|
|
|
|
Zadaci i ciljevi političkog opismenjavanja U tematskom kompleksu Demokracija kao važan zaključak izdvojili smo da demokracija nije stroj koji se jednom napravi i pokrene, a potom funkcionira sam od sebe. Demokracija je mnogo više proces koji se uvijek iznova mora puniti životom. Zbog toga je ovisna o aktivnim građanima. Zbog toga punoljetan građanin predstavlja nadređeni i dugoročni cilj za područje političkog opismenjavanja. Političko opismenjavanje pokušava probuditi interes za politiku i stvoriti pretpostavke da učenici postanu punoljetni aktivni građani, tako što pokušava učenike naučiti samostalnoj vještini analize i procjene. Za to je, naravno, nužno i osnovno znanje pa se stoga u zadatke političkog opismenjavanja ubraja i promicanje osnovnih znanja o politici. Ono što su u nastavi jezika strane riječi, to je u političkom opismenjavanju vladanje osnovnim pojmovima, kao što su demokracija, raspodjela vlasti, izbori, stranke, mir, moć itd. "Osnovni cilj političkog opismenjavanja je probuditi kod učenika razumijevanje za politiku te im omogućiti uvid u političke uzročno-posljedične veze" (Politička didaktika, izdano: Savezna centrala za političko obrazovanje, Bonn 1994., S. 17). Ali, demokratsko političko opismenjavanje pri promicanju osnovnih znanja ne stoji mirno - ono samo sebi stvara nove osnove, dakle, nužno osnove za nastavak političkog opismenjavanja i postizanje željenih ciljeva. Jer, onaj tko se ne snalazi u političkom sustavu, tko ne uspijeva sagledati funkcije i veze, nije ni u mogućnosti iskoristiti svoju šansu sudjelovanja, njemu nedostaje demokratska kompetencija (vidi tekst koji sljedi), on ostaje građanin, ali ne možemo ga nazvati punoljetnim, aktivnim građaninom. Iz onoga što je dosad rečeno možemo izvesti niz ciljeva koji se nadopunjuju i nadograđuju jedan na drugi. Sljedeći dijagram pokušava to pokazati:
"Pojmom kongitivna kompetencija označava se zahtjev za određenom razinom znanja i sposobnosti učenja, pri čemu se znanje odnosi na poznavanje institucionalnog uređenja političkog sustava, funkcionalnih veza unutar sustava do njegovih svjetsko-političkih i ekonomskih ovisnosti. No, građanin osim toga treba poznavati i sadržaje aktualnih političkih odluka. Proceduralna kompetencija su znanja i vještine koji su potrebni kako bi se shvatile političke mogućnosti utjecaja i šanse za sudjelovanje. Zbog toga građanin mora imati i znanje o administrativnim nadležnostima i pravnim postupcima. On mora raspolagati i strategijskim sposobnostima, kako bi ostvario svoje ili ciljeve koje je prepoznao kao opće. Habitualna kompetencija su stajališta - ili u tradicionalnoj terminologiji - vrline, koje građani moraju donijeti sa sobom u društvo u cilju održanja tog društva. Ta kompetencija mora biti čvrsto ukorijenjena kako bi mogla motivirano djelovati. Moderne demokracije posebno mnogo očekuju od njihovih habitualnih kompetencija. Kao državnom biću njima je, naravno, potrebno pokoravanje pravnim normama, ali osim toga i spremnost na žrtvovanje, kako bi se zajedništvo branilo od prijetnji izvana. Kao liberalnom biću potrebna im je fer igra i tolerancija u promatranju svakodnevnih prilika. Kao demokratskom biću njima je potrebno sudjelovanje građana koje je, ako je to moguće, racionalno, odgovorno i redovito. Kao socijalno-državno biće one ne mogu opstati bez smisla za socijalnu pravednost i solidarnosti." [Joachim Detjen, Kompetencije demokracije građana. Izazovi za političko obrazovanje, u: Iz politike i historije B 25/2000, izdano: Savezna centrala za političko obrazovanje, S. 12-13] [Autor: Ragnar Müller] |
|
Teme:
Ljudska prava I
Uzori I
Demokracija I
Stranke I Europa
I Globalizacija
I Ujedinjeni narodi
I Održivi
razvoj |
