|
| |
|
"30-40
procenata svih ekoloških problema usko su povezani sa ponašanjem velike
većine potrošača."
[Umweltbundesamt (Hg.), Nachhaltige Konsummuster und postmaterielle
Lebensstile, Berlin 1997, S. 1] |
|
Kako da djelujem u pravcu održivog razvoja? - Primjer:
Održiva potrošnja
"Održivi razvoj kao princip ogleda
se u vezi između tri dimenzije- ekologije, ekonomije i društvene sfere ... Dovodeći u
pitanje ponašanje potrošača, ekološka dimenzija se čini najvažnijom. Ekonomski
razvoj i blagostanje su mogući samo unutar okvira u kojima se poštuje priroda
kao osnova života. Sa druge strane, ekonomski i socijalni aspekti služe
'održivosti' ekologije: ekološka proizvodnja i potrošnja su moguće samo ako su
ekonomski dopstupne potrošaču i ako ovakvi proizvodi nastaju pod prihvatljivim
socijalnim uslovima."
[Deutscher Bundestag (Hg.), Schlussbericht der Enquete-Kommission "Globalisierung
der Weltwirtschaft, S. 381 Anm. 119,
Online-Version]
Neodrživi načini potrošnje i proizvodnje predstavljaju osnovni ekološki problem
na svim nivoima - od lokalne do globalne zajednice. Zbog toga se i Agenda
21, o kojoj će više riječi biti u okviru Osnovnog
kursa 3, intenzivno bavi temom
"Promjene navika potrošača".
Osim toga, tema "održiva potrošnja" je - jednako kao i održivi razvoj - veoma
usko povezana sa temama kao što su (globalna) pravednost, raspodjela,
globalizacija. O ovim temama riječi je bilo u okviru drugih tematskih
kompleksa (do
tematskog kompleksa "Globalizacija").
|
"U tzv. bogatim industrijskim zemljama
posebno su dominantne potrošačke navike koje svojim prekomjernim konzumiranjem
ni u kom slučaju ne odgovaraju trajnoj zaštiti prirodnih resursa. Dok su u
nekim dijelovima svijeta, u pravilu, zastupljene rasipničke i prekomjerne
konzumentske navike, u drugim, siromašnim dijelovima svijeta ljudi često nisu u
mogućnosti da zadovolje ni minimum osnovnih životnih potreba. Upravo iz
ovog razloga je neophodno potrebna promjena u načinu ponašanja potrošača, pri
čemu se poseban akcenat stavlja na navike potrošača u razvijenim zemljama.
Polje
djelovanja koje se ne tiče samo jedne teme
Održiva potrošnja zalazi u više oblasti. Promjena ponašanja potrošača je
proces u kojem sudjeluje veliki broj društvenih grupacija. Pored privatnih
domaćinstava koji predstavljaju osnovu potrošačkog tržišta, ovaj proces se
tiče i privrede, obrazovnih ustanova, nevladinih organizacija i cijele
lepeze društvenih grupacija. Pritom je obaveza svih nas da stvorimo povoljne
uvijete za to, a inicijativa mora biti potaknuta od različitih grupa
potrošača.
Promjena potrošačkih navika
Promjena potrošačkih navika pretpostavlja principijelnu promjenu sistema
vrijednosti i načina života. No, promjena načina razmišljanja i djelovanja
potrošača ne može biti nametnuta od strane neke više instance. |
|
"Ne postoji
jasno određeni način ponašanja konzumenata u budućnosti.
Individualnost odluke svakog pojedinačnog potrošača je sastavni dio
svakog modernog demokratskog društva, i ona se kao takva ne dovodi u
pitanje imperativima koje postavlja održivi razvoj. Ipak, odluke
potrošača i danas i u budućnosti mnogo zavise od okvirnih uvijeta. U
te okvirne uvijete ubrajaju se političko okruženje, cijene,
raspoloživa tehnologija, visina plaća, raspodjela plaća, društvene norme
i norme koje vladaju unutar određenih društvanih grupacija, te uticaj
marketinga i reklame."
[Joachim H.
