[Izvod iz: „Sposobnost učenja: Naše skriveno bogatstvo. UNESCO-ov izvještaj o obrazovanju za 21. stoljeće“]

Obrazovanje se ne može ograničiti na to da se ljudi zbližavaju, dok im se za uvjet postavlja zadržavanje zajedničkih vrijednosti njihove povijesti. Zadatak obrazovanja je i da odgovori na pitanja zašto i zbog čega mi živimo zajedno? Zadatak obrazovanja je da svakom pojedincu pruži šansu da tijekom cijelog života igra aktivnu ulogu u stvaranju budućnosti društva.

Zbog toga svaki obrazovni sustav ima jednu eksplicitnu i jednu implicitnu zadaću, da svakog pojedinca pripremi za njegovu ulogu u društvu. U našem današenjem, modernom društvu učešće u oblikovanju budućnosti znači mnogo više od političkog promatranja. Svaki pojedinac unutar društva svakodnevno mora preuzimati nove odgovornosti, u svom radu, u kulturnim aktivnostima, u savezima ili sindikatima. Objašnjavanjem i učenjem svojih prava i obaveza u školi te razvijanjem socijalnih kompetencija u timskom radu, obrazovanje priprema svakog pojedinca na njegovu buduću ulogu.

Stajalište da je zadatak škole pripremiti pojedinca za aktivno sudjelovanje u životu društva proširilo se s proširivanjem demokratskih principa na cijelu zemaljsku kuglu. U tom pogledu postoji više razina djelovanja koje se dopunjuju s modernom demokracijom.

Prvi i minimalni cilj je vježbati ulogu ponašanja po pravilima društva. To je zadatak osnovnog obrazovanja u vidu sociologije kao političke abecede. No, tolerancija se ne može predstavti kao izolirani predmet uz ostale školske predmete. Cilj svega ni u kom slučaju nije predavati moralističke principe kao kruta pravila, što bi sličilo na indoktrinaciju, već uvesti demokratsku praksu u škole. Učenici trebaju uz pomoć praktičnih primjera naučiti razumijevati koja su im prava i obaveze i na koji način je ograničena njihova vlastita sloboda slobodom drugih. Nastava razumijevanja demokracije treba biti podržana već oprobanim praktičnim radovima, kao što su uspostavljanje novog školskog reda, uspostavljanje školskog parlamenta i simulacije te pokazati kako funkcioniraju demokratske institucije putem školskih novina i uređivanja sekcija za mirno rješenje konflikta. Budući da se demokratski odgoj i demokratsko razumijevanje ne ograničavaju samo na školsko doba, posebno je važno da se u cjelokupan proces uključe članovi obitelji i drugi članovi društva.

Za učenike su građansko obrazovanje i političko opismenjavanje kompleksni predmeti u kojima moraju učiti kako zauzeti vrijednosni stav prema nekoj stvari, odnosno mora se učiti kako se to sudjeluje u javnom životu. Zbog toga se nastava ne može promatrati kao ideološki neutralna; moguće je da se tijekom nastave zahtijeva uključivanje savjesti učenika. No, kako bi se razvila i učvrstila savjest, odgoj i učenje se od početka djetinstva moraju zasnivati na razumu, kao pretpostavci slobodnog razmišljanja i djelovanja. Kad onda od takvih učenika jednom postanu punoljetni, aktivni građani, daljnja izobrazba bit će njihov stalni pratilac na veoma teškom putu, gdje se moraju uskladiti njihove jasne slobode i osnovna prava s obavezama i odgovornošću prema drugima i društvu. Zbog toga je zadaća obrazovanja i odgoja da razviju i učvrste sposobnosti prosuđivanja. Iz toga nastaje problem izjednačavanja individualne slobode i principa autoriteta, koji se pojavljuje u svim formama i modelima nastave. Ovaj konflikt još jednom naglašava nužnost učenja i razvijanja vještine donošenja nepristranih procjena, koje su nužne za sudjelovanje u javnom životu.

Ako zaista postoji sinergijska veza između obrazovanja i prakse, nužno je da svatko tko ostvaruje svoja prava u jednakoj mjeri ispunjava i svoje obaveze. Zbog toga bi učenje kao doživotni proces trabalo pomoći aktivnom sudjelovanju u stvaranju društva. Takvo društvo predstavljalo bi vezu između pojedinca i političkog autoriteta. Time bi se svakom pojedincu trebalo omogućiti da preuzme dio odgovornosti u društvu i da se približi ostvarivanju cilja stvarne solidarnosti. Zbog toga obrazovanje mora pratiti svakog građanina do kraja njegovog života i postati osnovni dio građanskog društva i demokracije koja živi. Obrazovanje i odgoj bit će demokratski samo kad svi postanu dijelom društva koje je izgrađeno međusobnom odgovornošću i pomoći te na taj način osigurava osnovna prava svim svojim građanima.

[Sposobnost učenja: Naše skriveno bogatstvo. UNESCO-ov izvještaj o obrazovanju za 21. stoljeće, izdano: Njemačka UNESCO komisija, Neuwied; Kriftel; Berlin: Luchterhand, 1997., S. 50-52]

[Početak stranice]