Vizija o eri korištenja solarne energije

"O ovom konceptu počelo se razgovarati devedesetih godina. Ekonomske i političke prilike za preživljavanje ljudi, a s obzirom na prijeteće klimatske promjene, bile su u središtu zanimanja. Promjena životnog stila te kulturna, estetska, spiritualna dimenzija prelaska prema održivom razvoju ostale su isključene. Samo male društvene grupacije bavile su se ovim temama. Centar zbivanja u ovoj mreži debata i razgovora od 1985. do 1999. bili su su tzv. Toblach-razgovori.

Debate, koje su prije svega imale odjeka na njemačkom govornom području te u Italiji, sferu svog zanimanja pomjerile su s tehničkih pretpostavki održivog razvoja prema kulturološkoj dimenziji održivog razvoja. Godine 1992. na sastanku na vrhu u Riju, umjetnik iz južnog Tirola i inicijator ovih debata, sociolog Hans Glauber dao je koordinate novog modela blagostanja: 'Sporije, manje, bolje, ljepše.' On ne podržava održavanje stabilnosti i sigurnosti obećavajući porast. On ne ignorira činjenicu da svijet potrošača fascinira estetska strana. Prema njegovu mišljenju, u otvorenoj raspravi o vrijedostima između ova dva modela novi nacrt bi trebao pokazati svoju privlačnost i dokazati se kao 'jednostavno ljepši'. 

'Vizija je doba korištenja solarne energije, doba sveobuhvatne nove kulture i održivog razvoja.' Fosilno-nuklearno doba je samo jedna kratka epizoda u ljudskoj civilizaciji. Ono obuhvaća razdoblje od početka industrijske revolucije pa najdalje do iscrpljivanja. Prije toga je čovječanstvo živjelo samo od sunca. Doduše, novo doba solarne energije omogućilo bi čovječanstvu život na mnogo većoj civilizacijskoj razini. Jer, zahvaljujući novim energijama, bilo bi moguće od sunčeve energuje proizvoditi i struju te koristiti solarnu energiju mnogo bolje i fleksibilnije.   

To će biti decentralizirana, demokratska i pravedna civilizacija. Za razliku od naftnih polja, drugih fosilnih resursa i nuklearnih materija koje se nalaze u rukama malog broja ljudi, sunce je za nas sve tu. Nitko od nas ne posjeduje sunce. A svi imamo pristup njegovoj energiji. Sunce kao izvor energije imalo bi velike prednosti u dijelovima svijeta gdje danas vlada siromaštvo. Utopija prevednog razvoja se bliži svom ostvarenju. 

Novi civilizacijski nacrt mnogo polaže na novi balans između materijalnih i nematerijalnih dobara, na sveobuhvatnu kvalitetu života umjesto na jednostrano materijalno blagostanje. 'Ekonomija dobrog života sastoji se od prirodne kombinacije umjerenog konzumiranja i nematerijalnih dobara (Toblacher Thesen 1997).' Era korištenja solarne energije omogućuje civilizaciju koja nije opterećena resursima. Ona počiva na novom načinu proizvodnje i potrošnje. Ona prepoznaje nužnost da se granice prihvate na kreativan način. Ona se hvata ukoštac s kvantitativnim ograničenjima i traži potencijal za kontinuirani porast u području nematerijalnih dobara i vrijednosti. 'Funkcija materijalnih dobara je u tome da olakšaju ostvarenje nematerijalnih dobara i zajedničkih vrijednosti (Gerhard Scherhorn, Toblacher Gespräche 1997).' Ograničavanje će samo od sebe postati resurs. Unutar ovog ograničenja resurse treba iskoristiti maksimalno. Razvit će se estetika određivanja prave mjere.

