Glosar
na gore Osnovni kurs 1 Pregled Sadrzaj Glosar Linklista

 


 

Stranke

Pregled objašnjenih pojmova:

Prosvjetiteljstvo Ideologija Sudska odluka
Checks and Balances Legislativa Reprezentativni sistem
Egzekutiva Legitimitet  Zahtjev za izjašnjavanje građana putem glasovanja o nacrtu zakona
Federalizam Parlamentarni sistem Izjašnajvanje građana putem glasovanja na temelju zahtjeva o izjašnjavanju
Društveni ugovor Parlamentarizam Suverenitet naroda
Zakonska inicijativa Pluralizam  
Raspodjela vlasti Predsjednički sistem  

[Početak stranice]

Prosvjetiteljstvo

Pojam prosvjetiteljstvo označava duhovni pokret europske inteligencije s kraja 18. stoljeća. Značajka tog pokreta je povjerenje u razum kao odlučujući izvor svih spoznaja, povjerenje u razum kao smjer djelovanja svih ljudskih jedinki i mjeru svih vrijednosti. Kant je u svom zapisu "Što je prosvjetiteljstvo?" iz 1784. godine definirao prosvjetiteljstvo kao "izlaz za čovjeka iz vlastite nedoraslosti". U razumnom razmišljanju i u djelovanju koje proizilazi iz zdravog razuma prosvjetitelji su vidjeli jamstvo stalnog napretka društva u savladavanju prirodnih sila i u uvođenju pravednog društvenog reda.  
Socijalno-povijesna pozadina prosvjetiteljstva je privredni i socijalni uspon građanstva, čija je želja za emancipacijom kroz prosvjeriteljstvo, opet, dobivala važne impulse. Prosvjetiteljstvo je bilo duhovna priprema Francuske revolucije. Idejno-duhovni korijeni prosvjetiteljstva leže u humanizmu, u reformaciji i u racionalno filozofskim sistemima 16. i 17. stoljeća (Spinoza, Descartes).
Prosvjetiteljstvo je bilo pojava koja je zahvatila cijelu Europu i dosegnula čak do Sjeverne Amerike. Prvo njegovanje prosvjetiteljstva i djelovanje u skladu s pokretom moglo se primijetiti u Nizozemskoj i Engleskoj, gdje su filozofi i učitelji državnog prava kao H. Grotius, T. Hobbes und J. Locke razvili ideju čovjeku urođenog prirodnog prava (vidi tematski kompleks: (Proširena tema Prirodno pravo), ideju prirodne religije, društvenog ugovora i neotuđivih ljudskih prava. Time su doveli u pitanje poziciju kraljevstva "danog Božjom voljom", kao i zahtjeve Crkve da u pitanjima morala, na polju znanosti, literature, umjetnosti i odgoja bude najviši nositelj odluka. 
Prosvjetiteljstvo je i u Francuskoj razvilo svoje veliko intelektualno, političko i društveno djelovanje. Najznačajniji zastupnici bili su Voltaire, Montesquieu, Rousseau, Diderot, Holbach, d'Alembert. U području društvenih i državnih teorija Montesquieu je po ugledu na kolege iz Engleske razvio teoriju o raspodjeli vlasti na izvršnu, zakonodavnu i pravnu pod krovom konstitucionalne monarhije. Čak se i Voltaire držao ideala prosvjećenog monarha i podržavao je politička prava samo za posjednike. Nasuprot tome Rousseau je zastupao ideju suvereniteta naroda i jednakosti svih građana. Iz toga se kod njega razvila potreba za republikom. 
Državno-pravne i građansko-pravne predodžbe francuskog prosvjetiteljstva i njihovo podržavanje ljudskih prava preko Francuske izvršile su veliki utjecaj, najprije na vođe američkog pokreta za nezavisnost (T. Jefferson, T. Paine). Na taj način se došlo do proglašenja nezavisnosti sjevernoameričkih kolonija "Virginia Bill of Rights" i do američkog Ustava. Iz Amerike prosvjetiteljstvo je izvršilo utjecaj natrag na Francusku revoluciju (vidi tematski kompleks Ljudska prava: Dokumenti).

