|
| |
|
"30-40 posto svih ekoloških problema usko su povezani
s ponašanjem velike
većine potrošača."
[Umweltbundesamt (Hg.), Nachhaltige Konsummuster und postmaterielle
Lebensstile, Berlin 1997, S. 1] |
|
Kako djelovati u smjeru održivog razvoja? - Primjer:
Održiva potrošnja
"Održivi razvoj kao princip ogleda
se u vezi između tri dimenzije - ekologije, ekonomije i društvene sfere ... Dovodeći u
pitanje ponašanje potrošača, ekološka dimenzija čini se najvažnijom. Ekonomski
razvoj i blagostanje mogući su samo unutar okvira u kojima se poštuje priroda
kao osnova života. S druge strane, ekonomski i socijalni aspekti služe
'održivosti' ekologije: ekološka proizvodnja i potrošnja su moguće samo ako su
ekonomski dostupne potrošaču i ako ovakvi proizvodi nastaju pod prihvatljivim
socijalnim uvjetima."
[Deutscher Bundestag (Hg.), Schlussbericht der Enquete-Kommission "Globalisierung
der Weltwirtschaft, S. 381 Anm. 119,
Online-Version]
Neodrživi načini potrošnje i proizvodnje predstavljaju osnovni ekološki problem
na svim razinama - od lokalne do globalne zajednice. Zbog toga se i Agenda
21, o kojoj će više riječi biti u sklopu
Osnovne
cjeline 3, intenzivno bavi temom
"Promjene navika potrošača".
Osim toga, tema "održiva potrošnja" je - jednako kao i održivi razvoj - veoma
usko povezana s temama kao što su (globalna) pravednost, raspodjela,
globalizacija. O ovim temama riječi je bilo u sklopu drugih tematskih
kompleksa (do
tematskog kompleksa "Globalizacija").
|
"U tzv. bogatim industrijskim zemljama
posebno su dominantne potrošačke navike koje svojim prekomjernim konzumiranjem
ni u kom slučaju ne odgovaraju trajnoj zaštiti prirodnih resursa. Dok su u
nekim dijelovima svijeta, u pravilu, zastupljene rasipničke i prekomjerne
konzumentske navike, u drugim, siromašnim dijelovima svijeta ljudi često nisu u
mogućnosti zadovoljiti ni minimum osnovnih životnih potreba. Upravo je
zbog toga nužno potrebna promjena u načinu ponašanja potrošača, pri
čemu se poseban akcent stavlja na navike potrošača u razvijenim zemljama.
Polje
djelovanja koje se ne tiče samo jedne teme
Održiva potrošnja zalazi u više područja. Promjena ponašanja potrošača je
proces u kojem sudjeluje veliki broj društvenih grupacija. Osim privatnih
domaćinstava koji predstavljaju osnovu potrošačkog tržišta, ovaj proces se
tiče i privrede, obrazovnih ustanova, nevladinih organizacija i cijele
lepeze društvenih grupacija. Pritom je obaveza svih nas da stvorimo povoljne
uvjete za to, a inicijativa mora biti potaknuta od različitih grupa
potrošača.
Promjena potrošačkih navika
Promjena potrošačkih navika pretpostavlja principijelnu promjenu sistema
vrijednosti i načina života. No, promjena načina razmišljanja i djelovanja
potrošača ne može biti nametnuta od neke više instance. |
|
"Ne postoji
jasno određeni način ponašanja konzumenata u budućnosti.
Individualnost odluke svakog pojedinačnog potrošača je sastavni dio
svakog modernog demokratskog društva, i ona se kao takva ne dovodi u
pitanje imperativima koje postavlja održivi razvoj. Ipak, odluke
potrošača i danas i u budućnosti mnogo ovise o okvirnim
uvjetima. U
te okvirne uvjete ubrajaju se političko okruženje, cijene,
raspoloživa tehnologija, visina plaća, raspodjela plaća, društvene norme
i norme koje vladaju unutar određenih društvanih grupacija te
utjecaj marketinga i reklame."
[Joachim H.
