Vizija o eri korištenja solarne energije

"O ovom konceptu se počelo razgovarati devedesetih godina. Ekonomske i političke prilike za preživljavanje ljudi, a s obzirom na prijeteće klimatske promjene, bile su u centru interesovanja. Promjena životnog stila te kulturna, estetska, spiritualna dimenzija prelaska ka održivom razvoju ostale su isključene. Samo male društvene grupacije bavile su se ovim temama. Centar zbivanja u ovoj mreži debata i razgovora od 1985. do 1999. bili su su tzv. Toblach-razgovori(Toblah).

Debate, koje su prije svega imale odjeka na njemačkom govornom području te u Italiji, sferu svog interesovanja pomjerile su sa tehničkih pretpostavki održivog razvoja ka kulturološkoj dimenziji održivog razvoja. 1992. godine na sastanku na vrhu u Riju, umjetnik iz južnog Tirola i inicijator ovih debata, sociolog Hans Glauber dao je koordinate novog modela blagostanja: 'Sporije, manje, bolje, ljepše.' On ne podržava održavanje stabilnosti i sigurnosti obećavajući porast. On ne ignoriše činjenicu da svijet potrošača fascinira estetska strana. Po njegovom mišljenju u otvorenoj raspravi o vrijedostima između ova dva modela novi nacrt bi trebao da pokaže svoju privlačnost i da se dokaže kao 'jednostavno ljepši'. 

'Vizija je doba korištenja solarne energije, doba sveobuhvatne nove kulture i održivog razvoja.' Fosilno-nuklearno doba je samo jedna kratka epizoda u ljudskoj civilizaciji. Ono obuhvata period od početka industrijske revolucije pa najdalje do iscrpljivanja. Prije toga je čovječanstvo živjelo samo od sunca. Doduše, novo doba solarne energije omogućilo bi čovječanstvu život na mnogo većem civilizacijskom nivou. Jer, zahvaljujući novim energijama, bilo bi moguće od sunčeve energuje proizvoditi i struju, te koristiti solarnu energiju mnogo bolje i fleksibilnije.   

To će biti decentralizirana, demokratska i pravedna civilizacija. Za razliku od naftnih polja, drugih fosilnih resursa i nuklearnih materija koje se nalaze u rukama malog broja ljudi, sunce je za nas sve tu. Niko od nas ne posjeduje sunce. A svi imamo pristup njegovoj energiji. Sunce kao izvor energije imalo bi velike prednosti u dijelovima svijeta gdje danas vlada siromaštvo. Utopija prevednog razvoja se bliži svom ostvarenju. 

Novi civilizacijski nacrt mnogo polaže na novi balans između materijalnih i nematerijalnih dobara, na sveobuhvatan kvalitet života umjesto na jednostrano materijalno blagostanje. 'Ekonomija dobrog života sastoji se od prirodne kombinacije umjerenog konzumiranja i nematerijalnih dobara (Toblacher Thesen 1997).' Era korištenja solarne energije omogućava civilizaciju koja nije opterećena resursima. Ona počiva na novom načinu proizvodnje i potrošnje. Ona prepoznaje neophodnost da se granice prihvate na kreativan način. Ona se hvata u koštac sa kvantitativnim ograničenjima i traži potencijal za kontinuirani porast u oblasti nematerijalnih dobara i vrijednosti. 'Funkcija materijalnih dobara je u tome da olakšaju ostvarenje nematerijalnih dobara i zajedničkih vrijednosti (Gerhard Scherhorn, Toblacher Gespräche 1997).' Ograničavanje će samo od sebe postati resurs. Unutar ovog ograničenja resurse treba iskoristiti maksimalno. Razviće se estetika određivanja prave mjere.

