|
| |
Metode specijalizirane za nastavu
političkog obrazovanja
Britanski Parlament u Londonu
© Parliamentary Education Unit (Link)
|
Debata
"Debata 'Za i protiv' je formalna metoda nastave iz područja političkog obrazovanja koja je vezana za veoma čvrsta pravila i koja bi
trebala dati
doprinos prilikom izgrađivanja racionalnog političkog
mišljenja i donošenja odluke. U njenoj osnovi je klasična forma debate iz
tradicije anglosaksonskih debatnih klubova."
[Peter Massing, Pro-Contra-Debatte; in: Wolfgang W. Mickel (Hg.),
Handbuch zur politischen Bildung, Bundeszentrale für politische Bildung
Schriftenreihe Band 358, Bonn 1999, S. 403]
Debata ilustrira vezu između didaktičkih načela (Osnovna
cjelina 2) i metoda, jer
je striktno usmjerena prema načelu kontroverznosti, ali poštuje i načela
orijentacije prema problemu i djelovanju.
Javno iznošenje različitih mišljenja i interesa predstavlja jedan od
ključnih elemenata demokracije. Zato je bitno da se na nastavi iz područja
političkog obrazovanja uvježba i "vještina svađanja". Učenici bi
trebali
naučiti prepoznati i artikulirati svoje interese, prakticirati mirno
rješavanje konflikata i pri tome se se pokušati postaviti u poziciju onoga
koji stoji na suprotnoj strani. |
Tijekom debate mogu se iznijeti mišljenja. Na
debati se diskutira o nekoj kontroverznoj temi ili se pokušava donijeti neka
odluka. Odabir argumenta koji se koriste tijekom debate trebali bi pomoći
promatračima da oblikuju vlastito mišljenje o dotičnoj temi ili odluci.
Ono što je jako bitno za debatu je da se ona mora odvijati u već ranije
definiranim koracima. Primjer:
 | 1. korak: Nastavnik prvo treba
upoznati učenike s nekom temom, problemom ili pitanjem. Potom se pristupa prvom
glasanju kako bi se stekla slika o različitosti mišljenja učenika.
|
| 2. korak: Formiraju se grupe koje
zastupaju određene pozicije.
|
| 3. korak: Grupe obrađuju materijale
koje je nastavnik već pripremio za njih te traže argumente koji govore u
prilog njihovoj poziciji. Usto, unutar jedne grupe trebalo bi se
razmisliti o tome koje bi argumente mogla upotrijebiti druga grupa te se
pokušati naći odgovori koji pokazuju drukčije stanje.
|
| 4. korak: Da bi se održala jedna
debata,
potrebno je napraviti i poseban red sjedenja. Grupe koje zastupaju različita
mišljenja trebale bi sjesti jedna nasuprot druge kako to pokazuje i slika
britanskog Parlamenta (House of Commons). Voditelj debate trebao bi sjediti
na čelu, a promatrači (učenici koji ne sudjeluju direktno u debati) iza leđa
sudionika u raspravi.
|
| 5. korak: Voditelj debate otvara
raspravu, najavljuje temu, predstavlja sudionike i pojašnjava tijek debate. Nakon
toga po jedan predstavnik iz svake grupe drži kratko uvodno predavanje
(daje izjavu). Zatim slijedi razgovor, pobijanje i dokazivanje,
argumentiranje i kontra-argumentiranje.
|
| 6. korak: Nakon debate promatrači
mogu ocijeniti debatu, reći koji su argumenti za njih bili zanimljivi i
zašto i tko je po njihovom mišljenju najbolje davao argumente.
|
| 7. korak: Na samom se kraju još
jedanput provodi glasanje o pitanju koje je postavljeno kao polazno na samom
početku. Ako se rezultati glasanja budu razlikovali od prvotnih, trebalo
bi se prodiskutirati o tome, koji su razlozi promjene mišljenja i sl.
|
[Autori: Ragnar Müller/prof. dr Wolfgang
Schumann]
[Početak stranice]
|