Spangenberg/Sylvia Lorek, Sozio-ökonomische Aspekte
nachhaltigkeits-orientierten Konsumwandels; in: Aus Politik und
Zeitgeschichte 24/2001, S. 23,
Online-Version] |
|
Novo i održivo ponašanje konzumenata zahtijeva,
prije svega, obiman rad na informisanju i savjetovanju potrošača. Potrošačima
mora biti jasno na koji način proizvodi nastaju i dolaze do njihovih polica,
moraju im se pokazati cijene koje prikazuju i "ekološku istinu" i
moraju im biti ponuđene varijante koje štite životnu sredinu.
Oblasti djelovanja održive potrošnje
Tek nakon toga postavlja se pitanje koje su to konkretne mjere kojima se može
postići i sprovesti održiva potrošnja. Sljedećim oblastima pripisuje se važna
uloga:
> Izbjegavanje
stvaranja suvišnog otpada
 | Unapređenje reciklaže kako na nivou
proizvodnje, tako i na potrošačkom nivou, |
| Izbjegavanje dopunskih sistema i sistema
koji zahtijevaju duže putanje, |
| Izbjegavanje zahtjevnih pakovanja za
proizvode, |
| Olakšice prilikom uvoza ekoloških
proizvoda, |
| Sortiranje otpada u domaćinstvima /
sortirani odvoz smeća, |
| Kupovina dugotrajnih proizvoda |
> Upotreba energije i vode
| Proširivanje ekoloških tehnologija, |
| Unapređenje razvoja u oblasti ekološke
energije, |
| (Više) korištenje izvora energije koji
se obnavljaju, |
| Smanjenje upotrebe vode, |
| Češće korištenje aparata koji štede
energiju i vodu |
> Mobilnost
| Prelazak na saobraćajna sredstava koja
koriste manje energije |
| Prelazak na sredstva javnog saobraćaja |
> Ishrana
> Ekološka nabavka
| Davanje korištenih proizvoda na dalje
korištenje, |
| Davanje prednosti proizvodima sa ekološkim
pečatom, |
| Roba iz druge ruke, posudba, zamjena
('posuditi, a ne posjedovati'), |
| Zajedničko korištenje dugotrajnih
proizvoda ('Car Sharing'- dijeljenje automobila)" |
|
|
"Živjeti
održivim životom znači živjeti zdravo, dobro, u partnerskom odnosu sa
drugima, tolerantno, čuvajući vrijednost stvari, savjesno uživati i
konzumirati proizvode. To znači i paziti na kvalitet i ne povinovati
se svakom modnom kriku, ali i ne prezirati modu. Održivo konzumirati
znači imati uvijek na umu da je bolje neprijatelj dobrog, a ne
jeftinije, imati na umu da zajedništvo i individualizam idu jedno uz
drugo jadnako kao i partnerstvo i samostalnost. Održivi stil života je
umjetnost pravilnog ponašanja unutar pogrešnih struktura. Zbog toga
je za održanje i unapređenje ovakvog načina života potrebno oboje -
politika odozgo i djelovanje odozdo. Samo ako uspijemo ostvariti sve
ovo, možemo očekivati nastanak održivih struktura proizvodnje,
potrošnje i ekonomije."
[Joachim H.
Spangenberg/Sylvia Lorek, Sozio-ökonomische Aspekte
nachhaltigkeits-orientierten Konsumwandels; in: Aus Politik und
Zeitgeschichte 24/2001, S. 29,
Online-Version] |
|
Osnove
za strategiju "Bolje - Drugačije -Manje" Instituta za klimu, energiju
i životnu okolinu iz Wuppertal-a (Vupertal):
1. Živjeti dobro, umjesto imati mnogo
2. Grad kao životni prostor
3. Uzeti vrijeme za sebe i dati vremena drugima
4. Regeneracija tla i poljoprivrede
5. Od brda smeća do kretanja materija
6. Infrastruktura koja je sposobna da se razvija i uči
7. Zelena tržišna privreda
8. "Civiliziranje" konflikata
9. Pravednost i globalno susjedstvo
10. Aspekti škole budućnosti
[Institut
Wuppertal
na internetu] |
|
[Bundesministerium für Umwelt, Naturschutz und Reaktorsicherheit (Hg.),
Umweltpolitik. Lokale Agenda 21 und nachhaltige Entwicklung in deutschen
Kommunen, 10 Jahre nach Rio: Bilanz und Perspektiven, Berlin 2002, S. 127-129]
Strategija efikasnosti i suficita
Da bi se napravila prekretnica ka održivom (svijetu) društvu, potrebni su nam
principi koje je imenovao renomirani
Institut iz Wuppertala.
