Osnovna cj. 2

na gore Osnovna cj. 2 Osnovna cj. 3 Osnovna cj. 4 Osnovna cj. 5

 


 

Metode

Osnovna cjelina 2: Didaktička načela političkog obrazovanja

Didaktička načela nam pomažu prilikom pripreme i provedbe nastave iz područja političkog obrazovanja. Oni započinju procesom izbora teme, prilikom kojeg se iz vrlo kompleksne lepeze političkih sadržaja s ciljem i s razlogom odabere određena tema koja će se obrađivati tijekom nastave ili seminara.   
Samim tim, didaktička načela igraju veoma važnu ulogu tijekom sva četiri koraka pripreme nastave (vidi desno). Od posebnog su značaja u drugom koraku - odabir didaktičke perspektive. 

Priprema nastave:
 
bulletKorak 1: Uvođenje u specifično područje
bulletKorak 2: Odabir didaktičke perspektive
bulletKorak 3: Formuliranje teme
bulletKorak 4: Planiranje tijeka nastave


[Više informacija o ovoj temi naći ćete u sklopu Tematskog kompleksa Politička didaktika]

Definicija: Wolfgang Sander didaktička načela definira kao "instrumente pomoću kojih se kompleksna mnogostrukost političkih sadržaja može konstruirati u jedinice za učenje te može biti didaktički strukturirana. Didaktička načela bi trebala omogućiti učenje politike. Oni povezuju didaktičke spoznaje u svrhu planiranja jedinica za učenje".

[Wolfgang Sander, Theorie der politischen Bildung: Geschichte - didaktische Konzeptionen - aktuelle Tendenzen und Probleme; in: ders. (Hg.), Handbuch politische Bildung, Schriftenreihe der Bundeszentrale für politische Bildung, Band 476, Bonn 2005, S. 29]

Didaktička načela, kako se pokazalo u stručno-didaktičkim debatama tijekom posljednjeg desetljeća, čine jezgru političke didaktike. Ona operacionaliziraju opće ciljeve političkog obrazovanja koji se često označavaju vrlo jezgrovito s "punoljetan, politički aktivan građanin" (o zadacima i ciljevima političkog obrazovanja možete saznati više u sklopu Tematskog kompleksa Politička didaktika).


Najvažnija didaktička načela u području političkog obrazovanja

 Samostalno formiranje vlastitog  mišljenja:  U političko-didaktičkoj debati koja se u Njemačkoj vodila vrlo intenzivno ovo je didaktičko načelo označeno kao "zabrana prisile". Pratimo li nastanak ovog didaktičkog načela vratit ćemo se u 1976. godinu, i to na sastanak tada najznačajnijih predstavnika ovog područja. Od tada ovo načelo predstavlja osnovu političkog obrazovanja u Njemačkoj pa i šire. Definicija za koju je vezan poznati konsenzus iz Beutelsbacha glasi:

"1. Zabrana prisile. Nije dopušteno učenike navoditi na to da idu u određenom smjeru u smislu formiranja određenog mišljenja kod njih o određenoj pojavi ili stvari u društvu i na taj način spriječiti samostalno formiranje mišljenja. Upravo tu leži granica između političkog obrazovanja i indoktrinacije. Indoktrinacija se nikako ne može povezati s ulogom nastavnika niti s ciljem koji je općeprihvaćen od svakog demokratskog društva, a to je punoljetan, politički aktivan građanin."

 Kontroverznost  je drugo po redu na listi najvažnijih didaktičkih načela. Definicija konsenzusa iz Beutelsbacha glasi: 

"2. Ono što je kontroverzno u znanosti i politici mora biti predstavljeno kao kontroverzno i tijekom nastave. Ovo je didaktičko načelo vrlo usko povezano s prethodnim, jer ako se na svjetlo dana ne iznesu različita mišljenja, ako se ne razjasne sve mogućnosti i ne pokažu alternativni načini, onda je otvoren put indoktrinaciji...  "

Zabrana prisile i kontroverznost dva su nezaobilazna didaktička načela koja i danas imaju neograničenu važnost. Ova dva načela predstavljaju granicu između političkog obrazovanja i indoktrinacije. Na kraju jedne nastavne jedinice iz područja političkog obrazovanja mora postojati više rješenja za jedan problem. Odabir "najboljeg" puta prilikom rješavanja nekog problema ne smije se oduzeti učenicima ili sudionicima seminara, već mora biti prepušten njihovom sudu.