'I ljepota je proizvod potreban za život' (Toblacher Thesen 1998). Ona je jedna od osnovnih potreba. Bez ljepote ni jedan život nije ispunjen. Iz iskustva koje smo imali sa oštećenom ljepotom, npr. zagađena okolina, industrijska masovna proizvodnja i slično razviće se angažman kulture održivog razvoja. Ona će razviti osjećaj pažljive upotrebe resursa. Ona naglašava lokalnu posebnost i tradiciju, kao i prirodnu kulturnu raznolikost. Uživanje u ekološki proizvedenim stvarima, osjećanje prirode, ljepota dizajna i arhitekture prestavljat će životne radosti.

Evropski san?

Uprkos anketama koje pokazuju da se uz upotrebu solarne energije vežu velike simpatije građana, uprkos uspješnim rezultatima prilikom pokušaja da se izrade održiva rješenja za korištenje solarne energije, ne može se govoriti o velikoj spremnosti da se pređe na korištenje ovog alternativnog izvora energije. Istina je da trenutno vlada jedna loša, nepovoljna i paradoksalna situacija: upravo u momentu kada 'se sve više smrkava', kad smo svjesni da smo iskoristili više Zemljinih resursa nego što smo smjeli, kad znamo da ćemo u budućnosti imati sve manje i manje ovih resursa, opada interes za korištenje solarne energije. Pritom se u centru pažnje nalazi strategija svjesne redukcije. Upravo zbog toga trebalo bi da se u sadašnoj krizi otvore putevi za korištenje potencijala solarne energije. No, uprkos tome vlada mišljenje da si 'grubim' industrijskim razvojem možemo osigurati održivost. Umjesto da pokažu hrabrost da se odluče za manje, politika i društvo nelogično insistiraju na iluzionističkom više, na ekonomskom porastu. 

U ovakvoj situaciji zaista je hrabro gurnuti temu održivog razvoja u centar 'evropskog sna'. Upravo ovaj iznenađujući poduhvat napravio je američki autor Jeremy Rifkin (Džeremi Rifkin). On najprije dijagnosticira 'lagano umiranje američkog sna' i 'univerzalizaciju evropskog sna'. U čemu je razlika? 'Evropski san individualnoj autonomiji pretpostavlja odnose u zajednici, kulturna raznolikost je važnija od asimilacije, kvalitet života je bitniji od nagomilavanja bogatstva, održivi razvoj je bitniji od neograničenog nakupljanja materijalnog bogatstva' (S. 9). U 21. vijeku će, prema Rifkinu, da prestane biti privlačan model koji se prije svega bazira samo na individualnim slobodama, a pritom se primarno okreće ka pristupu resursima i neograničenoj akumulaciji individualnih bogatstava. Nasuprot ovog američkog sna stoji novi evropski san. Njegove karakteristike su 'kvalitet života, poštivanje drugog i drugačijeg, poštivanje kultura, zdrav odnos prema prirodi i mir sa ljudima oko sebe'.  

Okretanjem od tradicionalne politike moći i od primata ekonomskih interesa, odlučno prihvatajući princip brige i kulturu empatije, Evropljani su naučili lekciju iz katastrofa svoje prošlosti i iz posljedica koje tradicionalni način proizvodnje ima po životnu sredinu. Oni se slobodno mogu okrenuti ka 21. vijeku i to kao 'tiha velesila'. 'Evropski san je svijetla tačka na horizontu namučenog svijeta. On nas privlači u novo vrijeme inkluzivnosti, različitosti, kvalitete života, razvoja ličnosti i kreativnosti, održivosti, univerzalnih ljudskih prava, prirodnih prava, prava prirode i mira na Zemlji. 'Mi', Amerikanci', zaključuje Rifkin, 'uvijek smo govorili da vrijedi umrijeti za ostvarenje američkog sna. Za ostvarenje evropskog sna vrijedi živjeti' (S. 411)."

[Ulrich Grober, Das gute Leben neu denken. Kulturelle Ressourcen für ein solares Zeitalter; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 37/2004, S. 26-27 und S. 30, Online-Version]

[Originalan naslov knjige iz koje su preuzeti citati glasi:
Jeremy Rifkin, Der Europäische Traum. Die Vision einer leisen Supermacht, Frankfurt/Main - New York 2004]

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.