|
| |
Osnovni kurs 5: Koji problemi stoje na putu održivom
razvoju?
U Osnovnom
kursu 1 pojasnili smo da je održivost zahtjevan koncept, s obzirom na to da
zahtijeva principijelne promjene u svim oblastima - političkoj, društvenoj,
ekonomskoj. Osnovni kurs
2 pokazao je šta bi svaki pojedinac mogao da učini da bi se dostigla
prekretnica u smjeru održivog razvoja. U okviru
Osnovnog kursa
3 predstavljen je do sada najuspješniji model sprovođenja koncepta
održivog razvoja, Agenda 21, odnosno lokalna Agenda 21.
Osnovni
kurs 4 bavio se jednim od najakutnijih globalnih problema - promjenom klime.
U završnom,
Osnovnom kursu 5 biće predstavljeni neki problemi s kojima se susrećeno na
putu ka održivom razvoju, problemi o kojima je već bilo riječi u ostalim
osnovnim kursevima. To su principijelni problemi. Nije, dakle, dovoljno i
dalje se ponašati po već ustaljenim normama i izmijeniti neke pokvarene
djelove tog mehanizma. Mnogo više je potrebna principijelna promjena -
potpuna promjena načina razmišljanja i zamjena lokomotive i kompletnog plana
vožnje.
Polazna tačka nije baš najsjajnija. Dok je tokom 80-tih godina debata
o ekološkim problemima (sjetite se katastrofa iz Sevesoa, Bhopala,
Černobila, Basela) bila u vrhu interesovanja i svoj vrhunac dostigla 1992.
godine tokom sastanka na vrhu u Riju de Žaneiru (vidi
Hronologiju), od polovine 90-tih
godina debata o globalizaciji preuzima primat:
"Bez ikakvih iluzija u bilansu koji pravimo moramo ustanoviti da je
kratko nakon Konferencije u Riju održivost zasjenjena uspješnim pričama
globalizacije. Ovakve priče i do danas vladaju načinom razmišljanja
privrednika i vlada. (...).
Tek odnedavno zagovornici globalizacije su izloženi kritikama. Misao o
socijalnoj i globalnoj pravednosti ponovo dobija na značaju. Istovremeno, u
samom društvu postaje popularno i politički djelotvorno 'razmišljanje o
utvrđivanju'. |
|
Prepreke na
putu ekološkog djelovanja i ponašanja
 |
Poteškoće prilikom shvatanja: o
ekološkim problemima se može saznati samo neposredno. |
|
Teškoće informisanja:
uzročno-posljedične veze se teško shvataju. |
|
Prepreke na emocionalnom nivou:
strahovi, potiskivanja, izgovori. |
|
Poteškoće prilikom posredovanja:
nedostaje pristup informacijama i slikama. |
|
Antropološke
prepreke: ekološko civiliziranje je u suprotnosti sa
elementarnim šemamam ponašanja. |
|
Socio-kulturološke prepreke:
ekološko ponašenje se teško može pomiriti sa važećim sistemom
vrijednosti. |
|
Poteškoće zbog prebacivanja krivice: ekološko-socijalna dilema.
|
|
Poteškoće zbog vremenske
perspektive: posljedice savjesnog ponašanja pojedinac ne može
sam doživjeti
|
[Horst
Neumann, Agenda 21. Aspekte einer nachhaltigen Entwicklung; in:
Politik & Unterricht 4/1999, S. 21] |
|
Ovakav način razmišljanja pojačao se nakon
šokantnog vala terorističkih udara u SAD-u i artikulira se kroz jak poziv na
obezbjeđivanje sigurnosti ograđivanjem i upozorenjima o vlasničkim odnosima:
hoću da danas - i možda još i sutra - sve u mom "malom" ograđenom svijetu ostane
tako kako jeste, pa čak ako sve oko mene potone u bijedu i pribjegne nasilju. A
onda kada se posjeku sve šume, Golfska struja bude zaustavljena i valovi
izbjeglica postanu nepregledni, onda će biti kasno da se uvidi da je 'sustainable
development' vjerovatno bio bolji put za ostvarivanje globalne i individualne
sigurnosti."
[Ulrich Grober, Konstruktives braucht Zeit. Über die langsame Entdeckung
der Nachhaltigkeit; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 31-32/2002, S. 6,
Online-Version]
Tržišna privreda i održivost
Nekoliko faktora upućuje na to da su održivost i kapitalizam - bar u svojoj
sadašnjoj formi - nekompatibilni. Erich Fromm (Erih From), psihoanalitičar i
sociolog, u svom svjetski poznatom bestseleru iz 1956. godine "Umijeće ljubavi"
dijagnosticira:
[Erich Fromm, 1900-1980] |
"Modernom
kapitalizmu potrebni su ljudi koji u velikom broju funkcioniraju bez nekih
poteškoća, koji sve više konzumiraju. Njemu su potrebni ljudi koji smatraju
da su slobodni i nazavisni, koji smatraju da za njih ne postoji nikakav
autoritet, nikakvi principi i nikakva savjest, a koji su uprkos tome spremni
da dozvole da im se komanduje šta da rade, da im se tačno kaže šta se od
njih očekuje i koji su spremni da se bez poteškoća uklope u društvenu
mašineriju. Šta iz svega toga proizilazi? Moderni čovjek je otuđen od samog
sebe, od svojih sugrađana i od prirode ..." On "svoje nesvjesno očajanje
prikriva i prevazilazi rutinom zadovoljstava i zadovoljavanjem samog sebe
prilikom kupovine novih stvari i mijenjanjem tih novih za još novije. Naš
karakter je satkan tako da stvari oko sebe stalno mijenjamo za nove, da
trgujemo i konzumiramo. Sve i svako postaje objektom trgovine i
konzumiranja."
