|
| |
Osnovna cjelina 5: Demokracija u školi
Političko obrazovanje kao školski princip |
Do sada samo se
bavili didaktičkim načelima (Osnovna cjelina
2) i metodama (Osnovna cjelina
3, Osnovna cjelina 4)
kao najvažnijim alatima za nastavu iz područja političkog obrazovanja,
a u ovom dijelu Tematskog kompleksa predstavit ćemo vam primjere koji pokazuju
da se o demokraciji ne mora samo učiti u školi, već da je moguće i
provoditi je. Učenje demokraciji neće biti dovoljno živopisno
ako
se zanemari ova plastična dimenzija, dimenzija stvarnosti.
"Školska kultura i kultura učenja trebale bi učenicima
omogućiti da
putem vlastitih iskustava i vlastitog djelovanja u školi praktično
provode
smisao politike i demokracije, da dožive i razumiju ova iskustva kako bi ih
kasnije mogli primijeniti i do kraja usavršiti vještine nužne za
funkcioniranje jednog demokratskog društva. Učenje demokracije ne može se
zasnivati samo na nastavi, na informacijama koje se ponude učenicima, na
analizama i verbalnoj argumentaciji. Političko obrazovanje nije samo nastavni
predmet ili načelo u nastavi, ono mora biti i stalni školski princip."
[Peter Henkenborg, Politische Bildung als Schulprinzip: Demokracie-Lernen im Schulalltag; in: Wolfgang Sander (Hg.), Handbuch
politische Bildung, Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe
Band 476, Bonn 2005, S. 265-266]
|
|
Jaz između onoga što bi trebalo biti i stvarnosti |
Iako je
prakticiranje demokracije u školi za ostvarivanje ciljeva političkog
obrazovanja (vidi Osnovna cjelina
4) potpuno neupitno, moramo primijetiti da upravo u
ovom području postoje veliki deficiti.
"Jaz između onoga što bi trebalo biti i stvarnosti vidljiv je
posebno u području participiranja. Iskustvo participiranja je jedan od
osnovnih elemenata kognitivnog učenja demokracije. U školskoj svakodnevici,
međutim, postoji jasno ograničenje mogućnosti sudjelovanja učenika, posebno
u važnim pitanjima koja se tiču škole i nastave."
[Peter Henkenborg, Politische Bildung als Schulprinzip: Demokracie-Lernen im Schulalltag; in: Wolfgang Sander (Hg.), Handbuch
politische Bildung, Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe
Band 476, Bonn 2005, S. 272] |
Kritika:
Škola kao demokratsko mjesto
Zbog nedostatka
mogućnosti participiranja i drugih deficita uvijek se razvija oštra kritika:
"Neki od kritičara našeg obrazovnog sustava smatraju škole mjestom gdje
demokracija nije potrebna. Mnogi od njih su upravo zbog toga odgovorni za
mentalitet prilagođavanja i civilni kukavičluk novih generacija.
U školi se predaje uglavnom autoritativno i suzbija se svaka mogućnost
razgovora. Stalno je prisutno ocjenjivanje ponašanja, cenzura, a ocjenama se
vrši pritisak na učenike. Po ovoj kritici škola je prije ustanova
socijalno-darvinističkog društva negoli mjesto na kojem se uče
osobne i
moralne jačine i demokratski način življenja."
Nužno je drukčije shvaćanje pojma "škola" i otvaranje škola...
U sljedećem tekstu naći ćete dva prijedloga pomoću kojih bi škola mogla
postati (i) mjesto na kojem živi demokracija:
"S jedne strane, nužno je shvatiti da škola nije samo 'obrazovna
ustanova', već je i socijalno-odgojna ustanova, društvo u malom, mjesto za
život djece i odraslih u kojem se mogu pronaći gotovo svi problemi koje
susrećemo i u političkoj i socijalnoj stvarnosti.
Shvatiti školu kao 'polis' koji treba doživljavati i razumijevati u njegovoj
punoj socijalnoj stvarnosti, kao zajednicu u kojoj treba unapređivati
vrline građana, najprije stvara mogućnost
da se demokracija i građanska etika
shvate ozbiljno u školama.
Potom dolazi mogućnost
za stvaranje mosta, izvlačenje škola izvan njihove ograde u
stvarnost društva, zahtjev da škole preuzmu projekte podučavanja, da
postanu socijalne službe lokalnih inicijativa, da preuzmu istraživačke
zadatke 'praktičnog učenja', čime bi se sasvim svjesno prešla granica učenja
u školi, a one bi saznale kolika je ozbiljnost političkog djelovanja i koje
su društvene konsekvence onoga što se odigrava u školi."
[Andreas Flitner, Kinder müssen nachdenken - Lehrer müssen
das anerkennen. Was kann die Schule für demokracisches Denken und Handeln
tun?; in: Das Parlament 27/2004, S. 16] |
|
Dobri razlozi
za uvježbavanje demokracije u školama ...
"Civilna hrabrost ili socijalna hrabrost" jedan je od najvažnijih
elemenata demokracije koja živi. Demokratski izabrani parlamenti,
zakonski formirane vlade, nezavisni sudovi, sloboda govora i druge demokratske institucije samo su polovica
demokracije.
Druga polovica su način življenja i
vrste odnosa jednih prema drugima - veliki broj građana koji se trude da održe zajedničko blagostanje
i ljudska prava koja su zajamčena svakom pojedincu.
Demokracija živi samo kada ne postoje prijetnje ili prisile ponašanja
i kada postoji dovoljan broj građana koji se osjećaju odgovornima za
održanje pravednosti, fer ponašanja i slobode govora. Ovi građani
brinu se o tome da se demokracija održi i tamo gdje njeno održanje nije
samo po sebi razumljivo, tamo gdje je za održanje demokracije potrebna
građanska hrabrost i gdje za hrabre nerijetko nastaju posljedice."
[Andreas Flitner, Kinder müssen nachdenken - Lehrer müssen das
anerkennen. Was kann die Schule für demokracisches Denken und Handeln
tun?; in: Das Parlament 27/2004, S. 16] |
|
Primjeri iz prakse
Na sljedećih nekoliko stranice možete pročitati nešto
o primjerima iz škole
Helene-Lange iz Wiesbadena (Njemačka). Neobično ponašanje odgovornih
u ovoj školi i demokracija koja tamo živi poznati su već i izvan
granica Njemačke. Ovi
primjeri odnose se na unutrašnje uređenje funkcioniranja škole. Odabrali smo ih
jer su relativno laki za isprobavanje i provedbu i jer "Demokracija u školi"
mora i početi u školi, ali tamo ne mora ostati, već se putem raznih inicijativa
može proširiti na lokalnu ili čak globalnu razinu.
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
