D@dalos - Održivi razvoj: Fer trgovina

Održivi razvoj

"Održiva poljoprivreda je ekološki održiva, ekonomski sposobna za održanje, socijalno odgovorna, čuva priprodna bogatstva od potpunog uništavanja ili iskorjenjivanja i služi kao osnova za buduće generacije." [P. Allen]

Kako da djelujem u pravcu održivog razvoja? - Primjer:

Održivi razvoj poljoprivrede

Naravno da su upravo ratari i stočari oni koji najviše mogu doprinijeti održivom razvoju poljoprivrede. Međutim, i svi mi možemo dati svoj doprinos i to

kada se odlučujemo za kupovinu proizvoda koji dolaze iz poljoprivrednih dobara koja unapređuju održivi razvoj poljoprivrede;

kada se odlučujemo za kupovinu proizvoda koji su proizvedeni u našem neposrednom okruženju i nisu dugo putovali da bi stigli do naših polica;

kada uzimamo proizvode iz "sopstvene" proizvodnje, razne kulture koje možemo uzgajati i u vrtu ili na balkonu;

kada pravilno odlažemo smeće koje se može upotrijebiti kao đubrivo za tlo;

kada đubrivo uopće ne koristimo ili ga koristimo u malim količinama;

kada ne koristimo pesticide i herbicide;

kada se prilikom uzgoja biljaka u našem vrtu odlučujemo za "kulture" biljke koje na dotičnom podnjeblju najbolje uspijevaju.

Primjer održivog razvoja poljoprivrede

Sljedeći tekst imenuje četiri principa održivog razvoja koji predstavljaju smjernice održivom razvoju poljoprivrede. Održivi razvoj se ogleda u sljedećem:

"1. Resursi koji se obnavljaju smiju se koristiti samo u onolikoj mjeri u kojoj to dopušta stopa njihovog obnavljanja.

2. Izvori sirovina kojima prijeti uništenje smiju se u agraru koristiti samo ako ih je moguće i sa materijalnog i sa funkcionalog stanovišta zamijeniti sirovinama koje se obnavljaju i ako korištenje istih garantuje veću produktivnost.

3. Ekološko zagađivanje ne smije preći nivo i kapacitete razgrađivanja štetnih materija koje mogu da ponude glavni ekološki mediji - voda, zrak i tlo.

4. Mora postojati vremenska ekvivalencija između vremena dohranjivanja i oštećenja tla s jedne i prirodnih vremenskih procesa obnavljanja tla s druge strane.

Ovakvi imperativi koncepta održivog razvoja imaju veoma snažnu ekološku dimenziju što se veže za činjenicu da je diskusija o održivom razvoju s početka bila zasnovana na pitanjima ekološkog moderniziranja i usko povezana sa inovacijama u politici zaštite životne sredine.

"Održiva poljoprivreda ...

	... koristi metode i postupke rada koji do maksimuma dovode produktivnost tla, a istovremeno minimiziraju štetno djelovanje na tlo, vodu, vazduh i zdravlje kako proizvođača tako i konzumenata
	... u središte svog interesovanja postavlja metode i postupke proizvodnje koji održavaju prirodne resurse
	... trudi se da što manje koristi nerazgradive materije i sredstva napravljena na bazi nafte, da ih zamijeni i dugoročno potpuno izbaci iz upotrebe. Ova sredstva trebalo bi da se zamijene sredstvima načinjenim od razgradivih materijala
	... koristi metode i postupke rada koji su prilagođeni uslovima rada na dotičnim lokacijama
	... zasniva se na znanju ratara i stočara, na njihovim sposobnostima i trudi se da ih maksimalno uključi u proces proizvodnje."

[Deutscher Bundestag (Hg.), Schlussbericht der Enquete-Kommission "Globalisierung der Weltwirtschaft", S. 338, Online-Version]

Ipak, ne smijemo zaboraviti da se velika pažnja mora obratiti i na ekonomsku i socijanu funkciju. Ova dva posljednja faktora zahtjevaju poštivanje određenih pravila igre koja se tiču pravilne međugeneracijske raspodjele nematerijanih i materijanih resursa. Ekonomska komponenta zahtijeva posebnu pažnju jer je za održivi razvoj od izuzetne važnosti povezivanje i regulisanje ekonomskih interesa. Ekonomska dobit, koja se u današnje vrijeme postiže u veoma kratkom periodu, ali na štetu životne sredine ili zahvaljujući socijalnoj nepravdi, nikako se ne može tolerisati na daljem putu održivog razvoja.

