D@dalos - Održivi razvoj: Fer trgovina

Održivi razvoj

"Održiva poljoprivreda je ekološki održiva, ekonomski sposobna za održanje, socijalno odgovorna, čuva priprodna bogatstva od potpunog uništavanja ili iskorjenjivanja i služi kao osnova za buduće generacije." [P. Allen]

Kako djelovati u smjeru održivog razvoja? - Primjer:

Održivi razvoj poljoprivrede

Naravno da su upravo ratari i stočari oni koji najviše mogu pridonijeti održivom razvoju poljoprivrede. Međutim, i svi mi možemo dati svoj doprinos i to

kada se odlučujemo za kupnju proizvoda koji dolaze iz poljoprivrednih dobara koja unapređuju održivi razvoj poljoprivrede;

kada se odlučujemo za kupnju proizvoda koji su proizvedeni u našem neposrednom okruženju i nisu dugo putovali da bi stigli do naših polica;

kada uzimamo proizvode iz "vlastite" proizvodnje, razne kulture koje možemo uzgajati i u vrtu ili na balkonu;

kada pravilno odlažemo smeće koje se može upotrijebiti kao gnojivo za tlo;

kada gnojivo uopće ne koristimo ili ga koristimo u malim količinama;

kada ne koristimo pesticide i herbicide;

kada se prilikom uzgoja biljaka u našem vrtu odlučujemo za "kulture" biljke koje na dotičnom podneblju najbolje uspijevaju.

Primjer održivog razvoja poljoprivrede

Sljedeći tekst imenuje četiri principa održivog razvoja koji predstavljaju smjernice održivom razvoju poljoprivrede. Održivi razvoj se ogleda u sljedećem:

"1. Resursi koji se obnavljaju smiju se koristiti samo u onolikoj mjeri u kojoj to dopušta stopa njihova obnavljanja.

2. Izvori sirovina kojima prijeti uništenje smiju se u agraru koristiti samo ako ih je moguće i s materijalnog i s funkcionalog stajališta zamijeniti sirovinama koje se obnavljaju i ako njihovo korištenje jamči veću produktivnost.

3. Ekološko zagađivanje ne smije prijeći razinu i kapacitete razgrađivanja štetnih materija koje mogu ponuditi glavni ekološki mediji - voda, zrak i tlo.

4. Mora postojati vremenska ekvivalencija između vremena dohranjivanja i oštećenja tla s jedne i prirodnih vremenskih procesa obnavljanja tla s druge strane.

Ovakvi imperativi koncepta održivog razvoja imaju veoma snažnu ekološku dimenziju što se veže za činjenicu da je diskusija o održivom razvoju s početka bila zasnovana na pitanjima ekološkog moderniziranja i usko povezana s inovacijama u politici zaštite životne sredine.

"Održiva poljoprivreda ...

	... koristi metode i postupke rada koji do maksimuma dovode produktivnost tla, a istodobno minimiziraju štetno djelovanje na tlo, vodu, zrak i zdravlje kako proizvođača tako i konzumenata
	... u središte svog zanimanja postavlja metode i postupke proizvodnje koji održavaju prirodne resurse
	... trudi se što manje koristiti nerazgradive materije i sredstva napravljena na bazi nafte, da ih zamijeni i dugoročno potpuno izbaci iz upotrebe. Ova sredstva trebalo bi zamijeniti sredstvima načinjenima od razgradivih materijala
	... koristi metode i postupke rada koji su prilagođeni uvjetima rada na dotičnim lokacijama
	... zasniva se na znanju ratara i stočara, na njihovim sposobnostima i trudi se da ih maksimalno uključi u proces proizvodnje."

[Deutscher Bundestag (Hg.), Schlussbericht der Enquete-Kommission "Globalisierung der Weltwirtschaft", S. 338, Online-Version]

Ipak, ne smijemo zaboraviti da se velika pozornost mora obratiti i na ekonomsku i socijanu funkciju. Ova dva posljednja faktora zahtijevaju poštivanje određenih pravila igre koja se tiču pravilne međugeneracijske raspodjele nematerijanih i materijanih resursa. Ekonomska komponenta zahtijeva posebnu pažnju jer je za održivi razvoj od iznimne važnosti povezivanje i reguliranje ekonomskih interesa. Ekonomska dobit, koja se u današnje vrijeme postiže u veoma kratkom razdoblju, ali na štetu životne sredine ili zahvaljujući socijalnoj nepravdi, nikako se ne može tolerirati na daljnjem putu održivog razvoja.

