|
| |
Osnovne metode u nastavi
političkog obrazovanja
 |
Razgovor na nastavi
Vještina komuniciranja je jedna od osnovnih vještina u demokraciji. Samo onaj
tko ima sposobnost da sudjeluje u dijalogu, može sudjelovati i u politici.
Zbog toga se razgovoru na nastavi u sklopu nastave političkog obrazovanja,
jednako kao i diskusiji ili debati, posvećuje velika pažnja. Razgovor ne
služi samo za prenošenje političkih sadržaja, već je i sam po sebi politički
sadržaj, jer unapređuje vještinu nužnu za demokraciju.
Ovdje se moraju ispuniti određeni preduvjeti: "Političko obrazovanje koje
osim prenošenja vještine razgovora teži i građenju samostalnog mišljenja i
aktivnom sudjelovanju u politici, mora organizirati razgovor na taj način da on
predstavlja mjesto zajedničkog rješavanja problema i razumijevanja
različitih strana."
[Peter Massing, In Gesprächen lernen: Gesprächsformen in der
politischen Bildung; in: Wolfgang Sander (Hg.), Handbuch politische Bildung,
Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 476, Bonn 2005, S.
502] |
Šta se podrazumijeva pod pojmom "razgovor na nastavi"?
Razgovor na nastavi je razgovor između učenika/sudionika seminara, koji
strukturirano vodi nastavnik. S vođenog razgovora na nastavi na slobodni
razgovor prijelaz je moguće napraviti u svakom trenutku.
Na što se mora obratiti posebna pažnja pri komuniciranju?
Čim se čovjek nađe u grupi s drugim ljudima, on komunicira, čak i samim
svojim ponašanjem (sve što činimo ima karakter neke izjave). Možemo
napraviti razliku između dvije razine komunikacije: sadržaj i oznaka. |
|
Vođeni
razgovor na nastavi:
Nastavnik razvija koncept postavljajući učenicima određena pitanja i
zadržavajući se na nekim odgovorima razgovor vodi do njemu već
otprije poznatog cilja.
Slobodan
razgovor na nastavi: Nastavnik i učenici se zajedno bave određenim
zadatkom informirajući se međusobno. Nastavnik samo određuje okvir
razgovora i potiče ga eventualnim sugestijama.
|
|
1. Sadržaj se obično
izražava verbalno.
2. Oznaka se izražava tonom, mimikom, gestikulacijom, ponašanjem (govor
tijela).
Ako su oznake tijekom razgovora konfliktno obojene, sadržaj postaje manje
bitan. Ako je, međutim, aspekt oznaka jasan, onda je to pretpostavka za
uspješan razgovor. Dalje, postoji razlika između simetrične i asimetrične
komunikacije:
Ako partneri u komunikaciji stoje na jednakoj razini (simetrično), moguće je
da se eventualni konflikti prevladaju na miran način. No, ako odnos partnera
u komunikaciji počiva na nejednakosti (asimetričan), kao što je to, u pravilu,
slučaj s komunikacijom nastavnik - učenik, onda je mirno prevladavanje
konflikta teško moguće.
Kada se može upotrijebiti razgovor na nastavi?
Razgovor na nastavi je osnova mnogih različitih metoda usmjerenih u pravcu
djelovanja u sklopu procesa nastave političkog obrazovanja. On omogućuje
produktivnu i logično vođenu raspravu o predmetu učenja te, uz
prenošenje znanja, unapređuje jezične i demokratske vještine. Zbog svoje
mnogostrukosti moguće ga je uvesti u bilo kojem trenutku nastave. Primjeri:
 |
Ispitivanje predznanja
|
|
Uvođenje u temu
|
|
Kontrola
razumijevanja
|
|
Predstavljanje problema sadržaja koji će se obrađivati u nastavi
|
|
Produbljivanje već naučenog
|
|
Ponavljanje
|
|
Izvlačenje zaključka
|
|
Formiranje mišljenje
|
Nastavnik bi trebao
...
|
...
osigurati što je moguće jasniju razinu oznaka, tako da između sudionika u razgovoru
bude što manje incidenata (da se izbjegne asimetrična komunikacija).
|
|
... ne
izgubiti iz vida cilj razgovora.
|
|
... ne
upotrebljavati fraze koje bi mogle blokirati sudionike u razgovoru (npr. "To ne
može", "Pa što je tu toliko teško?", "Nemoguće", "Nije mi jasno kakve to veze
ime s našim razgovorom?" i sl.).
|
|
...
poticati samostalnost učenika.
|
|
...
učenike promatrati kao punopravne građane.
|
|
...
nastavne sadržaje prenositi i sažimati neutralno.
|
|
... prihvatiti politički sud
učenika, čak iako on nije jednak njegovom.
|
[Autoren: Marietta Enss/Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
