protiv
interesa naroda. Pri tome se prvo mora odrediti, koja je to volja naroda. Za
to, pre svega, postoje redovni izbori, a osim toga zadatak je parlamentaraca da
u toku različitih razgovora i debata zastupaju mišljenja i interese svojih
birača (funkcija artikulisanja), te da ustanove šta želi većina
naroda (koja je zastupljena sa većinom parlamentaraca).
Osim toga, zastupnici u parlamentu imaju zadatak da obaveste javnost o
problemima koji nastanu u državi , te da organizuju javne diskusije na tu
temu (funkcija obrazovanja političke volje). U toku tih javnih
diskusija izmenjuju se argumenti, tako da građani mogu imati uvida u
postojeće probleme i informisati se na taj način.
Sledeći tekst rasvetljava pojedine zadatke parlamenta:
Parlament u demokratskoj državiU okviru zakonodavne funkcije parlament može predložiti neki zakon (pravo inicijative). Različitim organima može se dati to pravo. U parlamentarnim demokratijama ovo pravo, pored parlamenta, ima najmanje još i vlada. To je povezano tim da vlada u parlamentu gotovo uvek ima većinu, tako da njeni prijedlozi zakona imaju velike šanse za uspeh. Nakon predlaganja zakona on se u parlamentu stavlja plenumu na razmatranje.
Pri tome često dođe do poboljšanja zakona. I konačno, glasa se o
predlogu zakona. U normalnom slučaju za usvajanje zakona potrebna je
relativna većina. Ukoliko se zakon tiče nekih bitnih oblasti, kao npr.
Ustava, onda je potrebna veća, kvalifikovana većina (npr. dvotrećinska
većina). Ukoliko se postigne potrebna većina predlog zakona postaje
važeći zakon [Početak stranice] [Natrag na pregled] U parlamentarnoj demokratiji zastupnici u parlamentu biraju šefa vlade, a ponekad i celokupnu vladu. Time je vlada zavisna od većine u parlamentu, a zastupnici svojim izborom mogu imati veliki uticaj na politički pravac vlade. Osim toga, oni uglavnom imaju mogućnost da opozovu šefa vlade ili raspuste celu vladu. Parlament ne bira samo vladu, on često bira i
članove najvišeg suda. Tim izborom organa ostalih vlasti od parlamenta
legitimišu se indirektno i dotični organi. To znači da
narod ne može direktno birati šefa vlade i najvišeg suca. Narod o tome odlučuje
indirektno putem parlamenta, tako da su time šef vlade i najviši sudac
indirektno izabrani od naroda. Oni su legitimisani da donose odluke za narod [Početak stranice] [Natrag na pregled] U okviru klasične nauke o raspodeli vlasti, parlament (legislativa) kontroliše izvršenje zakona od strane vlade (egzekutiva). Da bi mogao obavljati ovu kontrolnu funkciju, parlament poseduje različita sredstva, koja su u svakoj državi drukčija. Parlament može narediti istragu, obratiti se najvišem sudu – trećoj vrsti vlasti (jurisdiktivna), ili opozvati vladu. Međutim, pošto je u modernim
parlamentarnim demokratijama vlada u parlamentu zastupljena
gotovo uvek sa većinom, tako da kontrolu ne provodi parlament nego
opozicija u parlamentu, dakle, manjina kontroliše većinu. [Početak stranice] [Natrag na pregled] Funkcija artikulisanja i izgradnje volje Parlamentarci imaju zadatak da artikulišu politička nastojanja naroda i volju birača. U idealnom slučaju birači osećaju da ih zastupa ona ili ova frakcija u parlamentu, te da je veza između njih i izabranih vrlo uska. Javnim sednicama, davanjem izveštaja,
te ciljanim informacijama o svom radu parlamentarci pokušavaju informisati građane
i na taj način pomažu procesu izgradnje političke volje kod građana.
|
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|