|
| |
Metode specijalizirane za nastavu iz oblasti
političkog obrazovanja
House of Commons in London
© Parliamentary Education Unit (Link)
|
Debata
"Debata 'Za i protiv' je formalna metoda nastave iz oblasti
političkog obrazovanja koja je vezana za veoma čvrsta pravila i koja bi
trebalo da pruži doprinos prilikom izgrađivanja racionalnog političkog
mišljenja i donošenja odluke. U njenoj osnovi je klasična forma debate iz
tradicije anglosaksonskih debatnih klubova."
[Peter Massing, Pro-Contra-Debatte; in: Wolfgang W. Mickel (Hg.),
Handbuch zur politischen Bildung, Bundeszentrale für politische Bildung
Schriftenreihe Band 358, Bonn 1999, S. 403]
Debata ilustruje vezu između didaktičkih principa (Osnovni
kurs 2) i metoda, jer
je striktno usmjerena ka principu kontroverznosti, ali poštuje i principe
orijentacije ka problemu i djelovanju.
Javno iznošenje različtitih mišljenja i interesa predstavlja jedan od
ključnih elemenata demokratije. Zato je bitno da se na nastavi iz oblasti
političkog obrazovanja uvježba i "vještina svađanja". Učenici bi trebalo da
nauče da prepoznaju i artikuliraju svoje inetrese, da praktikuju mirno
rješavanje konflikata i da se pri tome pokušaju postaviti u poziciju onoga
koji stoji na suprotnoj strani. |
Tokom debate mogu se iznijeti mišljenja. Na
debati se diskutuje o nekoj kontroverznoj temi ili se pokušava donijeti neka
odluka. Odabir argumenta koji se koriste tokom debate trebalo bi da
pomogne posmatračima da oblikuju sopstveno mišljenje o dotičnoj temi ili odluci.
Ono što je jako bitno za debatu je da se ona mora odvijati u već ranije
definisanim koracima. Primjer:
 | 1. korak: Nastavnik prvo treba da
upozna učenike sa nekom temom, problemom ili pitanjem. Potom se pristupa prvom
glasanju kako bi se stekla slika o različitosti mišljenja učenika
|
| 2. korak: Formiraju se grupe koje
zastupaju određene pozicije.
|
| 3. korak: Grupe obrađuju materijale
koje je nastavnik već pripremio za njih te traže argumente koji govore u
prilog njihovoj poziciji. Pored toga, unutar jedne grupe trebalo bi da se
razmisli o tome koje bi argumente mogla upotreijebiti druga grupa te da se
pokušaju naći odgovori koji pokazuju drugačije stanje.
|
| 4. korak: Da bi se održala jedna
debata
potrebno je napraviti i poseban red sjedenja. Grupe koje zastupaju različita
mišljenja trebalo bi da sjede jedne nasuprot drugim kako to pokazuje i slika
britanskog Parlamenta (House of Commons). Voditelj debate trebalo bi da sjedi
na čelu, a posmatrači (učenici koji ne sudjeluju direktno u debati) iza leđa
učesnika u raspravi.
|
| 5. korak: Voditelj debate otvara
raspravu, najavljuje temu, predstavlja učesnike i pojašnjava tok debate. Nakon
toga po jedan predstavnik iz svake grupe drži kratko uvodno predavanje
(daje izjavu). Zatim slijedi razgovor, pobijanje i dokazivanje,
argumentiranje i kontra-argumentiranje.
|
| 6. korak: Nakon debate posmatrači
mogu da ocijene debatu, da kažu koji su argumenti za njih bili zanimljivi i
zašto i ko je po njihovom mišljenju najbolje davao argumente.
|
| 7.korak: Na samom se kraju još se
jedanput sprovodi glasanje o pitanju koje je postavljeno kao polazno na samom
početku. Ukoliko se rezultati glasanja budu razlikovali od prvobitnih, trebalo
bi da se prodiskutuje o tome, koji su razlozi promjene mišljenja i sl.
|
[Autori: Ragnar Müller/prof. dr Wolfgang
Schumann]
[Početak stranice]
|
