|
|
|
|
Izborno pravo jedne države u velikoj mjeri utječe na formiranje stranačkog sistema. Tako je pravo većinskog izbora u velikoj mjeri utjecalo na formiranje dvostranačkog sistema u SAD-u. Osnove američkog izbornog prava predstavljene su u sljedećem tekstu. Vezom između političkog sistema, izbornog prava i karakteristika stranačkog sistema bavi se drugi tekst [do teksta "Veza"]
U Sjedinjenim Američkim Državama vlada većinsko izborno pravo. Izabran je onaj kandidat koji u izbornim jedinicama dobije više glasova.
(...) Nasuprot raširenom mišljenju, predsjednika i potpredsjednika SAD-a ne bira se izravnim izborom. Građani biraju izbornike, a oni predsjednika. Svaka država bira onoliko izbornika koliko poslanika ukupno ta država šalje u Senat i Predstavnički dom. Izbornike imenuje stranka i oni tradicionalno glasuju za kandidata svoje stranke - čak iako pravno nisu obvezni to učiniti. Nakon što građani daju svoje glasove za izbornike, izbornici glasuju u svakoj državi; pobjednik nakon glasovanja u državama dobiva sve glasove koje ta država ima. Zbog tog postupka moguće je da kandidat koji je dobio najviše glasova građana, doživi fijasko od izbornika; u prošlom stoljeću to se dogodilo tri puta. Ako se dogodi da ni jedan kandidat ne dobije apsolutnu većinu glasova izbornika - a bilo je i takvih slučajeva - onda Predstavnički dom bira predsjednika, a Senat potpredsjednika. Pedeset saveznih država uglavnom imaju legislativu koja se sastoji od dva doma i na vlasti je guverner kojeg se bira izravno. Uz savezne, državne i lokalne političare, još cijeli niz daljnjih vodećih osoba na državnoj, okružnoj i općinskoj razini bira se izravnim izborom, posebno suci i državni tužitelji. Izbor sudaca izravno iz naroda vrlo je diskutabilan, s obzirom na to da bi njihovom težnjom da budu bliže narodu, kako bi bili izabrani, izricanje pravnih mjera moglo biti hendikepirano. Sudjelovanje građana na izborima u SAD-u prema njemačkim je kriterijima vrlo nisko; na posljednjim predsjedničkim izborima iznosilo je 55 posto, četiri godine prije toga svega 50 posto. To je sigurno i u izravnoj vezi s pravilom da se birači moraju na vrijeme registrirati; s obzirom na to da u SAD-u ne postoji služba u kojoj građani odjavljuju, odnosno prijavljuju svoje staro, odnosno novo mjesto boravka, tako mjesne službe, osim registracije, nemaju drugog načina da naprave biračke popise. Kandidate za različite službe u principu imenuje stranka; doduše, tijekom povijesti od države do države su se razvili vrlo otvoreni i slobodni postupci za imenovanje kandidata. Postoje skupštine birača (caususses), u kojima članovi stranke, a često i zainteresirani građani koji nisu u stranci, nominiraju kandidata - u većini država taj se postupak naziva predizbori. Pri tim predizborima mora se najprije registrirati za neku stranku (pri čemu se član demokrata može registrirati kao republikanac) i nakon toga birati željeni kandidat. [iz: Parlament 43, 37/1993.]
|
|
|