Spangenberg/Sylvia Lorek, Sozio-ökonomische Aspekte
nachhaltigkeits-orientierten Konsumwandels; in: Aus Politik und
Zeitgeschichte 24/2001, S. 23,
Online-Version] |
|
Novo i održivo ponašanje konzumenata zahtijeva,
prije svega, obiman rad na informiranju i savjetovanju potrošača. Potrošačima
mora biti jasno na koji način proizvodi nastaju i dolaze do njihovih polica,
moraju im se pokazati cijene koje prikazuju i "ekološku istinu" i
moraju im biti ponuđene varijante koje štite životnu sredinu.
Područja djelovanja održive potrošnje
Tek nakon toga postavlja se pitanje koje su to konkretne mjere kojima se može
postići i provesti održiva potrošnja. Sljedećim područjima pripisuje se važna
uloga:
> Izbjegavanje
stvaranja suvišnog otpada
 | Unapređenje reciklaže kako na
razini proizvodnje, tako i na potrošačkoj razini, |
| Izbjegavanje dopunskih sistema i sistema
koji zahtijevaju duže putanje, |
| Izbjegavanje zahtjevnih pakiranja za
proizvode, |
| Olakšice prilikom uvoza ekoloških
proizvoda, |
| Sortiranje otpada u domaćinstvima /
sortirani odvoz smeća, |
| Kupnja dugotrajnih proizvoda |
> Upotreba energije i vode
| Proširivanje ekoloških tehnologija, |
| Unapređenje razvoja u području
ekološke
energije, |
| (Više) korištenje izvora energije koji
se obnavljaju, |
| Smanjenje upotrebe vode, |
| Češće korištenje aparata koji štede
energiju i vodu |
> Mobilnost
| Prelazak na prometna sredstava koja
koriste manje energije |
| Prelazak na sredstva javnog prometa |
> Ishrana
> Ekološka nabavka
| Davanje korištenih proizvoda na daljnje
korištenje, |
| Davanje prednosti proizvodima s ekološkim
pečatom, |
| Roba iz druge ruke, posudba, zamjena
('posuditi, a ne posjedovati'), |
| Zajedničko korištenje dugotrajnih
proizvoda ('Car Sharing'- dijeljenje automobila)" |
|
|
"Živjeti
održivim životom znači živjeti zdravo, dobro, u partnerskom odnosu
s
drugima, tolerantno, čuvajući vrijednost stvari, savjesno uživati i
konzumirati proizvode. To znači i paziti na kvalitetu i ne povinovati
se svakom modnom kriku, ali i ne prezirati modu. Održivo konzumirati
znači imati uvijek na umu da je bolje neprijatelj dobrog, a ne
jeftinije, imati na umu da zajedništvo i individualizam idu jedno uz
drugo jadnako kao i partnerstvo i samostalnost. Održivi stil života je
umjetnost pravilnog ponašanja unutar pogrešnih struktura. Zbog toga
je za održanje i unapređenje ovakvog načina života potrebno oboje -
politika odozgo i djelovanje odozdo. Samo ako uspijemo ostvariti sve
ovo, možemo očekivati nastanak održivih struktura proizvodnje,
potrošnje i ekonomije."
[Joachim H.
Spangenberg/Sylvia Lorek, Sozio-ökonomische Aspekte
nachhaltigkeits-orientierten Konsumwandels; in: Aus Politik und
Zeitgeschichte 24/2001, S. 29,
Online-Version] |
|
Osnove
za strategiju "Bolje - Drukčije - Manje" Instituta za klimu, energiju
i životnu okolinu iz Wuppertala (Vupertal):
1. Živjeti dobro, umjesto imati mnogo
2. Grad kao životni prostor
3. Uzeti vrijeme za sebe i dati vremena drugima
4. Regeneracija tla i poljoprivrede
5. Od brda smeća do kretanja materija
6. Infrastruktura koja je sposobna da se razvija i uči
7. Zelena tržišna privreda
8. "Civiliziranje" konflikata
9. Pravednost i globalno susjedstvo
10. Aspekti škole budućnosti
[Institut
Wuppertal
na internetu] |
|
[Bundesministerium für Umwelt, Naturschutz und Reaktorsicherheit (Hg.),
Umweltpolitik. Lokale Agenda 21 und nachhaltige Entwicklung in deutschen
Kommunen, 10 Jahre nach Rio: Bilanz und Perspektiven, Berlin 2002, S. 127-129]
Strategija efikasnosti i suficita
Da bi se napravila prekretnica prema održivom (svijetu) društvu, potrebni su nam
principi koje je imenovao renomirani
Institut iz Wuppertala.
