"Jedan od najvažnijih zadataka obrazovanja je pretvoriti realno postojeću međusobnu ovisnost u volontersku solidarnost. Zbog toga obrazovanje mora pomoći ljudima da boljim razumijevanjem svijeta bolje razumiju sebe i druge. Učenje je prvi korak kako bi se razumjela rastuća kompleksnost globalnih događanja i kako bi se razgradila nesigurnost koja se pojavljuje kao rezultat toga. Sljedeći korak bi bio učenje sagledavanja činjenica u pravom kontekstu i kritički odnos ka protoku informacija, kako bi se na kraju došlo do vlastite procjene, odnosno zaključka. Ovdje je obrazovanje nezamjenjivo. Ono zahtijeva pravo razumijevanje događaja, koje svakako prevazilazi predstave medija o tim događajima koje su ponekad suviše pojednostavljene, a nekad suviše iskrivljene. Pred našim očima se tako pojavljuje veoma turbulenten svijet koji mijenja samog sebe. Obrazovanje mora pomoći svakoj individui da postane građaninom svijeta (...). 

Obrazovanje, stoga, mora svakome omogućiti uvid u njegove korijene, kako bi se spoznali okviri određenosti. Ali, istovremeno obrazovanje treba da podućava i respektu ka drugim kulturama. Neki nastavni predmeti u školama su od odlučujućeg značaja za ovakvo obrazovanje. Historija je često služila tome da se pojača osjećaj nacionalne pripadnosti, naglašavajući razlike i pozivajući na razmišljanja o tim razlikama. Razlog za to je bio da nastava historije nije bila organizirana na naučnoj osnovi. Ukoliko bismo samo na trenutak insistrirali na spoznavanju onoga što je sasvim očigledno, naime na činjenici da ljudske grupe, narodi, nacije i kontinenti nisu jednaki, bili bismo prisiljeni doći do zaključka da drugi narodi jesu različiti, ali da imaju jednako bogatu historiju i kulturu. Znanje i poznavanje drugih kultura vodi nas do toga da smo svjesni posebnosti svoje kulture, ali i cjelokupnog nasljeđa čovječanstva (...).

Obrazovanje mora biti sedlo novog humanizma. Humanizam koji je više karakterističan svojom etičkom komponentom, a njegova težina leži u poznavanju i respektiranju drugih kultura i spiritualnih vrijednosti različitih civilizacija. To je neka vrsta balansa globalizaciji, koji je i više nego potreban, inače će globalizacija ostati samo tehnička i čisto ekonomska! Osjećaj zajedničkih vrijednosti i zajedničke sudbine je platforma na kojoj mora počivati svaka forma međunarodne saradnje (...). 

Više nije dovoljno svako dijete opskrbiti određenom količinom znanja u određenom momentu njegovog žovota, kako bi ono u daljem toku svog života crpilo to znanje. Svaki pojedinac mora biti osposobljen da uči tokom cijeloga života, da povećava svoje znanje, stiče nove vještine i kvalifikacije, kako bi se mogao prilagoditi promjenjivom, kompleksnom i povezanom svijetu."  

[Sposobnost učenja: Naše skriveno bogatstvo. UNESCO-ov izvještaj o obrazovanju za 21. vijek, izdato: Njemačka UNESCO komisija, Neuwied; Kriftel; Berlin: Luchterhand, 1997., S. 40-41, 73]

[Početak stranice]