A da bi se ovi principi i ostvarili potrebno je mnogo hrabrosti i kreativnosti.
S tim u vezi vodi se debata o dvije strategije koje se nadovezuju jedna na
drugu, a predstavljene su u sljedećem tekstu autora Ulricha Grobera (Ulrih
Grober):
"Strategija efikasnosti usmjerena je ka drastičnom reduciranju upotrebe i
iskorištavanja prirode i prirodnih bogatstava i to promjenom smjera tehnološkog
napretka. U središtu ove stretegije nalazi se povećanje produktivnosti resursa
najprije za faktor 4, a dugoročno za faktor 10. Reduciranje upotrebe prirodnih
resursa za jednu desetinu je svakako ogroman izazov za kreativne ljude. Ono
predstavlja 'novu tehnološku revoluciju koja bi po svom obimu bila slična
industrijskoj revoluciji'
(Ernst Ulrich von Weizsäcker). Uprkos tome, ovaj projekat naišao je na
odobravanje u mnogim oblastima i na njega se ne gleda toliko kontroverzno.
Ipak, strategija efikasnosti predstavlja samo jedan nivo prelaska na održivi
razvoj. Ova strategija mora se dopuniti i nju mora iznijeti jedna druga
strategija koju su naučnici Instituta iz Wuppertala nazvali strategija
suficita. Ovdje se radi o potrebama i stilovima života i o novoj definiciji
kvalitete života. Time se ne pravi novi način života, niti se spriječavaju
individualne vizije. Ključ svega je koncept 'novog modela blagostanja'.
'Upola manje, ali dvostruko bolje'- ovaj moto minhenskog eko-preduzetnika Karl Ludwig Schweisfurth-a
(karl Ludvig Švajsfurt) najbolje opisuje gore spomenutu namjeru. ono što on
preporučuje za konzumiranje prehrambenih proizvoda može se prenijeti i u sve
druge oblasti naše svakodnevice. Civilizacija suficita postavlja pitanje o
'pravoj mjeri', o balansu između materijalnih i nematerijalnih dobara,
imovinskom blagostanju, vremenskom i prostornom blagostanju.
Ona postavlja pitanje šta nam je zaista potrebno. Ona i ljepotu smatra jednim
od proizvoda. Preporučuje fokusiranje na optimalno, na bolje, na kvalitet,
dugotrajnost, a ne na maksimalno. Ona propagira kulturu samoograničavanja,
eleganciju jednostavnosti, a time se vraća na put starih filozofskih
razmišljanja.
Na osnovu ideje o održivosti nastao je jedan pokret i u međuvremenu ovaj je
pokret veoma porastao, to je 'ekološki osviještena subkultura na svjetskom nivou'
(Wolfgang Sachs). Ovaj pokret ima slične definicije problema, slične perspektive
i ciljeve i slične reformske principe. To je pokret koji obuhvata inicijative
građana koje se bave pošumljavanjem i ozelenjivanjem zemljišta, obuhvata
poduzetnike, dijelove javne administracije, naučne ustanove i u mnogobrojnim je
oblastima kroz svoje projekte pokazao veliki kapital znanja i sposobnosti koji
su osnova za neophodne promjene."
[Ulrich Grober, Die Idee der Nachhaltigkeit als zivilisatorischer Entwurf;
in: Aus Politik und Zeitgeschichte 24/2001, S. 5,
Online-Version]
|
"Tek kada neki
proizvod u svim oblastima ima pozitivnu ocjenu, da je, dakle, proizveden i
kupljen na način da zadovoljava socijalnu pravednost, da je prilikom njegove
proizvodnje bila zaštićena priroda i životna sredina, da su (ukoliko sadrži
životinjske dodatke) prilikom njegove proizvodnje korišteni životinjski
dodaci dobijeni od životinja koje se pravilno uzgajaju, da nije prošao dug
transportni put i da je zapakovan tako da se pakovanje može reciklirati, tek
onda taj proizvod možemo nazivati održivim."
[Willi Linder, Nachdenkwochen: in: umwelt & bildung 03/2004, S.
8] |
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