A da bi se ovi principi i ostvarili, potrebno je mnogo hrabrosti i kreativnosti.
S tim u vezi vodi se debata o dvije strategije koje se nadovezuju jedna na
drugu, a predstavljene su u sljedećem tekstu autora Ulricha Grobera:
"Strategija efikasnosti usmjerena je prema drastičnom reduciranju upotrebe i
iskorištavanja prirode i prirodnih bogatstava, i to promjenom smjera tehnološkog
napretka. U središtu ove stretegije nalazi se povećanje produktivnosti resursa
najprije za faktor 4, a dugoročno za faktor 10. Reduciranje upotrebe prirodnih
resursa za jednu desetinu je svakako ogroman izazov za kreativne ljude. Ono
predstavlja 'novu tehnološku revoluciju koja bi po svom obimu bila slična
industrijskoj revoluciji'
(Ernst Ulrich von Weizsäcker). Unatoč tome, ovaj projekt naišao je na
odobravanje u mnogim područjima i na njega se ne gleda toliko kontroverzno.
Ipak, strategija efikasnosti predstavlja samo jednu razinu prelaska na održivi
razvoj. Ova strategija mora se dopuniti i nju mora iznijeti jedna druga
strategija koju su znanstvenici Instituta iz Wuppertala nazvali strategija
suficita. Ovdje se radi o potrebama i stilovima života i o novoj definiciji
kvalitete života. Time se ne pravi novi način života, niti se sprečavaju
individualne vizije. Ključ svega je koncept 'novog modela blagostanja'.
'Upola manje, ali dvostruko bolje'- ovaj moto muenhenskog eko-preduzetnika Karla Ludwiga
Schweisfurtha najbolje opisuje gore spomenutu namjeru. Ono što on
preporučuje za konzumiranje prehrambenih proizvoda, može se prenijeti i u
sva druga područja naše svakodnevice. Civilizacija suficita postavlja pitanje o
'pravoj mjeri', o balansu između materijalnih i nematerijalnih dobara,
imovinskom blagostanju, vremenskom i prostornom blagostanju.
Ona postavlja pitanje šta nam je zaista potrebno. Ona i ljepotu smatra jednim
od proizvoda. Preporučuje fokusiranje na optimalno, na bolje, na kvalitetu,
dugotrajnost, a ne na maksimalno. Ona propagira kulturu samoograničavanja,
eleganciju jednostavnosti, a time se vraća na put starih filozofskih
razmišljanja.
Na temelju ideje o održivosti nastao je jedan pokret i u međuvremenu ovaj je veoma porastao, to je 'ekološki osviještena subkultura na svjetskoj
razini'
(Wolfgang Sachs). Ovaj pokret ima slične definicije problema, slične perspektive
i ciljeve i slične reformske principe. To je pokret koji obuhvaća inicijative
građana koje se bave pošumljavanjem i ozelenjivanjem zemljišta, obuhvaća
poduzetnike, dijelove javne administracije, znanstvene ustanove i u mnogobrojnim je
područjima kroz svoje projekte pokazao veliki kapital znanja i sposobnosti koji
su osnova za nužne promjene."
[Ulrich Grober, Die Idee der Nachhaltigkeit als zivilisatorischer Entwurf;
in: Aus Politik und Zeitgeschichte 24/2001, S. 5,
Online-Version]
|
"Tek kad neki
proizvod u svim područjima ima pozitivnu ocjenu, da je, dakle, proizveden i
kupljen na način da zadovoljava socijalnu pravednost, da je prilikom njegove
proizvodnje bila zaštićena priroda i životna sredina, da su (ako sadrži
životinjske dodatke) prilikom njegove proizvodnje korišteni životinjski
dodaci dobiveni od životinja koje se pravilno uzgajaju, da nije prošao dug
transportni put i da je zapakiran tako da se pakiranje može reciklirati, tek
onda taj proizvod možemo nazivati održivim."
[Willi Linder, Nachdenkwochen: in: umwelt & bildung 03/2004, S.
8] |
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