'I ljepota je proizvod potreban za život' (Toblacher Thesen 1998). Ona je jedna od osnovnih potreba. Bez ljepote ni jedan život nije ispunjen. Iz iskustva koje smo imali s oštećenom ljepotom, npr. zagađena okolina, industrijska masovna proizvodnja i slično razvit će se angažman kulture održivog razvoja. Ona će razviti osjećaj pažljive upotrebe resursa. Ona naglašava lokalnu posebnost i tradiciju, kao i prirodnu kulturnu raznolikost. Uživanje u ekološki proizvedenim stvarima, osjećanje prirode, ljepota dizajna i arhitekture prestavljat će životne radosti.

Europski san?

Unatoč anketama koje pokazuju da se uz upotrebu solarne energije vežu velike simpatije građana, unatoč uspješnim rezultatima prilikom pokušaja da se izrade održiva rješenja za korištenje solarne energije, ne može se govoriti o velikoj spremnosti da se pređe na korištenje ovog alternativnog izvora energije. Istina je da trenutno vlada jedna loša, nepovoljna i paradoksalna situacija: upravo u trenutku kada 'se sve više smrkava', kad smo svjesni da smo iskoristili više Zemljinih resursa nego što smo smjeli, kad znamo da ćemo u budućnosti imati sve manje i manje ovih resursa, opada interes za korištenje solarne energije. Pritom se u centru pažnje nalazi strategija svjesne redukcije. Upravo bi zbog toga trebalo u sadašnoj krizi otvoriti putove za korištenje potencijala solarne energije. No, unatoč tome vlada mišljenje da si 'grubim' industrijskim razvojem možemo osigurati održivost. Umjesto da pokažu hrabrost da se odluče za manje, politika i društvo nelogično inzistiraju na iluzionističkom više, na ekonomskom porastu. 

U ovakvoj situaciji zaista je hrabro gurnuti temu održivog razvoja u centar 'europskog sna'. Upravo ovaj iznenađujući pothvat napravio je američki autor Jeremy Rifkin. On najprije dijagnosticira 'lagano umiranje američkog sna' i 'univerzalizaciju europskog sna'. U čemu je razlika? 'Europski san individualnoj autonomiji pretpostavlja odnose u zajednici, kulturna raznolikost je važnija od asimilacije, kvaliteta života je bitnija od nagomilavanja bogatstva, održivi razvoj je bitniji od neograničenog nakupljanja materijalnog bogatstva' (S. 9). U 21. stoljeću će, prema Rifkinu, prestati biti privlačan model koji se prije svega bazira samo na individualnim slobodama, a pritom se primarno okreće prema pristupu resursima i neograničenoj akumulaciji individualnih bogatstava. Nasuprot ovog američkog sna stoji novi europski san. Njegove karakteristike su 'kvaliteta života, poštivanje drugog i drukčijeg, poštivanje kultura, zdrav odnos prema prirodi i mir s ljudima oko sebe'.  

Okretanjem od tradicionalne politike moći i od primata ekonomskih interesa, odlučno prihvaćajući principa brige i kulturu empatije, Europljani su naučili lekciju iz katastrofa svoje prošlosti i iz posljedica koje tradicionalni način proizvodnje ima po životnu sredinu. Oni se slobodno mogu okrenuti prema 21. stoljeću, i to kao 'tiha velesila'. 'Europski san je svijetla točka na horizontu namučenog svijeta. On nas privlači u novo vrijeme inkluzivnosti, različitosti, kvalitete života, razvoja ličnosti i kreativnosti, održivosti, univerzalnih ljudskih prava, prirodnih prava, prava prirode i mira na Zemlji.' 'Mi, Amerikanci', zaključuje Rifkin, 'uvijek smo govorili da vrijedi umrijeti za ostvarenje američkog sna. Za ostvarenje europskog sna vrijedi živjeti' (S. 411)."

[Ulrich Grober, Das gute Leben neu denken. Kulturelle Ressourcen für ein solares Zeitalter; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 37/2004, S. 26-27 und S. 30, Online-Version]

[Originalan naslov knjige iz koje su preuzeti citati glasi:
Jeremy Rifkin, Der Europäische Traum. Die Vision einer leisen Supermacht, Frankfurt/Main - New York 2004]

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Stranke  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

     

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.