|
|
|
|
Autori sljedećeg bilansa američkog stranačkog sistema navode najvažnije karakteristike sistema i njegove prednosti i mane.
Najvažnije karakteristike američkog stranačkog sistema mogu se rezimirati kako slijedi: Stranke više nisu kao izborni kartel međusobno različitih stranačkih instanci; one su, prije svega, "mašine" za osobno dobivanje moći. Nemaju hijerarhijske podjele (autonomne stranačke instance, mala mogućnost stranačkog vrha u discipliniranju). Organizirane su federalno (mali utjecaj nacionalnih stranačkih tijela). Američke stranke nemaju čvrst broj članova i onih koji plaćaju priloge ili članarinu. Kandidati za određene izborne okruge ne financiraju stranke (rastuću utjecaj interesnih grupa...). Godišnji kongresi stranaka se ne održavaju. Stranačko-politički programi (platforms) formuliraju se samo neposredno prije predsjedničkih izbora; ne postoje jasni i razvijeni stranački programi. Predizbora kampanja sve više preuzima funkciju nominacije stranaka; zajedno s medijima oni personaliziraju političke probleme i potiskuju utjecaj stranaka. Veza kandidata i poslanika za izbornu jedinicu je čvršća nego veza tih kandidata i poslanika za stranku kojoj pripadaju (izborno pravo, financiranje izborne borbe).
[iz: Gerhard Greiner/Hans Woidt: Politički sistem u SAD-u; u: Politika i nastava 13, 2/1987.]
|
|
|