|
| |
Osnovni kurs 5: Demokratija u školi
Političko obrazovanje kao školski princip |
Do sada samo se
bavili didaktičkim principima (Osnovni kurs
2) i metodama (Osnovni kurs
3, Osnovni kurs 4)
kao najvažnijim alatima za nastavu iz oblasti političkog obrazovanja,
a u ovom dijelu Tematskog kompleksa predstavićemo Vam primjere koji pokazuju
da se o demokratiji ne mora samo učiti u školi, već da je moguće i
sprovoditi je. Učenje demokratiji neće biti dovoljno živopisno ukoliko
se zanemari ova plastična dimenzija, dimenzija stvarnosti.
"Školska kultura i kultura učenja trebalo bi da omoguće učenicima da
putem sopstvenih iskustava i sopstvenog djelovanja u školi praktično
sprovode
smisao politike i demokratije, da dožive i razumiju ova iskustva kako bi ih
kasnije mogli primijeniti i do kraja usvaršiti vještine neophodne za
funkcioniranje jednog demokratskog društva. Učenje demokratije ne može se
zasnivati samo na nastavi, na informacijama koje se ponude učenicima, na
analizama i verbalnoj argumentaciji. Političko obrazovanje nije samo nastavni
predmet ili princip u nastavi, ono mora biti i stalni školski princip."
[Peter Henkenborg, Politische Bildung als Schulprinzip:
Demokratie-Lernen im Schulalltag; in: Wolfgang Sander (Hg.), Handbuch
politische Bildung, Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe
Band 476, Bonn 2005, S. 265-266]
|
|
Jaz između onoga što bi trebalo da bude i stvarnosti |
Iako je
prakticiranje demokratije u školi za ostvarivanje ciljeva političkog
obrazovanja (vidi Osnovni
kurs 4) potpuno neupitno, moramo primijetiti da upravo u ovoj oblasti
postoje veliki deficiti.
"Jaz između onoga što bi trebalo da bude i stvarnosti vidljiv je
posebno u oblasti partipiciranja. Iskustvo participiranja je jedan od
osnovnih elemenata kognitivnog učenja demokratije. U školskoj svakodnevici,
međutim, postoji jasno ograničenje mogućnosti
učešća učenika, posebno
u važnim pitanjima koja se tiču škole i nastave."
[Peter Henkenborg, Politische Bildung als Schulprinzip:
Demokratie-Lernen im Schulalltag; in: Wolfgang Sander (Hg.), Handbuch
politische Bildung, Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe
Band 476, Bonn 2005, S. 272] |
Kritika:
Škola kao demokratsko mjesto
Zbog nedostatka
mogućnosti participiranja i drugih deficita uvijek se razvija oštra kritika:
"Neki od kritičara našeg obrazovnog sistema smatraju škole mjestom gdje
demokratija nije potrebna. Mnogi od njih su upravo zbog toga odgovorni za
mentalitet prilagođavanja i civilni kukavičluk novih generacija.
U školi se predaje uglavnom autoritativno i suzbija se svaka mogućnost
razgovora. Stalno je prisutno ocjenjivanje ponašanja, cenzura, a ocjenama se
vrši pritisak na učenike. Po ovoj kritici škola je prije ustanova
socijalno-darvinističkog društva nego li mjesto na kojem se uče lične i
moralne jačine i demokratski način življenja."
Neophodno je drugačije shvatanje pojma "škola" i otvaranje škola...
U sljedećem tekstu naći ćete dva prijedloga pomoću kojih bi škola mogla
postati (i) mjesto na kojem živi demokratija:
"S jedne strane, neophodno je shvatiti da škola nije samo 'obrazovna
ustanova', već je i socijalno-vaspitna ustanova, društvo u malom, mjesto za
život djece i odraslih u kojem se mogu pronaći gotovo svi problemi koje
susrećemo i u političkoj i socijalnoj stvarnosti.
Shvatiti školu kao 'polis' koji treba doživljavati i razumijevati u njegovoj
punoj socijalnoj stvarnosti, kao zajednicu u kojoj treba unaprijeđivati
vrline građana, najprije stvara mogućnost
da se demokratija i građanska etika
shvate ozbiljno u školama.
Potom dolazi mogućnost
za stvaranje mosta, izvlačenje škola izvan njihove ograde u
stvarnost društva, zahtjev da škole preuzmu projekte podučavanja, da
postanu socijalne službe lokalnih inicijativa, da preuzmu istraživačke
zadatke 'praktičnog učenja', čime bi se sasvim svjesno prešla granica učenja
u školi, a one bi saznale kolika je ozbiljnost političkog djelovanja i koje
su društvene konsekvence onoga što se odigrava u školi."
[Andreas Flitner, Kinder müssen nachdenken - Lehrer müssen
das anerkennen. Was kann die Schule für demokratisches Denken und Handeln
tun?; in: Das Parlament 27/2004, S. 16] |
|
Dobri razlozi
za uvježbavanje demokratije u školama ...
"Civilna hrabrost ili socijalna hrabrost" jedan je od najvažnijih
elemenata demokratije koja živi. Demokratski izabrani parlamenti,
zakonski obrazovane vlade, nezavisni sudovi, sloboda govora i druge
demokratske institucije samo su polovica demokratije.
Druga polovica su način življenja i
vrste odnosa jednih prema drugima - veliki broj građana koji se trude da održe zajedničko blagostanje
i ljudska prava koja su zagarantovana svakom pojedincu.
Demokratija živi samo kada ne postoje prijetnje ili prisile ponašanja
i kada postoji dovoljan broj građana koji se osjećaju odgovornima za
održanje pravednosti, fer ponašanja i slobode govora. Ovi građani
brinu o tome da se demokratija održi i tamo gdje njeno održanje nije
samo po sebi razumljivo, tamo gdje je za održanje demokratije potrebna
građanska hrabrost i gdje za hrabre nerijetko nastaju posljedice."
[Andreas Flitner, Kinder müssen nachdenken - Lehrer müssen das
anerkennen. Was kann die Schule für demokratisches Denken und Handeln
tun?; in: Das Parlament 27/2004, S. 16] |
|
Primjeri iz prakse
Na sljedećih nekoliko stranice možete pročitati nešto
o primjerima iz škole
Helene-Lange iz Wiesbaden-a (Visbaden, Njemačka). Neobično ponašanje odgovornih
u ovoj školi i demokratija koja tamo živi poznati su već i van
granica Njemačke. Ovi
primjeri odnose se na unutrašnje uređenje funkcioniranja škole. Odabrali smo ih
jer su relativno laki za isprobavanje i sprovođenje i jer "Demokratija u školi"
mora i početi u školi, ali tamo ne mora ostati, već se putem raznih inicijativa
može proširiti na lokalni ili čak globalni nivo.
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