[Erich Fromm, Die Kunst des Liebens, München 2000, S. 100-102] |
Ako ramislimo o imperativu razvoja kojeg je neophodno postići, onda
ova analiza u potpunosti odgovara trenutnom stanju. Naše se ekonomsko
razmišljanje zaista bazira na maksimi "Brže, više, dalje", na vjeri u to da se
problemi mogu riješiti ekonomskim i razvojnim porastom. Nasuprot tome, novi
modeli blagostanja kao što je "Sporije, manje, bolje, ljepše" ne nailaze na
veliki broj pristalica (vidi
"Vizija o eri
korištenja sunčeve energije").
Promjena svijesti: od mehanističke slike svijeta ...
Po Fritjofu
Capri (Kapra), poznatom fizičaru i zagovorniku pogleda na svijet kao na jednu cjelinu, neophodna je promjena svijesti i sistema vrijednosti. Ova promjena
je već počela, ali još uvijek nije dovedena do kraja. U oblasti je nauke promjena počela početkom 20. vijeka izuzetnim otkrićima u fizici. U društvenoj oblasti
Capra vidi ekološki pokret i pokret žena kao nosioce ovih promjena.
Osnovni problem na putu ka održivom razvoju po Capri je naše nastojanje
da zadržimo sliku svijeta koja je već prevaziđena, mehanističku sliku života koja se bazira na Njutnovoj fizici. Ovu prevaziđenu paradigmu Capra je u svojoj
uticajnoj knjizi "The
Turning Point" (Prekretnica, 1982) okarakterisao na sljedeći način:
[Fritjof Capra,
www.fritjofcapra.net] |
"Slika svijeta
ili paradigma koja se sada lagano povlači vladala je našom kulturom
nekoliko vijekova i tokom ovog perioda je imala jak uticaj na cijeli svijet.
Ona sadrži nekoliko ideja i pretpostavki vrijednosti - između ostalog i
stanovište da je univerzum mehanistički sistem koji se sastoji od
materijalnih dijelova, sliku tijela čovjeka predstavljenog kao mašina,
predstavu života u društvu kao stalne borbe za održanje egzistencije, vjeru
u neograničeni materijani napredak koji se može ostvariti ekonomskim i
tehnološkim porastom, i na kraju, ali ne i manje bitno da društvo u kojem
je sve što je žensko uvijek podređeno onom što je muško proizilazi iz
prirodnih zakona. Svi ovi principi su se tokom posljednjeg desetljeća
pokazali kao veoma ograničeni i hitno im je potrebna radikalna promjena."
[Fritjof Capra, Wendezeit. Bausteine für ein neues Weltbild, Vorwort
zur deutschen Taschenbuchausgabe, München 1991, S. IX] |
... do slike svijeta kao jedne cjeline
Ova nova formulacija slijedi novu paradigmu, paradigmu jedne cjeline i ekološkog
pogleda na svijet. Capra upotrebljava i pojam "sistematsko razmišljanje":
"Teorija koju su u posljednjem desetljeću razvile prirodne nauke o živim
sistemima predstavlja idealan naučni okvir za formulisanje novog ekološkog
razmišljanja i poimanja (...).
Živi sistemi su integrirane cjeline čije se karakteristike ne mogu reducirati
na manje jedinke. Umjesto na materijalne dijelove cjeline, sistemska teorija se
fokusira na osnovne principe organizacije. Primjera ovakvih sistema ima na
pretek u prirodi. Svaki organizam - od najmanje bakterije, preko biljaka i
životinja pa do ljudi - povezan je u cjelinu i time predstavlja živi
sistem. Isti aspekti cjeline pokazuju se i u socijalnim sistemima, na primjer
unutar porodice ili društva, i u ekosistemima, koji se sastoje od velikog
broja organizama koji stalno djeluju jedni na druge i na neživu materiju,
jednako kao što i ona djeluje na njih."
[Fritjof Capra, Wendezeit. Bausteine für ein neues Weltbild, Vorwort zur
deutschen Taschenbuchausgabe, München 1991, S. X]
Najvažnije za sistemsku teoriju je saznanje da je cjelina uvijek nešto više od
pukog zbira pojedinačnih dijelova. U tom smislu prihvatljive su samo one mjere
koje su održive, dakle one koje ni u kom slučaju ne štete cijelom sistemu.
Na taj se način osniva nova ekološka paradigma koja predstavlja idealnu
osnovu održivog razvoja. Neke od promjena u sistemu vrijednosti koje su
prouzrokovane novom paradigmom predstavljene su na dijagramu koji slijedi:
Ostali tekstovi u okviru Osnovnog kursa 5
| Globalizacija i The Tragedy of the
Commons: Samo tržište je nedovoljno kao upravljački instument. Tržište
ne brine o zaštiti životne okoline. Ovaj zadatak ostaje politici. No, mnogi
problemi su dostigli globalni nivo, dok je politika ostala u granicama
nacionalnih država... [... više]
|
| Razvoj - težak koncept:
Mnogi zagovornici koncepta održivosti kritikuju činjenicu da se govori o "održivom
razvoju", jer problem razvoja smatraju problematičnim... [...
više]
|
| Pravednost
i održivost usko su povezane jedna s drugom. Konflikt Sjever-Jug predstavlja
bitnu prepreku na putu ka održivom razvoju. Ovdje se u igru uvodi i uloga
posljednje preostale velesile... [...
više]
|
|
"Neophodna je
holistička etika koja obuhvata cjelokupno stvaranje, a antropocentrična
etika se mora napustiti. Da bi se ovo ostvarilo u pitanje moramo dovesti
osnove današnjeg ekonomskog razmišljanja i sistema vrijednosti."
[José Lutzenberger,
učesnik Konferencije u Riju] |
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
