[Izvod iz: „Sposobnost učenja: Naše skriveno bogatstvo. UNESCO-ov izvještaj o obrazovanju za 21. vijek“]

Obrazovanje se ne može ograničiti na to da se ljudi zbližavaju, dok im se za uslov  postavlja, zadržavanje zajedničkih vrijednosti njihove historije. Zadatak obrazovanja je i da odgovori na pitanja zašto i zbog čega mi živimo zajedno? Zadatak obrazovanja je da svakom pojedincu pruži šansu da tokom cijelog života igra aktivnu ulogu u stvaranju budućnosti društva.

Zbog toga svaki obrazovni sistem ima jednu eksplicitnu i jednu implicitnu zadaću, da svakog pojedinca pripremi za njegovu ulogu u društvu. U našem današenjem, modernom društvu učešće u oblikovanju budućnosti znači mnogo više od političkog posmatranja. Svaki pojedinac unutar društva svakodnevno mora preuzimati nove odgovornosti, u svom radu, u kulturnim aktivnostima, u savezima ili sindikatima. Objašnjavanjem i učenjem svojih prava i obaveza u školi, te razvijanjem socijalnih kompetencija u timskom radu, obrazovanje priprema svakog pojedinca na njegovu buduću ulogu.

Stanovište, da je zadatak škole pripremiti pojedinca za aktivno učešće u životu društva, proširilo se sa proširivanjem demokratskih principa na cijelu zemaljsku kuglu. U tom pogledu postoji više nivoa djelovanja, koji se dopunjuju sa modernom demokratijom.

Prvi i minimalni cilj je vježbati ulogu ponašanja po pravilima društva. Ovo je zadatak osnovnog obrazovanja u vidu sociologije kao političke abecede. No, tolerancija se ne može predstavti kao izolirani predmet pored ostalih školskih predmeta. Cilj svega ni u kom slučaju nije predavati moralističke principe kao kruta pravila, što bi ličilo na indoktrinaciju, već uvesti demokratsku praksu u škole. Učenici treba da uz pomoć praktičnih primjera nauče razumijevati koja su im prava i obaveze i na koji način je ograničena njihova sopstvena sloboda slobodom drugih. Nastava razumijevanja demokratije treba biti podržana od strane već oprobanih praktičnih radova, kao što su uspostavljanje novog školskog reda, uspostavljanje školskog parlamenta, simulacije i pokazati kako funkcioniraju demokratske institucije putem školskih novina i uređivanja sekcija za mirno rješenje konflikta. Obzirom da se demokratski odgoj i demokratsko razumijevanje ne ograničavaju samo na školsko doba, posebno je važno, da se u cjelokupan proces uključe članovi porodice i drugi članovi društva. 

Za učenike su građansko obrazovanje i političko opismenjavanje kompleksni predmeti, u kojima moraju učiti kako zauzeti vrijednosni stav prema nekoj stvari, odnosno mora se učiti kako se to sudjeluje u javnom životu. Zbog toga se nastava ne može posmatrati kao ideološki neutralna; moguće je da se u toku nastave zahtijeva uključivanje savjesti učenika. No, kako bi se razvila i učvrstila savjest, odgoj i učenje se od početka djetinstva moraju zasnivati na razumu, kao pretpostavci slobodnog razmišljanja i djelovanja. Kad onda od takvih učenika jednom postanu punoljetni, aktivni građani dalja izobrazba biće njihov stalni pratilac na veoma teškom putu, gdje se moraju uskladiti njihove jasne slobode i osnovna prava sa obavezama i odgovornošću prema drugima i društvu. Zbog toga je zadatak obrazovanja i odgoja da razviju i učvrste sposobnosti prosuđivanja. Iz toga nastaje problem izjednačavanja individualne slobode i principa autoriteta, koji se pojavljuje u svim formama i modelima nastave. Ovaj konflikt još jednom naglašava neophodnost učenja i razvijanja vještine donošenja nepristrasnih procjena, koje su neophodne za učešće u javnom životu.   

Ukoliko zaista postoji sinergijska veza između obrazovanja i prakse, neophodno je da svako ko ostvaruje svoja prava, u jednakoj mjeri ispunjava i svoje obaveze. Zbog toga bi učenje kao doživotni proces trabalo pomoći aktivnom učešću u stvaranju društva. Ovakvo društvo bi predstavljalo vezu između pojedinca i političkog autoriteta. Time bi se trebalo omogućiti svakom pojedincu da preuzme dio odgovornosti u društvu i da se približi ostvarivanju cilja stvarne solidarnosti. Zbog toga obrazovanje mora pratiti svakog građanina do kraja njegovog života i postati osnovni dio građanskog društva i demokratije koja živi. Obrazovanje i odgoj biće demokratski samo onda kada svi postanu dijelom društva koje je izgrađeno međusobnom odgovornošću i pomoći, te na taj način osigurava osnovna prava svim svojim građanima. 

[Sposobnost učenja: Naše skriveno bogatstvo. UNESCO-ov izvještaj o obrazovanju za 21. vijek, izdato: Njemačka UNESCO komisija, Neuwied; Kriftel; Berlin: Luchterhand, 1997., S. 50-52]

[Početak stranice]