Sljedeći tekst uspoređuje različite
političke preduvjete u SAD-u i u Europi. Ti uvjeti, uz sistem vladavine i izborno
pravo, koji su obrađeni u posebnim odlomcima, predstavljaju pozadinu
za razvoj američkog stranačkog sistema.
 |
Politika
u SAD-u |
Povijest Europe u posljednja je dva
stoljeća okarakterizirana istodobnim ciklusima na četiri različite
razine, a te se razine isprepliću jedna s drugom:
 |
1. ciklusi koji
su oduzeli mnogo snage za ostvarenje ciljeva Francuske revolucije, tj.
ukidanje apsolutističkih feudalnih sistema i uspostavljenje
demokratske ustavne države,
2. građenje i izrastanje nacionalne svijesti i nacionalnih država koje su
nastale uglavnom ratovima,
3. preobrazba agrarnog društva u moderno industrijsko društvo u velikim
gradovima,
4. konkurirajuće širenje moći europskih država na zemlji u doba
imperijalizma s dva svjetska rata koja su Europu dovela na rub
egzistencije. Tek nakon katastrofa Drugog svjetskog rata Europa počinje
razmišljati i truditi se da ostvari ono što Amerika posjeduje već
200 godina: ujedinjenje država sa svim pozitivnim konzekvencama. |
Sasvim suprotan je bio tijek
povijesti u Americi. Tamo su države bile od samog početka, dakle od Objave
nezavisnosti, ujedinjene i morale su se držati jedna uz drugu samo jedanput za
vrijeme Secesijskog rata. (...) Od samog početka, od ratificiranja Ustava,
države su mogle živjeti po najmodernijim političkim pravilima, koja su u
načelu odgovarala prosvjetiteljskim idejama Francuske revolucije (...).
 |
Prije svega,
nakon nasilnog zauzimanja velikog dijela područja SAD-a nesmetano se
moglo provesti vrednovanje zemljišta i pretvaranje agrarnog društva u
industrijasko te izgradnja gradova i sve to nesmetano ratom. Ti se procesi, ipak, nisu odvijali
istodobno, nego jedan za drugim i
teritorijalno raspoređeni, dok su u Europi uzeli maha istodobno i
na taj način prouzročili trajne napore. |
Socijalni problem je bio zaoštren
činjenicom da je svatko tko je to htio mogao naći dobro plaćen posao
u zemlji neograničenih mogućnosti. Onaj tko to shvati, spoznat će
da u otvorenom društvu SAD-a nije mogla nastati neprivilegirana radnička
klasa, kao što je to bio slučaj s Europom - socijalna mobilnost mnogima
je otvorila put prema gore. Zbog toga ni socijalno-revolucionarni pokreti nisu
mogli uzeti maha u Amarici. I sindikati su nastali relativno kasno te
ni u kom slučaju nisu pokazivali socijalističke tendencije, a to nije
bio slučaj ni s američkim strankama.
Jednostavno
rečeno, u SAD-u su snage koje su nastale iz ujedinjena Ustava, iz
imena zemlje i industrijalizacije, unatoč nekim neslaganjima, ipak
djelovale zajedno i pridonosile jedna drugoj, dok su se snage u Europi
rasipale u socijalnim borbama i revolucijama, u nacionalnim svađama
i ratovima te u kolonijalnim pustolovinama. Tek ujedinjenje Europe treba
učiniti izvjesnu promjenu, najprije na ekonomskom, a potom na
socijalnom i političkom polju. |
|
Die
amerikanische Nationalhymne
"The
Star-spangled Banner"
O say, can
you see by the dawn's early light,
What so
proudly we hailed at the twilight's last gleaming?
Whose broad
stripes and bright stars thro' the perilous fight,
O'er the
ramparts we watched, were so gallantly streaming.
And the
rockets' red glare, the bombs bursting in air,
Gave proof
thro' the night that our flag was still there.
O say! does
the star-spangled banner yet wave
O'er the land
of the free and the home of the brave? |
|
| U SAD-u, na
privrednom sektoru kontinentalne veličine, nikada nije bilo
carinskih ograničenja. Tržišno gospodarstvo je od samog početka
otvorilo put slobodnim ekonomskim tokovima te na taj način
uvjetovalo nastajenje trajnog "gospodarskog čuda". |

|
Sigurno je da se sve to nije događalo
bez redovitih privrednih kriza. U Europi, koja je u usporedbi s Amerikom
mala karikatura, stoljećima su državni upadi, nastojanja da se kontrolira i
carinska politika, sprječavali slobodan razvoj privrede.
Na taj su se način Sjedinjene
Američke Države, koje su i tako na mnogo načina imale prednosti -
posebno zbog sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, što se stimulativno odrazilo
na privredu - mogle razviti u vodeću silu Zapada. Narodi Europe, koji su u
izvjesnoj mjeri oštećeni, nadaju se - poučeni posebno iskustvom Drugog
svjetskog rata - da će se ujedinjenjem Europe uspjeti, bar malo, približiti
SAD-u.
[iz: Ernst Rudolf Voigts:
Sjedinjene Američke Države, Informacije o političkom obrazovanju 156, Bonn
BpB 1979.]
[Početak
stranice]