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Checks and Balances

(engl. "Prepreke i ravnoteža"): To je osnovno načelo na kojem počiva Ustav predsjedničke demokracije SAD-a. Prema njemu unutar sistema raspodjele vlasti dio vlasti državnih organa jednak je dijelu vlasti koju ima predsjednik, dakle postignuta je ravnoteža, odnosno predsjednik i državni organi se međusobno ograničavaju u korištenju ovlasti koje imaju, te se na taj način sprečava zloupotreba državne moći. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Egzekutiva

(iz lat. executio = izvršenje): To je dio državne vlasti koji je stvorila vlada i koji provodi vlada. Taj dio naziva se egzekutivna vlast (ili izvršna vlast) jer on po principu raspodjele vlasti  pravne države ima zadatak provoditi, odnosno izvršavati političke odluke koje je donijela legislativa (ili zakonodavna vlast). Vlada pri tom ima funkciju donošenja odluka u okviru Ustava i po zakonskom principu, te funkciju vođenja države, dok uprava ima zadatak odluke vlade pretvoriti u političku stvarnost.   

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Federalizam

(latinski foedus = "savez"): Savez više država pod zajedničkom vladom, pri čemu svaka država članica i dalje zadržava pravo samouprave. Pri tome se razlikuje savez država i savezna država. Zajednička značajka svih federalnih ideja je osnovni princip prema kojem je članici zajamčena samostalnost, ali je istodobno obvezna u okvirima svojih moći pridonositi općem blagostanju (princip substidiarnosti). (...) Teoretski federalizam su u Francuskoj osnovali Montesquieu i Proudhon.

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Društveni ugovor

Dogovor članova jednog društva o njihovu suživotu; kao čisto teorijska potvrda i obrazloženje društva i države prije svega u svjetlu učenja o prirodnom pravu (Augustinus, Thomas von Aquin). Socijalni nagon ljudske prirode vodi do državnih jedinica, a konsenzus članova društva vodi do odgovarajućeg organiziranog reda.  Hobbes je u "Leviathanu" vidio samo jednu stranu, naime podčinjavanje društva državi, zasnovano na međusobnom uništavanju ljudske prirode. Nasuprot tome Pufendorf je obrazovao obje strane društvenog ugovora (slično Montesquieu), dok je Rousseau pronašao razliku između opće i partikularne volje, svatko je samom sebi poslušan, ako se podredi državnom zakonu koji je donesen uz njegov pristanak. Nakon što državi prenosi svoja prirodna prava, čovjek ih dobiva natrag od države kao svoja građanska prava.  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Zakonska inicijativa

Podnošenje nacrta zakona parlamentu, povezano s njemu predstojećim zahtjevom da se obradi nacrt zakona te da se o njemu izjasni. Pravo zakonske inicijative (inicijalno pravo) u monarhijama 19. stoljeća imao je u pravilu samo monarh, u predsjedničkoj demokraciji to pravo posjeduju samo članovi parlamenta, a u parlamentarnoj demokraciji članovi parlamenta i vlade. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Raspodjela vlasti

Raspodjela vlasti, podjela funkcija državne vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast (legislativa, egzekutiva, sudska) rađena je s namjerom da izvršenje ovih funkcija ne smije biti sjedinjeno. Taj princip objavili su  J. Locke ("Two treatises on government" 1690.) i prije svega C. de Montesquieu ("De l'esprit des lois" 1748.) u svojoj borbi protiv apsolutističke države, a on vrijedi kao temelj moderne ustavne države. Prenošenjem funkcija na parlament, vladu, službeništvo, kao i na neovisne suce, državna bi se vlast trebala održati u ravnoteži uz pomoć međusobne kontrole (balans vlasti) te bi se na taj način trebala osigurati zaštita građana od samovolje države. 
Danas je i federalizam često element raspodjele vlasti. U diktaturama se ne može naći nikakav princip raspodjele vlasti. Zakonodavstvo i izvršna vlast u diktaturama su uglavnom sjedinjene, osim toga neovisnost prava uopće je ograničena ili potpuno odstranjena. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Ideologija

(grčki, učenje o idejama): Učenje o socijalnoj i političkoj stvarnosti ili razvoj društva sa zahtjevom opće vrijednosti. Ona se može nositi s blizinom religioznih stavova (npr. vjera u napredak) ili kao što je to bio slučaj u marksizmu ili lenjinizmu, ona može rasti do svjetskih ili povijesnih objava u vezi s budućim, gotovo religioznim predskazanjima . Općenito: Ideologija je teoretski potkrijepljena politička predodžba, odnosno uvjerenje koje ima određen broj pristaša. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Legislativa

