|
|
|
|
Zadaci i ciljevi političkog opismenjavanja U tematskom kompleksu Demokratija kao važan zaključak izdvojili smo da demokratija nije mašina, koja se jednom napravi i pokrene, a potom funkcionira sama od sebe. Demokratija je mnogo više proces, koji se uvijek iznova mora puniti životom. Zbog toga je demokratija ovisna od aktivnih građana. Zbog toga punoljetan građanin predstavlja nadređeni i dugoročni cilj za oblast političkog opismenjavanja. Političko opismenjavanje pokušava probuditi interes za politiku i stvoriti pretpostavke da učenici postanu punoljetni aktivni građani, tako što pokušava učenike naučiti samostalnoj vještini analize i procjene. Za to je, naravno, neophodno i osnovno znanje, pa se stoga u zadatke političkog opismenjavanja ubraja i promicanje osnovnih znanja o politici. Ono što su u nastavi jezika strane riječi, to je u političkom opismenjavanju vladanje osnovnim pojmovima, kao što su demokratija, raspodjela vlasti, izbori, partije, mir, moć itd. "Osnovni cilj političkog opismenjavanja je probuditi kod učenika razumijevanje za politiku, te im omogućiti uvid u političke uzročno-posljedične veze" (Politička didaktika, izdato: Savezna centrala za političko obrazovanje, Bonn 1994., S. 17). Ali, demokratsko političko opismenjavanje pri promicanju osnovnih znanja ne stoji mirno - ono samo sebi stvara nove osnove, dakle neophodne osnove za nastavak političkog opismenjavanja i postizanje željenih ciljeva. Jer, onaj ko se ne snalazi u političkom sistemu, ko ne uspijeva sagledati funkcije i veze, nije ni u mogućnosti iskoristiti svoju šansu sudjelovanja, njemu nedostaje demokratska kompetencija (vidi tekst koji sljedi), on ostaje građanin, ali ne možemo ga nazvati punoljetnim, aktivnim građaninom. Iz onoga što je dosad rečeno možemo izvesti niz ciljeva koji se nadopunjuju i nadograđuju jedan na drugi. Sljedeći dijagram pokušava to pokazati:
"Pojmom kongitivna kompetencija označava se zahtjev za određenim nivoom znanja i sposobnosti učenja, pri čemu se znanje odnosi na poznavanje institucionalnog uređenja političkog sistema, funkcionalnih veza unutar sistema do njegovih svjetsko-političkih i ekonomskih ovisnosti. No, građanin pored toga treba poznavati i sadržaje aktuelnih političkih odluka. Proceduralna kompetencija su znanja i vještine, koje su potrebne kako bi se shvatile političke mogućnosti utjecaja i šanse za sudjelovanje. Zbog toga građanin mora imati i znanje o administrativnim nadležnostima i pravnim postupcima. On mora raspolagati i strategijskim sposobnostima, kako bi ostvario svoje ili ciljeve koje je prepoznao kao opće. Habitualna kompetencija su stanovišta - ili u tradicionalnoj terminologiji - vrline, koje građani moraju donijeti sa sobom u društvo u cilju održanja tog društva. Ova kompetencija mora biti čvrsto ukorijenjena, kako bi mogla motivirano djelovati. Moderne demokratije posebno mnogo očekuju od njihovih habitualnih kompetencija. Kao državnom biću njima je, naravno, potrebno pokoravanje pravnim normama, ali pored toga i spremnost na žrtvovanje, kako bi se zajedništvo branilo od prijetnji s vana. Kao liberalnom biću njima je potrebna fer igra i tolerancija u posmatranju svakodnevnih prilika. Kao demokratskom biću njima je potrebno učešće građana koje je, ukoliko je to moguće, racionalno, odgovorno i redovno. Kao socijalno-državno biće one ne mogu opstati bez smisla za socijalnu pravednost i solidarnosti." [Joachim Detjen, Kompetencije demokratije građana. Izazovi za političko obrazovanje, u: Iz politike i historije B 25/2000, izdato: Savezna centrala za političko obrazovanje, S. 12-13] [Autor: Ragnar Müller] |
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I Održivi razvoj
|
