|
| |
Osnovna cjelina 5: Koji problemi stoje na putu održivom
razvoju?
U Osnovnoj cjelini 1 pojasnili smo da je održivost zahtjevan koncept, s obzirom na to da
zahtijeva načelne promjene u svim područjima - političkom,
društvenom, ekonomskom. Osnovna cjelina
2 pokazala je što bi svaki pojedinac mogao učiniti da bi se dostigla
prekretnica u smjeru održivog razvoja. U sklopu
Osnovne
cjeline 3 predstavljen je do sada najuspješniji model
provedbe koncepta
održivog razvoja, Agenda 21, odnosno lokalna Agenda 21.
Osnovvna cjelina
4 bavila se jednim od najakutnijih globalnih problema - promjenom klime.
U završnoj,
Osnovnoj cjelini 5 bit će predstavljeni neki problemi s kojima se susrećeno na
putu prema održivom razvoju, problemi o kojima je već bilo riječi u ostalim
osnovnim cjelinama. To su načelni problemi. Nije, dakle, dovoljno i
dalje se ponašati po već ustaljenim normama i izmijeniti neke pokvarene
djelove tog mehanizma. Mnogo više je potrebna načelna promjena -
potpuna promjena načina razmišljanja i zamjena lokomotive i kompletnog plana
vožnje.
Polazna točka nije baš najsjajnija. Dok je 80-ih godina debata
o ekološkim problemima (sjetite se katastrofa iz Sevesoa, Bhopala,
Černobila, Basela) bila u vrhu zanimanja i svoj vrhunac dostigla 1992.
godine tijekom sastanka na vrhu u Riju de Janeiru (vidi
Kronologiju), od sredine 90-ih
godina debata o globalizaciji preuzima primat:
"Bez ikakvih iluzija u bilanci koju pravimo moramo ustanoviti da je
ubrzo nakon Konferencije u Riju održivost zasjenjena uspješnim pričama
globalizacije. Ovakve priče i do danas vladaju načinom razmišljanja
privrednika i vlada. (...).
Tek odnedavno zagovornici globalizacije su izloženi kritikama. Misao o
socijalnoj i globalnoj pravednosti ponovno dobiva na važnosti. Istovremeno, u
samom društvu postaje popularno i politički djelotvorno 'razmišljanje o
utvrđivanju'. |
|
Prepreke na
putu ekološkog djelovanja i ponašanja
 |
Poteškoće prilikom shvaćanja: o
ekološkim problemima se može saznati samo neposredno. |
|
Teškoće informiranja:
uzročno-posljedične veze se teško shvaćaju. |
|
Prepreke na emocionalnoj razini:
strahovi, potiskivanja, izgovori. |
|
Poteškoće prilikom posredovanja:
nedostaje pristup informacijama i slikama. |
|
Antropološke
prepreke: ekološko civiliziranje je u suprotnosti s
elementarnim shemamam ponašanja. |
|
Sociokulturološke prepreke:
ekološko ponašenje se teško može pomiriti s važećim sistemom
vrijednosti. |
|
Poteškoće zbog prebacivanja
krivnje: ekološko-socijalna dilema.
|
|
Poteškoće zbog vremenske
perspektive: posljedice savjesnog ponašanja pojedinac ne može
sam doživjeti
|
[Horst
Neumann, Agenda 21. Aspekte einer nachhaltigen Entwicklung; in:
Politik & Unterricht 4/1999, S. 21] |
|
Ovakav način razmišljanja pojačao se nakon
šokantnog vala terorističkih udara u SAD-u i artikulira se kroz jak poziv na
osiguranje sigurnosti ograđivanjem i upozorenjima o vlasničkim odnosima:
hoću da danas - i možda još i sutra - sve u mom "malom" ograđenom svijetu ostane
tako kako jest, pa čak ako sve oko mene potone u bijedu i pribjegne nasilju. A
onda, kada se posijeku sve šume, Golfska struja bude zaustavljena i valovi
izbjeglica postanu nepregledni, onda će biti kasno da se uvidi da je 'sustainable
development' vjerojatno bio bolji put za ostvarivanje globalne i individualne
sigurnosti."
[Ulrich Grober, Konstruktives braucht Zeit. Über die langsame Entdeckung
der Nachhaltigkeit; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 31-32/2002, S. 6,
Online-Version]
Tržišna privreda i održivost
Nekoliko faktora upućuje na to da su održivost i kapitalizam - barem u svojoj
sadašnjoj formi - nekompatibilni. Erich Fromm, psihoanalitičar i
sociolog, u svom svjetski poznatom bestseleru iz 1956. godine "Umijeće ljubavi"
dijagnosticira:
[Erich Fromm, 1900-1980] |
"Modernom
kapitalizmu potrebni su ljudi koji u velikom broju funkcioniraju bez nekih
poteškoća, koji sve više konzumiraju. Njemu su potrebni ljudi koji smatraju
da su slobodni i nazavisni, koji smatraju da za njih ne postoji nikakav
autoritet, nikakvi principi i nikakva savjest, a koji su unatoč tome spremni
dopustiti da im se zapovijeda što da rade, da im se točno kaže što se od
njih očekuje i koji su se spremni bez poteškoća uklopiti u društvenu
mašineriju. Što iz svega toga proizilazi? Moderni čovjek je otuđen od samog
sebe, od svojih sugrađana i od prirode ..." On "svoje nesvjesno očajanje
prikriva i nadvladava rutinom zadovoljstava i zadovoljavanjem samog sebe
prilikom kupnje novih stvari i mijenjanjem tih novih za još novije. Naš
karakter je satkan tako da stvari oko sebe stalno mijenjamo za nove, da
trgujemo i konzumiramo. Sve i svatko postaje objektom trgovine i
konzumiranja."