(franc. législatif = zakonodavno, od lat. legem latum = napravljen zakon): Onaj dio državne vlasti koji donosi zakone (zakonodavna vlast). Funkcija legislative je, dakle, da uspostavi pravo, što znači da razradi nove zakone, da ih donese, da mijenja postojeće zakone, dopunjava ih ili stavlja izvan snage. U pravnoj državi, organiziranoj po principu raspodjele vlasti, legislativa je u nadležnosti parlamenta; parlament je legislator i donosi zakone, koje onda ekzekutiva mora provesti, odnosno izvršiti. Činjenica da je legislativa u jednoj demokraciji u rukama poslanika u parlamentu koje je izabrao narod, daje joj najviše mjesto na ljestvici državne vlasti. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Legitimitet 

(lat. legitimus = pravno): Pravednost državne vladavine. Državna vladavina i njena provedba je legitimna samo onda kada se slaže sa predodžbama o pravu i pravednosti te s etičkim vrijednostma i normama koje leže u njihovoj osnovi i koje su općenito priznate u društvu ljudskih jedinki nad kojima država ima vlast. Svaka državna vlast treba imati opravdanje (legitimitet/legitimaciju) ako želi da vlada i sa najmanjim odobravanjem građana, a ne samo sa fizičkom i psihičkom silom i primjenjujući teror kao svoj sastavni dio. 
U demokraciji državna vlast je legitimna kad: a) proizilazi iz naroda i kad ju je narod stvorio većinom glasova "za", odnosno kad su oni koji posjeduju državnu vlast izravno ili neizravno izabrani od samog naroda, i to samo na određeno razdoblje i kad ih i u tom vremenu narod kontrolira, b) državna vlast prakticira u skladu sa principima navedenim u Ustavu, posebno principima o njenoj legalnosti, raspodjeli vlasti i važenju osnovnih ljudskih prava.

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Parlamentarni sistem

Posebna je pojava reprezentativnog sistema i parlamentarizma koju karakterizira sljedeće: 1. uska veza između vlade (egzekutiva) i parlamenta (legislativa), 2. kompaktibilnost vladine službe i poslaničkog mandata, tj. premijer i ministri pripadaju u svakom slučaju većinskim poslaničkim frakcijama, 3. politička odgovornost vlade prema parlamentu, koji može opozvati vladu izglasavanjem nepovjerenja, 4. pravo vlade da raspusti parlament i raspiše nove izbore. Što se tiče osnovnog kriterija, tj. parlamentarne odgovornosti, izglasavanje nepovjerenja prema vladi, šefu vlade, ili prema pojedinim ministrima on može biti doveden u vezu sa odbijanjem zakona sa čijim je sadržajem povezano pitanje izglasavanja nepovjerenja vladi. Ako vlada u ovim slučajevima bude lišena povjerenja, ona ima obvezu da se povuče. Ipak, do osnivanja nove vlade ona obavlja svoju funkciju kao vlada - vršitelj dužnosti.  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Parlamentarizam

Ustavni sistem u kojem narod izabere parlament kontrolira i utječe na državnu izgradnju političke volje. Parlamentu onda opet pripada osnova zakonodavstva (legislativa). Pod pojam parlamentarizam mogu se svrstati različiti tipovi vlada, npr. predsjednički sistem (kao u SAD-u), parlamentarni sistem (kao u Velikoj Britaniji i Saveznoj Republici Njemačkoj). 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Pluralizam

Prema vlastitom razumijevanju zapadnjačkih demokracija, pluralizam je forma njihova društva. Pritom su polazna točka mnoštvo slobodno obrazovanih, političkih, privrednih, religioznih, etničkih i drugih interesnih grupa, koje, jedna nasuprot druge, stoje u konkurentnom odnosu u cilju dobivanja političkog i privrednog utjecaja. U pluralističkoj teoriji stoji da se ova borba između interesnih grupa ne smije odvijati u formi nesrđene borbe svim sredstvima, nego u formi konstruktivnih djelovanja izgrađenih na kompromisima s ciljem postizanja zadovoljavajućeg rezultata za sve. Pri tom se, ipak, ne očekuje da se ovaj proces odvija sam od sebe i tako dovede do utopije, nego je predviđeno da država uoči nedostatke konkurentnog sistema i da ih regulira, odnosno nadvlada (npr. podržavanjem onih grupa koje su izuzetno slabe). 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Predsjednički sistem 

