|
| |
Pojam "obrazovanja":
Izazovi za obrazovanje
[Izvod iz: „Sposobnost učenja: Naše skriveno bogatstvo. UNESCO-ov
izvještaj o obrazovanju za 21. stoljeće“]
"Moramo se pripremiti na velike napore
ili, još bolje, prevladati ih. Iako ti napori nisu novi, oni će imati
centralno značenje u 21. stoljeću. Pojedinačno, riječ je o sljedećem:
 | jaz između ‘globalnog’ i ‘lokalnog’:
Ljudi moraju korak po korak postati građani svijeta, a da istodobno
ne izgube dodir sa svojim korijenima. Pri tome i dalje trebaju igrati važnu
ulogu u životu svoje nacije i lokalne zajednice. |
| jaz između "općeg" i
"individualnog": Kultura se sve više globalizira do svojih najsitnijih dijelova. Ne smijemo ignorirati niti potencijalne mogućnosti
globalizacije, a ni njene opasnosti, pa čak ni najmanju opasnost da se
zaboravi na posebnosti svakog pojedinca. Pojedinci su ti
koji trebaju birati svoju vlastitu budućnost i iskoristiti njen puni
potencijal u bogatstvu svoje tradicije i kulture koje bi se, ako se
njima ne postupamo nježno, mogle oštetiti modernim razvojem. |
| jaz između tradicije i modernog, pri
čemu su i jedno i drugo dijelovi jednog problema: kako je moguće
pripremiti se za promjenu, ako ne okrenemo leđa prošlosti? kako se može
ostvariti autonomija zajedno sa slobodnim razvojem ostalih individua? Kako
se može integrirati znanstveni napredak? Ovdje se moramo pripremiti i za
izazove novih informacijskih tehnologija. |
| jaz između dugoročnih i kratkoročnih
razmišljanja: Ovaj jaz postojao je oduvijek, ali je danas nešto naglašeniji
zbog dominantnosti neposrednosti. Živimo u svijetu koji je poplavljen
kratkoročnim vijestima i informacijama, što neprestalno baca novo
svjetlo na aktualne probleme. Javnost zahtijeva brze odgovore i patentna rješenja,
dok mnogi problemi zahtijevaju strpljivu i koncentrirano razrađenu
reformsku strategiju. Upravo ovo se ogleda i u obrazovnoj politici. |
| jaz između nužnosti postojanja
konkurencije i brige da se svakome osiguraju jednake šanse: Ovo je klasični
problem koji se od početka stoljeća postavlja kako nositeljima odluka u
ekonomskim ili društveno-političkim sferama, tako i ljudima koji se
bave političkim opismenjavanjem. Dosad se pokušalo provedbom
nekoliko potencijalnih rješenja, no ni jedno se nije pokazalo kao pravo.
Komisija se usuđuje reći da je pritisak konkurencije mnoge
odgovorne osobe doveo do toga da iz vida izgube svoje prave zadatke, a to
su: osposobljavanje svakog čovjeka da potpuno iscrpi sve svoje
mogućnosti. Upravo to nas je potaknulo da za vrijeme našeg mandata
ponovno razmislimo o pojmu "doživotno učenje", te da ga
aktualiziramo. Želimo da povežemo tri snage: izazove koje nudi
konkurencija, snagu posredničke kooperacije i solidarnost. |
| jaz između ekstremnog proširivanja
znanja i kapaciteta čovjeka, da ovo znanje usvoji: Komisija nije
odoljela kušnji predlaganja novih područja učenja, kao što su
samospoznaja, samopriznanje, metode osiguranja fizičkog i psihičkog
blagostanja, metode boljeg razumijevanja prirodnog okoliša u smislu
njegovog boljeg održanja. Budući da su nastavni planovi i programi već
pod velikim pritiskom, svaka razumna reformska strategija treba sadržavati i
karakteristike selekcije, pod uvjetom da se održe odlučujuće
osobine općeg obrazovanja. Ono bi učenike trebalo naučiti kako
mogu poboljšati svoj život znanjem, isprobavanjem i razvojem vlastite osobne kulture. |
| i konačno, faktor koji se uvijek iznova
pojavljuje - jaz između duhovnog i materijalnog: Ljudi često, a da
to i ne znaju ili ne iskažu riječima, čeznu za idealom vrijednosti
koje bismo mogli okarakterizirati kao "moralne". Zbog toga je
jedna od najugodnijih zadaća obrazovanja da svakog pojedinca ohrabri da
u skladu sa svojom tradicijom i svojim gledištima i razmišljanjima, a poštujući
pluralizam, prigrli i srcem i dušom razinu univerzalnog i da samim tim
izraste iznad samog sebe. Ova Komisija neće pretjerati kada kaže da
od toga ovisi preživljavanje čovječanstva. |
Ljudi su danas rastrgani između
globalizacije, čiju pojavu vide, a ponekad i iznose na svojim plećima,
i svoga traganja za korijenima, vezama i osjećajem pripadnosti.
Obrazovna politika mora se više baviti ovim problemom jer se i društvo rađa
uz porođajne bolove: Obrazovanje je jezgra razvoja osobnosti pojedinca i
društva. Zadatak obrazovanja je da svakoga od nas, bez iznimke, osposobi da
razvijemo i iskoristimo naše talente, i naš kreativni potencijal uključujući
i odgovornost za naš vlastiti život, i ostvarenje naših
ciljeva."
[Sposobnost učenja: Naše skriveno
bogatstvo. UNESCO-ov izvještaj o obrazovanju za 21. vijek, izdato: Njemačka
UNESCO komisija, Neuwied; Kriftel; Berlin: Luchterhand, 1997., S. 14-15]
[Početak
stranice]
|