Ako gore spomenute principe primijenimo na agrarnu politiku, doći ćemo do zaključka da se održiva agrarna politika mora oblikovati tako da omogući poljoprivredu koja:

1. u ekonomskom smislu je obilježena poduzetničkom trgovinom, ne ovisi o subvencijama te je samim tim i konkurentna. Zaposleni u agraru ne ostvaruju svoje prihode samo proizvodnjom zdravih namirnica, njihovom daljnjom obradom i plasiranjem na tržište, već i uključivanjem ostalih mogućnosti za dobit u svoj rad, kao što je sektor turizma, proizvodnja sirovina koje se mogu iskoristiti i energije iz biomase. Osim toga, postoje i druge mogućnosti dobiti, i to honorarima države kojima se potiče zaštita prirode i životne sredine;

2. kad je u pitanju ekološka dimenzija, prirodne resurse tla, vode i zraka koristi tako da se i dugoročno spriječi negativan utjecaj na njih. To konkretno znači da se gnojivo, pesticidi i herbicidi koriste u najmanjoj mogućoj mjeri kako ne bi zagadili okolna područja tla i vode. Ovakvim odnosom trebalo bi zaštititi prirodna bogatstva, održati prirodu i genetski potencijal biljnih i životinjskih kultura;

3. u socijalnom smislu osigurava radna mjesta u području poljoprivrede (...);

4. kad je etika u pitanju, osigurava zaštitu životinja i to da se životinje koje se uzgajaju propisno hrane i ne podvrgavaju mučenju;

5. zaštitu potrošača predstavlja kao novu političku paradigmu. Historijski kompromis koji je napravljen nakon Drugog svjetskog rata, a prema kojem je bilo nužno osigurati dovoljne količine hrane za zaposlene u industriji i za državne potrebe, odslužio je svoje. Promjenom društvenih struktura ovaj kompromis sada sam sebe dovodi u pitanje. Sve više raste skepticizam prema trajnom subvencioniranju određenih proizvoda, i to neovisno o njihovoj kvaliteti i posljedicama koje izaziva njihova proizvodnja. Ovo se mijenja nastajanjem novog socijalnog miljea koji postavlja druge i kvalitativno više zahtjeve.

Traže se zdravi, hranjivi proizvodi koji su nastali pod ekološkim i aspektima zaštite životinja. Izjave potrošača i njihovi zahtjevi prema proizvođačima pridonose promjeni stava od nepovjerljivog do potpunog povjerenja između proizvođača i potrošača. Svaki je potrošač dužan da svojim ponašanjem prilikom kupnje nagradi održivu agrarnu politiku i da prekine zatvoreni krug dominirajućih konkurentskih proizvođačkih kuća."

[Holger Meyer/Wilfried Gaum, 10 Jahre nach Rio – Wie nachhaltig ist die Agrarpolitik?; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 31-32/2002, S. 28-29, Online-Version]

Biodinamična poljoprivreda

Diljem svijeta sve se više poljoprivrednika okreće "biodinamičnoj" ili "organskoj" proizvodnji. Što to znači? To prije svega znači da oni upotrebljavaju tehnike i metode rada koje se ne zasnivaju na kemijskim i genetičkim supstancama i tehnologijama agroindustrije, nego se zasnivaju na ekološkom znanju.

Bez štetnih "kontarefekata" oni na ovaj način mogu povećati svoje prinose, štetočine držati pod kontrolom i tlo održavati plodnim. Pritom je važno napomenuti da se odustaje od monokultura (vidi sliku), kao što je to bio slučaj za vrijeme kolonijalnog razdoblja.