Predsjednički sistem je republikanska forma vladavine koja predsjedniku kao čelniku države povjerava odlučujuća prava političkog odlučivanja. Dok zapadnoeuropski ustavni sistem, koji je proizašao iz konstitucionalizma, predsjedniku daje reprezentativnu ulogu (oduzimanje moći monarha), Ustav SAD-a npr. daje predsjedniku veliku vlast, ali je shodno tome ograničio njegovo službovanje na vrlo kratko razdoblje. Predsjednik SAD-a je čelnik države i šef vlade, najviši zapovjednik i u njegovu posjedu je sva moć. On je neovisan o parlamentu (to nije parlamentarni sistem) i ne obrazuje vladu u pravom smislu, nego imenuje državne sekretare kao savjetnike koje on sam opet može otpustiti. Jednu drugu formu razvila je Francuska u doba Ch. de Gaulle (Ustav iz 1958.). To je prije svega veza s plebiscitarnim odlukama (već se pojavljuje kod Napoléon-a I i Napoléon-a III). U oba slučaja parlament je u pozadini, a egzekutiva je u posjedu pravne vlasti.

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Sudska odluka

U pravnoj državi organiziranoj po principu raspodjele vlasti zadatak donošenja sudskih odluka pripada sudovima i neovisnim sucima koji djeluju u skladu sa zakonom i samo su zakonu odgovorni (...); oni u sklopu svojih zakonski reguliranih nadležnosti i u toku zakonski reguliranih postupaka (sudski proces) imaju vlast donošenja sudskih odluka ili jurisdikciju (iz lat. ius = pravo, dicere = govoriti). Zbog toga je ta vlast nazvana jurisdiktivna vlast  (iz Iat. iudex = sudac, iudicatio = pravna istraga, presuda).

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Reprezentativni sistem

Nasuprot plebiscitarnoj, reprezentativna demokracija je ona demokratska forma društva u kojoj građani jedino i isključivo putem parlamentarnih izbora aktivno sudjeluju u izgradnji političke volje države. Reprezentativni sistem se zasniva na vjerovanju da je zajedničko političko djelovanje većeg broja ljudi moguće samo ako pojedinci (reprezentanti ili poslanici) "unaprijed dobiju nalog i punomoć da zajednički djeluju u interesu svojih nalogodavaca i da ih svojom kolektivnom odlukom obvezuju"(K. Loewenstein). Ovaj sistem zasniva se na organima, koji (po teoriji) djeluju u ime naroda bez obvezujućeg naloga (slobodni mandat).  
(...) Razlikuju se čisti reprezentativni sistemi u kojima su građani jedino i isključivo samo putem parlamentarnih izbora aktivni u donošenju političkih odluka te reprezentativni sistemi koji se više ili manje služe plebiscitarnim elementima i u kojima oni s pravom glasa putem izjašnjavanja građana mogu utjecati na zakonodavstvo (npr. Švicarska).  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Zahtjev za izjašnjavanje građana putem glasovanja o nacrtu zakona

Postupak pri donošenju određenog zakona ili neke druge državne odluke koja treba biti iznesena na parlamentu ili dana na odluku građanima koji se o njoj izjašnjavaju putem glasovanja. Zahtjevi za izjašnjavanje građana putem glasovanja o nacrtu zakona su ugrađeni u mnoge ustave. Da bi došlo do željene odluke, u određenom se vremenskom roku mora određeni postotak stanovništva s pravom glasa izjasniti pozitivno o zahtjevu davanjem svojih potpisa.  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Izjašnjavanje građana putem glasovanja na temelju zahtjeva o izjašnjavanju

Odluka o pitanjima zakonodavstva koju je donio narod, što znači svi s pravom glasa.

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Suverenitet naroda

Po principu suvereniteta naroda sva vlast proizilazi iz naroda. Svaku upotrebu državne vlasti mora stoga legitimirati narod. Međutim, princip suvereniteta naroda ne zahtijeva da svaku odluku donosi sam narod, npr. putem izjašnjavanja građana glasovanjem. Ono što taj princip zahtijeva je da su sve službenike državne vlasti postavlja narod izravnim izborom (npr. poslanici u parlamentu) ili neizravnim izborom (npr. parlamentarna vlada ili službenici koje ona postavlja). 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

[preuzeto iz: Savezne centrale za političko obrazovanje: Parlamentarna demokracija 1, Informacije o političkom obrazovanju Br. 227, 1993. i Bertelsmann Discovery Lexikon 1997.]

[Početak stranice]

 


Teme
:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

        

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.