|
| |
|
Uz
povijesni razvoj, geografske i društvene preduvjete te izborno
pravo, kojem je posvećen poseban odlomak, kreiranje političkog
sistema jedne države počiva na stranačkom sistemu, što je jedna
od najvažnijih karakteristika. Tema sljedećeg teksta je kako
izgleda američki prezidencijalni sistem.
 |
Sistem
vladavine u SAD-u |
U
SAD-u "vlada", administracija, izgleda ovako: prema Ustavu
sastoji se od samo jedne jedine osobe, od predsjednika kojeg je
neizravno izabrao narod. |
Iz
američke Objave nezavisnosti:
"(...)
We hold these truths to be self-evident, that all men are
created equal, that they are endowed by their Creator with
certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty,
and the pursuit of Happiness — that to secure these rights,
Governments are instituted among Men, deriving their just powers
from the consent of the governed, that whenever any form of
Government becomes destructive of these ends, it is the Right of
the People to alter or to abolish it, and to institute new
Government, laying its foundation on such principles, and
organizing its powers in such form, as to them shall seem most
likely to effect their Safety and happiness (...)". |
|
[Američki predsjednik George W. Bush] |
Američki
predsjednik je poglavar države i premijer u jednoj osobi jer američki
Ustav ne poznaje "kabinet" i "ministre". Dakle,
predsjednik si pomaže na taj način što oko sebe gradi krug svojih
suradnika, kojima zbog njihove lojalnosti i integriteta može pokloniti
povjerenje. To su, osim osobnih savjetnika, i voditelji odjela
(ministri), koji su nominalno državni tajnici. (...)
Predsjednik je nezamjenjiv, samo ga zbog kršenja određenih zakona
može zamijeniti sud (impeachment). Predsjednik Nixon je izbjegao
smjenjivanje time što je odstupio s mjesta predsjednika. Ipak,
predsjednik ne može izigrati svoju lepezu nadležnosti i moći: Ako želi vladati, mora svoje prijedloge predočiti pred oba
doma Kongresa. Njegovi prijedlozi su važeći samo ako dobije većinu
glasova. |
Kongres, odnosno Senat, u kojem sjedi
100 senatora s veoma velikim utjecajem te zastupa interese pojedinih država,
i Predstavnički dom, u kojem 435 poslanika zastupaju lokalne interese,
neovisni su o predsjedniku. On ne može raspustiti ni Senat ni Predstavnički
dom, niti može blokirati zakone koji su nastali u Kongresu i koje je Kongres
prihvatio, a to ne može učiniti ni u kom slučaju ako oba doma s
dvotrećinskom većinom nadglasaju njegov veto. Kongres je mnogo više u
poziciji da stavi predsjednika pod pritisak, jer jedino Kongres može odobriti
budžet koji predsjednik predlaže, tj. potrebna financijska sredstva koja on
stavlja na raspolaganje u cilju provedbe zakona.
Na taj je način Ustav
podijelio državne ovlasti između legislative, tj. Kongresa, i egzekutive,
tj. predsjednika, i to sistemom kontrolnih kompetencija (checks and balances) u
cilju sprječavanja svake vrste diktatorske vlade.
Slika onoga što se očekuje
od američkog predsjednika jasnija je ako mislimo na sljedeće:
 |
kao poglavar države na
primanjima i pri državnim posjetama mora predstavljati SAD, mora
imenovati sve visoke službenike, ambasadore, oficire i suce te izricati
pomilovanja |
 |
kao šef vlade mora
napraviti nacrt cjelokupne politike te je, kao zakone, mora provesti kroz
komplicirani sistem oba doma kongresa |
 |
kao šef uprave mora
osigurati provedbu donesenih zakona preko ministarstava |
 |
kao zapovjednik
vojnih snaga odgovoran je za cijeli kompleks materijalne i personalne opreme
pješadije, mornarice i zračnih snaga te za njihovu strategijsku koncepciju |
 | kao najjači vođa
Zapada, zajedno sa svojim ministrom vanjskih poslova, mora odgovorno voditi
vanjsku i gospodarsku politiku koja danas ima utjecaja na gotovo cijeloj
Zemlji i u gotovo svim državama |
 |
kao predsjednik koji obavlja predsjedničku
funkciju na određeno vrijeme mora voditi i
svoju stranku |
Danas se postavlja pitanje može li
ovakva koncentracija moći i zadataka u rukama samo jedne osobe, koja je
krajem 18. stoljeća bila promatrana iz sasvim dukčijeg ugla te se mogla i
opravdati na kraju 20. i početkom 21. stoljeća, biti pravedna.
[iz: Ernst Rudolf Voigts:
Sjedinjene američke države, Informacije o političkom obrazovanju 156, Bonn
BpB 1979.]
[Početak
stranice]
|