Osnovni problemi
Na gore Osnove Osnovni problemi Ideologije


 

Demokratija
Buchauszug

Osnovni problemi političke filozofije Novog doba

Sledeći tekst pokušava dati kratki uvod u osnovne probleme, korene i pitanja političkog mislilaštva Novog doba.

Pregled:

Nastanak države Pitanja političke filozofije Novog doba
Koreni političke filozofije Novog doba

[Početak stranice]


Nastanak "države"

Osnovni problem kojim se bavi političko mislilaštvo ove epohe je "Nastanak moderne države". Ova formula je suviše teleologijska da bi potpuno zadovoljavala istorijski kriterij. Ta formula sugeriše da je moderna država nastala kao neophodnost krajnje tačke svetskog istorijskog "normalnog razvoja", dok je država, ipak, tek rezultat specifičnih konstelacija u Evropi, odakle je "izvezena" dalje u svet. Država nije neophodan rezultat svetske istorije, nego je rezultat za koji su postojale kako teoretske, tako i praktične alternative. Ovakve alternative su veoma važne za razvoj političkih ideja, iako su i one mogle biti uzete u službu fundamentalnog procesa "porasta državne sile" u smislu principa heterogenosti svrhe. "Porast državne sile", ova formula označava sudski proces, ali ne i sudski proces na kojem se utvrđuje rezultat. Radi se jednostavno o tome da u lepezi mnogobrojnih nosilaca različitih form lične moći - kao što je to bio slučaj u Srednjem veku - moćnik određene centralne i vrlo visoko rangirane pozicije počinje akumulisati moć sa manje ili više ostvarenim ciljem da monopoliše vlast za svoje sopstvene pozicije. Ovakve "ključne" pozicije su često monarhističke, tako da to predstavlja porast monarhije, tzv. "apsolutizam" i raspravu o njemu što i jeste jedna od glavnih tema istorije ideja i događaja ovog doba. 

[Početak stranice]

Koreni političke filozofije Novog doba

Kao prva reakcija na pojavu novih formi političkog porasta kod Machiavelli-ja nastaju nove analize političkog ponašanja. Učenje o politici bilo je tradicionalni nastavak etike. Sada to učenje nudi znanje vladanja, koje se karakteriše upotrebnošću, upotrebnošću legitimacije politike, koja je po ranijim merilima označavana kao "nemoralna". Ipak, istovremeno humanisti obnavljaju tradicionalnu političku etiku, impulsom reformskih predstava, čija se, pažnje vredna racionalnost, teoretski demonstrira sa radikalnošću utopijskih nacrta, ali i "dijalektike prosvetiteljstva". Treći uticaj je došao od reformacije, istina manje zbog njene teologije umesto da se brani stara vera monarhije. Tako su predstave otpora i suvereniteta naroda produbljene uz pomoć učenja o prirodi i narodnom pravu koje je bilo prilagođeno potrebama sveta u kojem su nastajale nove države. Konfesionalni konflikti i socijalne krize rastu u toj meri da jaka država predstavlja jedino mesto za beg.  

[Početak stranice]

Pitanja političke filozofije Novog doba

Proširenje ovih konflikata u Engleskoj vodi Hobbes-a do pronalaska veze između teoretskog preovladavanja ovih kriza i nove nauke, prosvetiteljstva 18. veka, što je opet dovelo do povećanja zajedničkih novih impulsa. Politika se i sada, kao što je to bio slučaj i ranije, zasniva na metafizici, merila "prirode" i "razuma" nisu ništa novo, ali se u budućnosti upotrebljavaju pod obilježjem transcedentnosti. Zajedničko blagostanje i dalje ostaje cilj, ali sada zajedničko blagostanje ne znači samo biti svet na onom svetu, nego i biti sretan na ovom svetu. Svetski imanentna realnost time dobija emancipacijski i humanitarni napredak, sloboda i samoodređivanje postaju važne parole. Istovremeno u dijalektičkom okruženju omogućen je porast državne moći na račun tek otkrivenog dostojanstva individue, teoretski prateći određene zaključke Rousseau-ove filozofije identiteta, a praktično u tzv. "prosvetljenom apsolutizmu". Čak i u američkoj revoluciji ova ambivalencija britanske tradicije slobode i evropskog prosvetiteljstva pokazala se kao neodvojiva. Potom sledi oslobođenje čovečanstva u interesu napretka građanstva. U programima ljudskih prava i u političkoj ekonomiji koja je vrlo brzo dobila na značaju građanski privrednici i moderno privredno društvo počinju svoj dijalog sa državnom moći koja im više i nije bila identična.  

[Wolfgang Reinhard; preuzeto iz: Hans Fenske u.a., Istorija političkih ideja. Od Homera do današnjice, Frankfurt/Main 1987.]

[Početak stranice]

 

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.