Ukoliko gore spomenute principe primjenimo na agrarnu politiku, doći ćemo do zaključka da se održiva agrarna politika mora oblikovati tako da omogući poljoprivredu koja

1. u ekonomskom smislu je obilježena poduzetničkom trgovinom, ne ovisi o subvencijama te je samim tim i konkurentna. Zaposleni u agraru ne ostvaruju svoje prihode samo proizvodnjom zdravih namijernica, njihovom daljom obradom i plasiranjem na tržište, već i uključivanjem ostalih mogućnosti za dobit u svoj rad kao što je sektor turizma, proizvodnja sirovina koje se mogu iskoristiti i energije iz biomase. Pored toga, postoje i druge mogućnosti dobiti i to honorarima od strane države kojima se podstiče zaštita prirode i životne sredine;

2. kad je u pitanju ekološka dimenzija prirodne resurse tla, vode i zraka koristi tako da se i dugoročno spriječi negativan uticaj na iste. Ovo konkretno znači da se đubrivo, pesticidi i herbicidi koriste u najmanjoj mogućoj mjeri kako ne bi zagadili okolna područja tla i vode. Ovakvim odnosom bi trebao da se zaštite prirodna bogatstva, da se održi priroda i genetski potencijal biljnih i životinjskih kultura;

3. u socijalnom smislu osigurava radna mjesta u oblasti poljoprivrede (...);

4. kad je etika u pitanju obezbjeđuje zaštitu životinja i to da se životinje koje se uzgajaju propisno hrane i ne podvrgavaju mučenju;

5. zaštitu potrošača predstavlja kao novu političku paradigmu. Historijski kompromis koji je napravljen nakon Drugog svjetskog rata, a po kojem je bilo neophodno osigurati dovoljne količine hrane za zaposlene u industriji i za državne potrebe, odslužio je svoje. Promjenom društvenih struktura ovaj kompromis sada sam sebe dovodi u pitanje. Sve više raste skepticizam prema trajnom subvencioniranju određenih proizvoda i to neovisno o njihovoj kvaliteti i posljedicama koje izaziva njihova proizvodnja. Ovo se mijenja nastajanjem novog socijalnog miljea koji postavlja druge i kvalitativno više zahtjeve.

Traže se zdravi, hranjivi proizvodi koji su nastali pod ekološkim i aspektima zaštite životinja. Izjave potrošača i njihovi zahtjevi prema proizvođačima doprinose promjeni stava od nepovjerljivog do potpunog povjerenja između proizvođača i potrošača. Svaki potrošač je dužan da svojim ponašanjem prilikom kupovine nagradi održivu agrarnu politiku i da prekine zatvoreni krug dominirajućih konkurentskih proizvođačkih kuća."

[Holger Meyer/Wilfried Gaum, 10 Jahre nach Rio – Wie nachhaltig ist die Agrarpolitik?; in: Aus Politik und Zeitgeschichte 31-32/2002, S. 28-29, Online-Version]

Biodinamična poljoprivreda

Širom svijeta sve više poljoprivrednika se okreće "biodinamičnoj" ili "organskoj" proizvodnji. Šta to znači? To prije svega znači da oni upotrebljavaju tehnike i metode rada koje se ne zasnivaju na hemijskim i genetičkim substancama i tehnologijama agroindustrije, već se zasnivaju na ekološkom znanju.

Bez štetnih "kontarefekata" oni na ovaj način mogu povećati svoje prinose, štetočine držati pod kontrolom i tlo održavati plodnim. Pritom je važno napomenuti da se odustaje od monokultura (vidi sliku) kao što je to bio slučaj za vrijeme kolonijalnog perioda.