"Oni uzgajaju različite kulture, i to po principu mijenjanja mjesta sadnje, tako da insekti koji se nakupe na jednoj kulturi nestaju tijekom sljedećeg razdoblja sadnje. Oni znaju da nije pametno potpuno eliminirati štetočine, jer bi to značilo da se narušava ravnoteža jednog zdravog ekosustava. Umjesto umjetnog gnojiva ovi poljoprivrednici tlo gnoje ostacima biljaka i time mu vraćaju organske materije i ne narušavaju prirodno biološko kretanje."

[Fritjof Capra, Verborgene Zusammenhänge. Vernetzt denken und handeln - in Wirtschaft, Politik, Wissenschaft und Gesellschaft, Bern u.a. 2002, S. 248]

Biodinamična proizvodnja je održiva jer je u skladu s ekološkim principima. Ovakva proizvodnja u obzir uzima cjelokupnu kompleksnost ekosustava u kojem se nalazi i od kojeg živi i priključuje se prirodnim ciklusima. Ovakav način razmišljanja i djelovanja sastavni je dio svake proizvodnje koja teži tome da bude održiva.

"Biopoljoprivrednici znaju da je plodno tlo živo tlo koje je u svakom svom kubičnom centimetru puno milijardama živih organizama. To je, dakle, kompleksan ekosustav u kojem se sve supstance stalno ciklično izmjenjuju od biljaka do životinja, gnojiva, biobakterija. Sunčeva energija je prirodni materijal za sagorijevanje koji pokreće ove cikluse."

[Fritjof Capra, Verborgene Zusammenhänge. Vernetzt denken und handeln - in Wirtschaft, Politik, Wissenschaft und Gesellschaft, Bern u.a. 2002, S. 248-249]

Misao vodilja održive poljoprivrede mogla bi biti:
Učiti od prirode, a ne pokušavati savladati prirodu ili manipulirati njome!

Često se naglašava da održivi način proizvodnje ne može osigurati dovoljne količine potrebne hrane za sve stanovništvo svijeta koje je u stalnom porastu. Nakon istraživanja koja su provedena tijekom proteklih godina i zahvaljujući dosadašnjem iskustvu ovakav stav se može argumentirano pobiti. Fritjof Capra sažeo je nekoliko zanimljivih rezultata u jednom izlaganju na međunarodnoj konferenciji o održivom razvoju poljoprivrede, održanoj u talijanskom gradu Bellagio 1999. godine:

U Bellagiou su znanstvenici iznijeli izvještaj koji kaže "da je upotreba eksperimentalnih tehnika diljem svijeta - promjena kultura na mjestu sadnje, upotreba prirodnih gnojiva i komposta, proizvodnja na terasama i vodenim površinama - na različitim područjima koja su do tada smatrana neadekvatnim za proizvodnju viška hrane donijela spektakularne rezultate.

Na primjer, agroekološki projekti u kojima je sudjelovalo oko 730.000 obitelji u Africi pridonijeli su porastu proizvodnje od 50 do 100 posto, dok su troškovi proizvodnje bili drastično smanjeni, čime je osigurano proširenje proizvodnje. Prilikom provedbe ovih projekata uvijek i iznova se pokazivalo da biodinamična proizvodnja ne samo povećava produkciju i nudi veliki broj ekoloških prednosti nego je i isplativa za poljoprivrednike."

[Fritjof Capra, Verborgene Zusammenhänge. Vernetzt denken und handeln - in Wirtschaft, Politik, Wissenschaft und Gesellschaft, Bern u.a. 2002, S. 250]

Ovaj izvještaj u cijelosti možete naći kao pdf-dokument [750 kb] na različitim stranicama na internetu, a među ostalim i na stranici: http://www.rodaleinstitute.org/international/conference/bellagio.pdf

"Onaj tko kupuje robe i proizvode koji su nastali u procesu fer trgovine, preuzima globalnu odgovornost. Onaj tko kupuje proizvode nastale u biodinamičnoj poljoprivrednoj proizvodnji, štiti nas i našu životnu sredinu. Onaj tko kupuje proizvode nastale u njegovoj bližoj okolini, brine se o rasterećenju prometa, osigurava radna mjesta i potiče razvoj ekonomije u ruralnim regijama."
[umwelt & bildung 03/2004, S. 9]

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme: Ljudska prava  I Uzori I Demokracija I Stranke I Europa I  Globalizacija I Ujedinjeni narodi I Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode



Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo a gora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.