|
| |
Što se poduzima u svijetu politike da bi se smanjilo
emitiranje štetnih plinova?
Globalna razina
Konvenciju o
klimi potpisale su 154 države 1992. godine na
Konferenciji na vrhu Ujedinjenih naroda u Rio de Janeiru. Ovom Konvencijom
industrijske države su se obavezale reducirati emisije štetnih plinova.
Osim toga, dogovoreno je da se održavaju stalne konferencije na kojima će sudjelovati
države-članice na temu zaštite klime. Konvencija o klimi na snagu je stupila
1994. godine i do sada su je ratificirale skoro sve države svijeta.
Internet: Web-stranica Konvencije:
http://unfccc.int, tekst
Konvencije na više jezika:
http://unfccc.int/essential_background/convention/background/items/2853.php
Kyoto protokol
potpisan je 1997. godine na Trećoj konferenciji o klimi u
Kyotou.
Ovim protokolom industrijske države su se obavezale da će zajedeničku emisiju 6
najvažnijih štetnih plinova smanjiti za najmanje
5% u odnosu na razinu emitiranja štetnih plinova iz 1990. godine, i to u
razdoblju od
2008. do 2012. godine. Protokol sadrži i sistem kontrole ispunjenja ovih
obaveza. Još je odlučeno da se osnuju fondovi iz kojih će se podržavati
projekti zaštite klime u zemljema u razvoju. Iako su SAD i Australija istupile
iz Kyoto protokola, nakon što ga je 16. veljače 2005. godine ratificirala Rusija, stupio
je na snagu. Do sada je 141 država ratificirala ovaj protokol.
Internet: Do web-stranice Kyoto protokola:
http://unfccc.int/kyoto_mechanisms/items/1673.php, tekst protokola na više
jezika:
http://unfccc.int/essential_background/kyoto_protocol/background/items/1351.php
[Kronološki pregled najvažnijih događaja u međunarodnoj politici zaštite životne
okoline naći ćete na odvojenoj stranici]
Nacionalna razina
Na nacionalnoj i regionalnoj razini politika utječe na djelovanje industrije i
privatnih poduzetnika, i to tako što
stvara olakšice
za one koji djeluju u smislu zaštite klime
 | kažnjavanjem djelovanja štetnih po
klimu, oporezivanjem upotrebe energije (ekološki porez), |
 | nagrađivanjem djelovanja koja su usmjerena u
smislu zaštite klime, financijskom potporom onih koji koriste sunčevu
energiju ili ugrađuju toplinsku izolaciju, itd. |
Europska razina
Korištenje ovakvih političkih instrumenata kojima se podržava zaštita klime
moguće je i izvan državnih granica. To pokazuje uvođenje
trgovine
emisijom štetnih plinova što je napravila Europska unija 2005. godine. Ova mjera koristi
mehanizme tržišne privrede za zaštitu klime i trenutačno je to vrlo kontroverzana
tema unutar EU-a. Osnovni principi izgledaju ovako:
Vlasnici tvornica i pogona koji emitiraju iznimno visoke količine ugljičnog
dioksida
moraju posjedovati prava na emitiranje CO2. Oni koji u atmosferu emitiraju manje
ugljičnog dioksida nego što imaju prava na to, mogu prodati svoja prava ili dio
njih, a oni koji emitiraju više CO2 nego što imaju prava na to, moraju dokupiti
još prava. Na ovaj način, tj. izdavanjem određenih prava na emitiranje štetnih
plinova u atmosferu, ograničava se i samo njihovo emitiranje, a oni koji
emitiraju manje nego što imaju prava, prodajom svojih prava ostvaruju dodatnu
financijsku
dobit (nagrađivanje djelovanja koje je usmjereno prema zaštiti klime).
[Autorica: dipl. biol. Marietta Enss,
Redakcija: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|