Ovaj primjer pokazuje da "Demokracija u školi" započinje sa svakodnevnim stvarima. Radi se o tome da učenici, jednako kao i nastavnici, školu shvate kao svoju školu, da se izbriše slika škole kao ustanove koju su učenici obavezni posjećivati i koja im ostaje strana.

Enja Riegel, direktorica škole Helene-Lange, koja je u najvećoj mjeri odgovorna za uspješne reforme koje se u ovoj školi provode od 1982. godine, u svom bestseleru kritizira to što se školski život promatra sa stajališta učenja i znanja i opisuje svoja razmišljanja na sljedeći način:

"... Učenici nam trebaju i za druge stvari. Gdje se drugo nego u školi mogu naučiti pristojno se ponašati prema ljudima s kojima žive, uvažavati njihova mišljenja, zajedno raditi i zajedno živjeti? Gdje drugo nego u školi djeca imaju priliku uvježbati demokraciju?" (str. 61)

Enja Riegel školu promatra kao 'građansku školu'. To, prije svega, znači da uvježbavanje demokratskih vještina i njihovo provođenje u praksu počinju s preuzimanjem odgovornosti: 

"[U školi] se moraju prenijeti znanja o tome kako se u kolektivu preuzima odgovornost, kako se sposobnosti i vještine pojedinca mogu iskoristiti i u smislu sveopćeg dobra, a ne samo za osobnu korist. Meni se čini da je mnogo poraznija činjenica da se učenicima ne daje dovoljno mogućnosti da preuzmu odgovornost, nego to što je uspjeh velikog broja učenika ispod prosjeka." (str. 61)
 

Preuzeti odgovornost ...

Preuzimanje odgovornosti koje počinje od malih stvari, čišćenje, preuzimanje službi (vidi stranicu Suradnja),sve to vodi do zajedničkih konstruktivnih rješanja konflikata na razrednom vijeću (vidi stranicu Razredno vijeće). Enja Riegel kritizira to što se učenicima ne pruža mogućnost da preuzmu odgovornost:
 

... samostalno čistiti

"Sve počinje sa smećem. Smeće čisti čistačica koju ne poznaje nitko od učenika i koja prouzroči visoke troškove za financijere škola koji bi se mogli iskoristiti za renoviranje škole ili nabavu potrebnih učila. Zašto sami učenici ne bi čistili svoju školu?" (str. 62)

Higijeničarska služba u školi Helene-Lange

Sljedeći tekst ukazuje na to da se pod higijeničarskom službom u ovoj školi podrazumijeva mnogo više od čistoće:
 

Napraviti atmosferu

"Učionice, prostorije za sastanke, hodnici uređeni s idejom da predstavljaju godišnja doba - kod nas svako godišnje doba ima svoj dio škole za koji je odgovorno stotinu učenika i oko osam nastavnika. Ovi prostori moraju biti čisti i uređeni tako da prave atmosferu koja potiče na učenje. 
 

U to se ubrajaju i biljke o kojima se brinu učenici - kada stignu do petog razreda sve generacije odlaze u rasadnik sa svojim nastavnicima i nabavljaju sadnice koje se posade u školskom dvorištu. Ove nove sadnice onda prate generacije učenika tijekom svog školovanja. Nastavnici i učenici ih moraju njegovati i tijekom raspusta. 

Uz ovakvu atmosferu dobro pristaju plakati i fotografije, koje prave učenici, slike koje se naslikaju za vrijeme satova likovnog obrazovanja, izvještaji o projektima provedenim na satovima matematike ili rezultati eksperimenata s fizike.

Ovdje spada i čišćenje: brisanje stolova, čišćenje prozorskih klupica, brisanje ploče, usisavanje. Svaki dan nakon nastave više od 100 učenika ostaje petnaest minuta do pola sata dulje u školi zbog čišćenja. Učenici se na ovim zadacima mijenjaju svakih sedam dana.

Djelotvornost ovakve metode je ogromna. Kada učenici znaju da danas nakon nastave njihov kolega ili čak oni osobno ostaju dulje da bi očistili školu, onda svatko od njih mnogo više pažnje obraća na higijenu. Naši učenici bi trebali u okviru svojih mogućnosti preuzeti odgovornost za svoju životnu okolinu, a u taj zadatak spada i čišćenje škole. Ovo je sasvim realan zadatak, koji zahtijeva i realan rad kod kojeg se odmah primijeti ako nije obavljen." (str. 62- 63).

[Enja Riegel, Schule kann gelingen! Wie unsere Kinder wirklich fürs Leben lernen. Die Helene-Lange-Schule Wiesbaden, Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 446, Bonn 2004]