"Oni uzgajaju različite kulture i to po principu mijenjanja mjesta sadnje, tako da insekti koji se nakupe na jednoj kulturi nestaju tokom sljedećeg perioda sadnje. Oni znaju da nije pametno u potpunosti eliminisati štetočine, jer bi to značilo da se narušava ravnoteža jednog zdravog ekosistema. Umjesto umjetnog đubriva ovi poljoprivrednici tlo đubre ostacima biljaka i time tlu vraćaju organske materije i ne narušavaju prirodno biološko kretanje."

[Fritjof Capra, Verborgene Zusammenhänge. Vernetzt denken und handeln - in Wirtschaft, Politik, Wissenschaft und Gesellschaft, Bern u.a. 2002, S. 248]

Biodinamična proizvodnja je održiva jer je u skladu sa ekološkim principima. Ovakva proizvodnja u obzir uzima cjelokupnu kompleksnost ekosistema u kojem se nalazi i od kojeg živi i priključuje se prirodnim ciklusima. Ovakav način razmišljanja i djelovanja sastavni je dio svake proizvodnje koja teži tome da bude održiva.

"Biopoljoprivrednici znaju da je plodno tlo živo tlo koje je u svakom svom kubnom centimetru puno milijardama živih organizama. To je, dakle, kompleksan ekosistem u kojem se sve substance stalno ciklično izmjenjuju od biljaka do životinja, đubriva, biobakterija. Sunčeva energija je prirodni materijal za sagorijevanje koji pokreće ove cikluse."

[Fritjof Capra, Verborgene Zusammenhänge. Vernetzt denken und handeln - in Wirtschaft, Politik, Wissenschaft und Gesellschaft, Bern u.a. 2002, S. 248-249]

Misao vodilje održive poljoprivrede mogla bi da bude:
Učiti od prirode, a ne pokušavati savladati prirodu ili manipulisati njome!

Često se naglašava da održivi način proizvodnje ne može osigurati dovoljne količine potrebne hrane za svo stanovništvo svijeta koje je u stalnom porastu. Nakon istraživanja koja su sprovedena tokom proteklih godina i zahvaljujući dosadašnjem iskustvu ovakav stav se može argumentovano pobiti. Fritjof Capra sažeo je nekoliko interesantnih rezultata u jednom izlaganju na međunarodnoj konferenciji o održivom razvoju poljoprivrede, održanoj u talijanskom gradu Bellagio (Belađo) 1999. godine:

U Bellagio-u su naučnici iznijeli izvještaj koji kaže "da je upotreba eksperimentalnih tehnika širom svijeta - promjena kultura na mjestu sadnje, upotreba prirodnih đubriva i komposta, proizvodnja na terasama i vodenim površinama - na različitim područijma koja su do tada smatrana neadekvatnim za proizvodnju viška hrane donijela spektakularne rezultate.

Na primjer, agro-ekološki projekti u kojima je sudjelovalo oko 730.000 porodica u Africi doprinijeli su porastu proizvodnje od 50 do 100%, dok su troškovi proizvodnje bili drastično smanjeni, čime je osigurano proširenje proizvodnje. Prilikom sprovođenja ovih projekata uvijek i iznova se pokazivalo da biodinamična proizvodnja ne samo povećava produkciju i nudi veliki broj ekoloških prednosti, već i da je isplativa za poljoprivrednike."

[Fritjof Capra, Verborgene Zusammenhänge. Vernetzt denken und handeln - in Wirtschaft, Politik, Wissenschaft und Gesellschaft, Bern u.a. 2002, S. 250]

Ovaj izvještaj u cijelosti možete naći kao pdf-dokument [750 kb] na različitim stranicama na internetu, a između ostalog i na stranici: http://www.rodaleinstitute.org/international/conference/bellagio.pdf

"Onaj koji kupuje robe i proizvode koji su nastali u procesu fer trgovine preuzima globalnu odgovornost. Onaj ko kupuje proizvode nastale u biodinamičnoj poljoprivrednoj proizvodnji štiti nas i našu životnu sredinu. Onaj ko kupuje proizvode nastale u njegovoj bližoj okolini brine se o rasterećenju saobraćaja, osigurava radna mjesta i potiče razvoj ekonomije u ruralnim regijama."
[umwelt & bildung 03/2004, S. 9]

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije I Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode



Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.