[Erich Fromm, Die Kunst des Liebens, München 2000, S. 100-102] |
Ako razmislimo o imperativu razvoja koji je nužno
postići, onda
ova analiza u potpunosti odgovara trenutnom stanju. Naše se ekonomsko
razmišljanje zaista bazira na maksimi "Brže, više, dalje", na vjeri u to da se
problemi mogu riješiti ekonomskim i razvojnim porastom. Nasuprot tome, novi
modeli blagostanja kao što je "Sporije, manje, bolje, ljepše" ne nailaze na
veliki broj pristaša (vidi
"Vizija o eri
korištenja Sunčeve energije").
Promjena svijesti: od mehanističke slike svijeta ...
Prema Fritjofu
Capri, poznatom fizičaru i zagovorniku pogleda na svijet kao na jednu cjelinu,
nužna je promjena svijesti i sustava vrijednosti. Ova promjena
je već počela, ali još nije dovedena do kraja. U području je
znanosti promjena počela početkom 20. stoljeća izuzetnim otkrićima u fizici. U
društvenom području Capra vidi ekološki pokret i pokret žena kao
nositelje ovih promjena.
Osnovni problem na putu prema održivom razvoju po Capri je naše nastojanje
da zadržimo sliku svijeta koja je već prevladana, mehanističku sliku života koja se bazira na
Newtonovoj fizici. Ovu prevladanu paradigmu Capra je u svojoj utjecajnoj knjizi "The
Turning Point" (Prekretnica, 1982) okarakterizirao na sljedeći način:
[Fritjof Capra,
www.fritjofcapra.net] |
"Slika svijeta
ili paradigma koja se sada lagano povlači vladala je našom kulturom
nekoliko stoljeća i tijekom ovog razdoblja je imala jak utjecaj na cijeli svijet.
Ona sadrži nekoliko ideja i pretpostavki vrijednosti - među ostalim i
stajalište da je univerzum mehanistički sistem koji se sastoji od
materijalnih dijelova, sliku tijela čovjeka predstavljenog kao mašina,
predodžbu života u društvu kao stalne borbe za održanje egzistencije, vjeru
u neograničeni materijani napredak koji se može ostvariti ekonomskim i
tehnološkim porastom, i na kraju, ali ne i manje bitno, da društvo u kojem
je sve što je žensko uvijek podređeno onom što je muško proizilazi iz
prirodnih zakona. Svi ovi principi su se tijekom posljednjeg desetljeća
pokazali kao veoma ograničeni i hitno im je potrebna radikalna promjena."
[Fritjof Capra, Wendezeit. Bausteine für ein neues Weltbild, Vorwort
zur deutschen Taschenbuchausgabe, München 1991, S. IX] |
... do slike svijeta kao jedne cjeline
Ova nova formulacija slijedi novu paradigmu, paradigmu jedne cjeline i ekološkog
pogleda na svijet. Capra upotrebljava i pojam "sistematsko razmišljanje":
"Teorija koju su u posljednjem desetljeću razvile prirodne znanosti o živim
sistemima predstavlja idealan znanstveni okvir za formuliranje novog ekološkog
razmišljanja i poimanja (...).
Živi sistemi su integrirane cjeline čije se karakteristike ne mogu reducirati
na manje jedinke. Umjesto na materijalne dijelove cjeline, sistemska teorija se
fokusira na osnovne principe organizacije. Primjera ovakvih sistema ima napretek u prirodi. Svaki organizam - od najmanje bakterije, preko biljaka i
životinja pa do ljudi - povezan je u cjelinu i time predstavlja živi
sistem. Isti aspekti cjeline pokazuju se i u socijalnim sistemima, na primjer
unutar obitelji ili društva, i u ekosustavima, koji se sastoje od velikog
broja organizama koji stalno djeluju jedni na druge i na neživu materiju,
jednako kao što i ona djeluje na njih."
[Fritjof Capra, Wendezeit. Bausteine für ein neues Weltbild, Vorwort zur
deutschen Taschenbuchausgabe, München 1991, S. X]
Najvažnije za sistemsku teoriju je saznanje da je cjelina uvijek nešto više od
pukog zbira pojedinačnih dijelova. U tom smislu prihvatljive su samo one mjere
koje su održive, dakle one koje ni u kom slučaju ne štete cijelom sistemu.
Na taj se način osniva nova ekološka paradigma koja predstavlja idealnu
osnovu održivog razvoja. Neke od promjena u sistemu vrijednosti koje su
izazvane novom paradigmom predstavljene su na dijagramu koji slijedi:
Ostali tekstovi u sklopu Osnovne cjeline 5
| Globalizacija i The Tragedy of the
Commons: Samo tržište je nedovoljno kao upravljački instument. Tržište
se ne brine o zaštiti životne okoline. Ovaj zadatak ostaje politici. No, mnogi
problemi su dostignuli globalnu razinu, dok je politika ostala u granicama
nacionalnih država... [...
više]
|
| Razvoj - težak koncept:
Mnogi zagovornici koncepta održivosti kritiziraju činjenicu da se govori o "održivom
razvoju", jer problem razvoja smatraju problematičnim... [...
više]
|
| Pravednost
i održivost usko su povezane jedna s drugom. Konflikt Sjever-Jug predstavlja
bitnu prepreku na putu prema održivom razvoju. Ovdje se u igru uvodi i uloga
posljednje preostale velesile... [...
više]
|
|
"Nužna je
holistička etika koja obuhvaća cjelokupno stvaranje, a antropocentrična
etika se mora napustiti. Da bi se ovo ostvarilo, u pitanje moramo dovesti
osnove današnjeg ekonomskog razmišljanja i sistema vrijednosti."
[José Lutzenberger,
učesnik Konferencije u Riju] |
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
