"Jedan od najvažnijih zadataka obrazovanja je pretvoriti realno postojeću međusobnu ovisnost u volontersku solidarnost. Zbog toga obrazovanje mora pomoći ljudima da boljim razumijevanjem svijeta bolje razumiju sebe i druge. Učenje je prvi korak kako bi se razumjela rastuća kompleksnost globalnih događanja i kako bi se razgradila nesigurnost koja se pojavljuje kao rezultat toga. Sljedeći korak bi bio učenje sagledavanja činjenica u pravom kontekstu i kritički odnos prema protoku informacija, kako bi se na kraju došlo do vlastite procjene, odnosno zaključka. Pri tome je obrazovanje nezamjenjivo. Ono zahtijeva pravo razumijevanje događaja, koje svakako nadilazi predodžbe medija o tim događajima koje su ponekad suviše pojednostavljene, a nekad suviše iskrivljene. Pred našim se očima tako pojavljuje veoma turbulenten svijet koji mijenja samog sebe. Obrazovanje mora pomoći svakom pojedincu da postane građaninom svijeta (...). 

Obrazovanje, stoga, mora svakome omogućiti uvid u njegove korijene, kako bi se spoznali okviri određenosti. Ali, istodobno obrazovanje treba poučavati i respekt prema drugim kulturama. Neki nastavni predmeti u školama od odlučujuće su  važnosti za takvo obrazovanje. Povijest je često služila tome da se pojača osjećaj nacionalne pripadnosti, naglašavajući razlike i pozivajući na razmišljanja o tim razlikama. Razlog za to je bio da nastava povijesti nije bila organizirana na znanstvenim temeljima. Ako bismo samo na trenutak inzistrirali na spoznavanju onoga što je sasvim očito, naime na činjenici da ljudske grupe, narodi, nacije i kontinenti nisu jednaki, bili bismo prisiljeni doći do zaključka da drugi narodi jesu različiti, ali da imaju jednako bogatu povijest i kulturu. Znanje i poznavanje drugih kultura vodi nas do toga da smo svjesni posebnosti svoje kulture, ali i cjelokupnog naslijeđa čovječanstva (...).

Obrazovanje mora biti sedlo novog humanizma. Humanizam koji je više karakterističan svojom etičkom komponentom, a njegova težina leži u poznavanju i respektiranju drugih kultura i spiritualnih vrijednosti različitih civilizacija. To je neka vrsta balansa globalizaciji, koji je i više nego potreban, inače će globalizacija ostati samo tehnička i čisto ekonomska! Osjećaj zajedničkih vrijednosti i zajedničke sudbine je platforma na kojoj mora počivati svaka forma međunarodne suradnje (...). 

Više nije dovoljno svako dijete opskrbiti određenom količinom znanja u određenom trenutku njegova života, kako bi ono u daljnjem toku svog života crpilo to znanje. Svaki pojedinac mora biti osposobljen da uči cijeli život, da povećava svoje znanje, stječe nove vještine i kvalifikacije, kako bi se mogao prilagoditi promjenjivom, kompleksnom i povezanom svijetu."  

[Sposobnost učenja: Naše skriveno bogatstvo. UNESCO-ov izvještaj o obrazovanju za 21. vijek, izdato: Njemačka UNESCO komisija, Neuwied; Kriftel; Berlin: Luchterhand, 1997., S. 40-41, 73]

[Početak stranice]