|
| |
Osnovne metode u nastavi
političkog obrazovanja
 |
Razgovor na nastavi
Vještina komuniciranja je jedna od osnovnih vještina u demokratiji. Samo onaj
ko ima sposobnost da sudjeluje u dijalogu, može sudjelovati i u politici.
Zbog toga se razgovoru na nastavi u okviru nastave političkog obrazovanja,
jednako kao i diskusiji ili debati, posvećuje velika pažnja. Razgovor ne
služi samo za prenošenje političkih sadržaja, već je i sam po sebi politički
sadržaj, jer unapređuje vještinu neophodnu za demokratiju.
Ovdje se moraju ispuniti određeni preduslovi: "Političko obrazovanje koje
pored prenošenja vještine razgovora teži i građenju samostalnog mišljenja i
aktivnom učešću u politici, mora organizirati razgovor na taj način da on
predstavlja mjesto zajedničkog rješavanja problema i razumijevanja
različitih strana."
[Peter Massing, In Gesprächen lernen: Gesprächsformen in der
politischen Bildung; in: Wolfgang Sander (Hg.), Handbuch politische Bildung,
Bundeszentrale für politische Bildung Schriftenreihe Band 476, Bonn 2005, S.
502] |
Šta se podrazumijeva pod pojmom "razgovor na nastavi"?
Razgovor na nastavi je razgovor između učenika/sudionika seminara, koji
strukturirano vodi nastavnik. Sa vođenog razgovora na nastavi na slobodni
razgovor prelaz je moguće napraviti u svakom trenutku.
Na šta se mora obratiti posebna pažnja pri komuniciranju?
Čim se čovjek nađe u grupi sa drugim ljudima on komunicira, čak i samim
svojim ponašanjem (sve što činimo ima karakter neke izjave). Možemo
napraviti razliku između dva nivoa komunikacije: sadržaj i oznaka. |
|
Vođeni
razgovor na nastavi:
Nastavnik razvija koncept postavljajući učenicima određena pitanja i
zadržavajući se na nekim odgovorima on razgovor vodi do njemu već od
ranije poznatog cilja.
Slobodan
razgovor na nastavi: Nastavnik i učenici se zajedno bave određenim
zadatkom informišući se međusobno. Nastavnik samo određuje okvir
razgovora i potiče ga eventualnim sugestijama.
|
|
1. Sadržaj se obično
izražava verbalno.
2. Oznaka se izražava tonom, mimikom, gestikulacijom, ponašanjem (govor
tijela).
Ukoliko su oznake tokom razgovora konfliktno obojene, sadržaj postaje manje
bitan. Ukoliko je, međutim, aspekt oznaka jasan, onda je to pretpostavka za
uspješan razgovor. Dalje, postoji razlika između simetrične i asimetrične
komunikacije:
Ukoliko partneri u komunikaciji stoje na jednakom nivou (simetrično), moguće je
da se eventualni konflikti prevaziđu na miran način. No, ukoliko odnos partnera
u komunikaciji počiva na nejednakosti (asimetričan), kao što je to, u pravilu,
slučaj sa komunikacijom nastavnik - učenik, onda je mirno prevazilaženje
konflikta teško moguće.
Kada se može upotrijebiti razgovor na nastavi?
Razgovor na nastavi je osnova mnogih različitih metoda usmjerenih u pravcu
djelovanja u okviru procesa nastave iz oblasti političkog obrazovanja. On
omogućava produktivnu i logično vođenu raspravu o predmetu učenja te, pored
prenošenja znanja, unapređuje jezičke i demokratske vještine. Zbog svoje
mnogostrukosti moguće ga je uvesti u bilo kojem trenutku nastave. Primjeri:
 |
Ispitivanje predznanja
|
|
Uvođenje u temu
|
|
Kontrola
razumijevanja
|
|
Predstavljanje problema sadržaja koji će se obrađivati u nastavi
|
|
Produbljivanje već naučenog
|
|
Ponavljanje
|
|
Izvlačenje zaključka
|
|
Formiranje mišljenje
|
Nastavnik bi trebalo da
...
|
...
osigura što je moguće jasniji nivo oznaka, tako da između sudionika u razgovoru
dolazi do što manje incidenata (da se izbjegne asimetrična komunikacija).
|
|
... ne
izgubi iz vida cilj razgovora.
|
|
... ne
upotrebljava fraze koje bi mogle blokirati sudionike u razgovoru (npr. "To ne
može", "Pa šta je tu toliko teško?", "Nemoguće", "Nije mi jasno kakve to veze
ime s našim razgovorom?" i sl.).
|
|
...
potiče samostalnost učenika.
|
|
...
učenike posmatra kao punopravne građane.
|
|
...
nastavne sadržaje prenosi i sažima neutralno.
|
|
... prihvati politički sud
učenika, čak iako on nije jednak njegovom.
|
[Autoren: Marietta Enss/Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