 Orijentiranje prema interesima  kao treće didaktičko načelo konsenzusa iz Beutelsbacha, za razliku od prethodna dva, uvijek i iznova bio je predmet diskusija i rasprava. Tijekom ovih debata nije bilo riječi o ukidanju ovog didaktičkog načela, već o njegovom proširenju, i to prema dimenziji orijentacija u pravcu zajedničkog blagostanja:

"3. Učenik mora biti postavljen u poziciju da analizira političku situaciju i svoje vlastite interese te mora biti u stanju tražiti načine i sredstva da na zadanu situaciju utječe u smislu svojih interesa... "

[Hans-Georg Wehling, Konsens ŕ la Beutelsbach?; in: Siegfried Schiele/Herbert Schneider (Hg.), Das Konsensproblem in der politischen Bildung, Stuttgart 1977, S. 179-180]


Ostala didaktička načela u području političkog obrazovanja

Ono što smo svakako mogli primijetiti je da se gore spomenuta didaktička načela nadopunjuju i da su u uskoj vezi jedni s drugima. U ovisnosti o temi koja se odabere za nastavnu jedinicu i učenika, odnosno sudionika seminara kojima se obraća, nastavnik će se koristiti i drugim didaktičkim načelima koja mu stoje na raspolaganju, no ni jedna nastavna jedinica ne zadovoljava kriterije svih didaktičkih načela.

Poseban položaj među didaktičkim načelima imaju prva dva spomenuta načela konsenzusa iz Beutelsbacha i ona se ne smiju zaobići pri obradi bilo koje teme. Političko obrazovanje koje se ne pridržava pricipa zabrane prisile ili načela kontroverznosti nije profesionalno političko obrazovanje. Ostala bitna didaktička načela su:

 Orijentiranje prema učenicima:  Političko obrazovanje tiče se i iskustava i interesa učenika (u obrazovanju odraslih ovo se načelo naziva Orijentiranjem prema sudionicima seminara). U idealnom slučaju odgovor na pitanje što ćemo učiti i na koji način ćemo obrađivati teme trebalo bi da traže nastavnik i učenici zajedno. Ovim načelom pokušava se postići cilj da učenik ne bude samo objekt u procesu učenja, već i aktivan član. 

 Orijentiranje prema problemu:  Političko obrazovanje mora polaziti od realnih problema, a tek potom prenosti znanja i vještine koji su potrebni za rješenje problema. Sposobnost da se rješava problem svakako ima prednost pred nagomilavanjem znanja i učenjem definicija napamet. Obrada određene teme treba se uvijek kretati od posebnog prema općem, dakle indukciji treba dati prednost pred dedukcijom.

 Navođenje primjera:   Političko obrazovanje nikada ne može u dovoljnoj mjeri obraditi neku temu i uglavnom se mora ograničiti na pojedinačne aspekte neke teme. Učenje uz navođenje primjera predstavlja mogućnost da se reduciraju materijali i kompleksne pojave koje bi trebale biti obrađene u sklopu nastavnog procesa. Odabir pojedinačnih aspekata jedne teme koji će se obrađivati u nastavnom procesu mora biti usmjeren prema učenicima i njihovim interesima, te mora navoditi primjere koji mnogo govore o toj temi. To znači da "politička jezgra teme" mora biti u centru nastavnog procesa. Uspješno navođenje primjera omogućava učeniku da uoči strukture i zakonitosti u odabranom problemu, a samim tim je ovo načelo usko povezano s načelom Orijentiranja prema problemu. Navođenje primjera mnogo je važnije od težnje prema potpunom obrađivanju neke teme. 

 Orijentiranje prema znanosti:  Političko obrazovanje mora biti usko povezano sa znanostima, posebno s političkim, što je i primarni oslonac političkog obrazovanja.

 Aktualnost:  Političko obrazovanje trebalo bi se baviti aktualnim problemima i njihovim rješenjima. Ako je to moguće, sadržaji koji se obrađuju u nastavi trebali bi biti što je manje apstraktni, a što više povezani s realnošću i aktualnim događajima u društvenom životu. Zajedno s dobrim kriterijima pri izboru teme, aktualnost može pridonijeti tome da se učenici ili sudionici seminara više zainteresiraju za nastavnu jedinicu koja se obrađuje te da s većom motivacijom sudjeluju u nastavi.

 Orijentiranje prema djelovanju:  Političko obrazovanje treba poticati samostalno učenje kao način održivog učenja i prenošenja znanja (na primjer putem različitih metoda i projekata). S druge strane, ovdje se radi i o uvježbavanju jedne od osnovnih vještina demokracije - samostalnog djelovanja i suočavanja s problemima te formiranje vlastitog mišljenja (na primjer uvježbavanjem ključnih vještina kao što su diskutiranje i prezentacija). Ove vještine uvježbavaju se putem metoda koje su usmjerene prema djelovanju pojedinca kao što su planske igre, simulacije ili debate. 
 

... dalje do Osnovne cjeline 3: Osnovne metode u nastavi političkog obrazovanja

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

 

TemeLjudska prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Stranke  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

     

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.