Ovaj primjer pokazuje da "Demokratija u školi" započinje sa svakodnevnim stvarima. Radi se o tome da učenici, jednako kao i nastavnici, školu shvate kao svoju školu, da se izbriše slika škole kao ustanove koju su učenici obavezni posjećivati i koja im ostaje strana.

Enja Riegel,direktorica škole Helene-Lange, koja je u najvećoj mjeri odgovorna za uspješne reforme koje se u ovoj školi sprovode od 1982. godine, u svom bestseleru kritikuje to što se školski život posmatra sa stanovišta učenja i znanja i opisuje svoja razmišljanja na sljedeći način:

"... Učenici nam trebaju i za druge stvari. Gdje drugo do u školi učenici mogu naučiti da se pristojno ponašaju prema ljudima s kojima žive, da uvažavaju njihova mišljenja, da zajedno rade i zajedno žive? Gdje drugo do u školi djeca imaju priliku da uvježbaju demokratiju?" (str. 61)

Enja Riegel školu posmatra kao 'građansku školu'. To, prije svega, znači da uvježbavanje demokratskih vještina i njihovo sprovođenje u praksu počinju sa preuzimanjem odgovornosti: 

"[U školi] se moraju prenijeti znanja o tome kako se u kolektivu preuzima odgovornost, kako se lične sposobnosti i vještine mogu iskoristiti i u smislu sveopćeg dobra, a ne samo za ličnu korist. Meni se čini da je mnogo poraznija činjenica da se učenicima ne daje dovoljno mogućnosti da preuzmu odgovornost, nego to što je uspjeh velikog broja učenika ispod prosjeka." (str. 61)
 

Preuzeti odgovornost ...

Preuzimanje odgovornosti koje počinje od malih stvari, čišćenje, preuzimanje službi (vidi stranicu Saradnja),sve to vodi do zajedničkih konstruktivnih rješanja konflikata na razrednom vijeću (vidi stranicu Razredno vijeće). Enja Riegel kritikuje to što se učenicima ne pruža mogućnost da preuzmu odgovornost:
 

... samostalno čistiti

"Sve počinje sa smećem. Smeće čisti čistačica koju ne poznaje niko od učenika i koja prouzrokuje visoke troškove za finansijere škola koji bi se mogli iskoristiti za renoviranje škole ili nabavku potrebnih učila. Zašto sami učenici ne bi čistili svoju školu?" (str. 62)

Higijeničarska služba u školi Helene-Lange

Sljedeći tekst ukazuje na to da se pod higijeničarskom službom u ovoj školi podrazumijeva mnogo više od čistoće:
 

Napraviti atmosferu

"Učionice, prostorije za sastanke, hodnici uređeni sa idejom da predstavljaju godišnja doba - kod nas svako godišnje doba ima svoj dio škole za koji je odgovorno stotinu učenika i oko osam nastavnika. Ovi prostori moraju biti čisti i uređeni tako da prave atmosferu koja podstiče na učenje. 
 

U to se ubrajaju i biljke o kojima se brinu učenici - kada stignu do petog razreda sve generacije odlaze u rasadnik sa svojim nastavnicima i nabavljaju sadnice koje se posade u školskom dvorištu. Ove nove sadnice onda prate generacije učenika tokom svog školovanja. Nastavnici i učenici ih moraju njegovati i tokom raspusta. 

Uz ovakvu atmosferu dobro pristaju plakati i fotografije, koje prave učenici, slike koje se naslikaju za vrijeme časova likovnog obrazovanja, izvještaji o projektima sprovedenim na časovima matematike ili rezultati eksperimenata vršenih na časovima fizike.

Ovdje spada i čišćenje: brisanje stolova, čišćenje prozorskih klupica, brisanje table, usisavanje. Svaki dan nakon nastave preko 100 učenika ostaje petnaest minuta do pola sata duže u školi radi čišćenja. Učenici se na ovim zadacima mijenjaju svakih sedam dana.

Djelotvornost ovakve metode je ogromna. Kada učenici znaju da danas nakon nastave njihov kolega ili čak oni lično ostaju duže da bi očistili školu, onda svako od njih mnogo više pažnje obraća na higijenu. Naši učenici bi trebalo da u okviru svojih mogućnosti preuzmu odgovornost za svoju životnu okolinu, a u taj zadatak spada i čišćenje škole. Ovo je sasvim realan zadatak, koji zahtijeva i realan rad kod kojeg se odmah primijeti ukoliko nije obavljen." (str. 62- 63).

[Enja Riegel, Schule kann gelingen! Wie unsere Kinder wirklich fürs Leben lernen. Die Helene-Lange-Schule Wiesbaden, Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 446, Bonn 2004]