|
|
|
|
Rastuća spremnost jednog dijela građanstva da se aktivno angažira (prije svega ljudi sa natprosječnim stupnjem obrazovanja) ogledala se početkom sedamdesetih godina u rastućem broju građanskih inicijativa na lokalnoj i regionalnoj razini (npr. protiv gradnje atomskih termoelekratna), koje su inzistirale na sprječavanju planova za koje su smatrali da su nepravilni. Uz pomoć javnog mnijenja treba utjecati na odluke parlamenata i stranaka. S jedne strane, građanske inicijative unapređuju društveni angažman i pridonose tome da se nadvlada opća apatija u pogledu bavljenja politikom. One su odraz duhovne svijesti građana, a u prirodi stvari je da se one u pravilu suočavaju s problemom, budući da ne posjeduju opći mandat stanovništva kao što je to slučaj sa strankama. Većina građanskih inicijativa uglavnom prati specifične i vremenski ograničene ciljeve. Njihova uloga u stranačkoj demokraciji i njihov odnos prema pojedinim strankama su različiti. Repetoar im se kreće od striktne neutralnosti i suradnje sa svim strankama, preko odbijanja pojedinih stranaka, do odbacivanja cjelokupnog stranačkog sistema. Prve građanske inicijative nastale su u šezdesetim godinama. U međuvremenu je njihov broj porastao na više tisuća. Uzroci za nastajanje građanskih inicijativa su različiti: poteškoća kod većine građana da se približe strankama, nedovoljne mogućnosti utjecaja na drugim razinama političkog života, averzija prema konvencionalnim formama političkog angažmana. Angažman unutar građanskih inicijativa omogućuje više uspjeha na temelju sasvim konkretnih ciljeva na licu mjesta nego djelovanje unutar stranačkih aparata na koje je teško utjecati. Osim toga, narodne stranke sa svojim općenitim programom ne mogu zadovoljiti neke specifične interese. Rastući pritisak problema - izazvan granicama rasta, mračnim stranama tehničkog napretka i povećanim očekivanjima ljudi - zahtijeva od stranaka nove koncepte rješenja. Stranke i građanske inicijative ne isključuju jedne druge. Građanske inicijative nisu neophodni simptom krize za političko društvo, s obzirom na to da ljudi jednostavno mogu profitirati u društvu koje je otvoreno za različite političke aktivnosti. One (građanske inicijative) ni u kom slučaju ne predstavljaju raspad stranačkog sistema, iako u strankama izazivaju izvjesnu dozu nesigurnosti (...). [Uwe Backes/Eckhard Jesse, iz: Informacije o političkom obrazovanju 207, Stranačka demokracija, Bonn BpB 1997.]
|
|
|
