Parlament

Stranke

Velika Britanija

Osnovni princip političkog sistema Velike Britanije je parlamentarni suverenitet (vidi stranicu Sistem vladavine). Po tome se Velika Britanija razlikuje od većine zemalja koje se vode principom suvereniteta naroda. Sljedeći tekst imenuje najvažnije karakteristike britanskog dvodomnog parlamentarnog sistema. Daljnji odlomak bavi se pitanjem svemoćnosti parlamenta, među ostalim postavlja pitanje bi li britanska kraljica morala potpisati presudu za vlastito smaknuće kad bi parlament tako odlučio [do teksta Diskusija].

Parlament

Britanski parlament je dvodoman i sastoji se od Donjeg (House of Commons) i Gornjeg doma (House of Lords). U Donjem domu jedni nasuprot drugih sjede izabrani poslanici vladajuće i oporbene stranke. U grupi u kojoj sjede poslanici vladajuće stranke može se napraviti razlika između poslanika koji imaju i državnu službu unutar kabineta i tzv. backbenchers, onih koji nemaju državnu službu. Vođa oporbe je u Velikoj Britaniji državna služba. Parlamentarne sjednice vodi govornik (Speaker) koji se bira iz središta parlamenta. Nerijetko se događa da se govornik odabere i iz redova vladajuće stranke, jer čak i pripadnici vladajuće stranke koji nemaju državnu službu, tzv. backbenchers, paze na to da se obrati pozornost na interese svih parlamentaraca, a ne samo na interese pripadnika vladajuće stranke.

Socijalni sastav Donjeg doma ne odražava socijalnu sliku stanovništva, jednako kako je to slučaj i u drugim demokracijama. Većina parlamentaraca je u starosnoj grupi između 40 i 60 godina, a što se spolne strukture tiče oni su uglavnom muškarci. Godine 1997. broj žena u parlamentu se udvostručio i porastao na 120 (101 članica Laburističke partija; 13 članica Konzervativne stranke; tri Liberal demokarata; dvije pripadnice Scottish National Party i kao Speaker Betty Boothroyd, Laboristička stranka). To je 18 posto svih poslanika. Broj poslanika s fakultetskim obrazovanjem 1997. godina povisio se u svim strankama (66 posto u Laburističkoj stranci; 81 posto u Konzervativnoj; 70 posto kod Liberalnih demokarata). U svim strankama dominiraju pripadnici srednjeg staleža. Što se tiče akademskih zanimanja, u Laburističkoj stranci posebno su zastupljeni učitelji i fakultetski profesori, a u Konzervativnoj primat pripada odvjetnicima. Iz privrednog sektora u laburističkoj parlamentarnoj frakciji prisutni su stručni kadrovi, vodeći kadrovi i radnici. Što se tiče Konzarvativne stranke i njene parlamentarne frakcije, privreda je zastupljena uglavnom putem direktora tvrtki.

Zadaci

[House of Parliament in London]

Glavni zadatak Donjeg doma ja zakonodavstvo i kontrola vlade. U oba ta područja uloga oporbe je veoma mala. Vlada kontrolira najveći dio dnevnog reda pri parlamentarnim zasjedanjima, ima svoje predsjedavajuće u parlamentarnim odborima i određuje vrijeme u kojem će se raspravljati o određenim zakonskim propisima. Pojedinačni parlamentarci rijetko imaju svoj vlastiti personal. Nedostaje prostora i prije svega informacija. Oporbu se zbog toga shvaća uglavnom kao kritičara i vladu na čekanju. Ona formira vladu u sjeni koja se pri parlamentarnim govorničkim duelima treba dokazati. Konstruktivan rad pri donošenju zakona za oporbu je gotovo nemoguć i od nje se čak i ne očekuje da u tome sudjeluje.

Odbori se pri donošenju zakona sazivaju ad hoc. Oni se sastaju nakon drugog od tri čitanja zakona u parlamentu i vijećaju ili kao manje grupe parlamentaraca ili kao tzv. "committee of the whole house". U tom posljednjem slučaju Speaker napušta svoje mjesto i cijeli parlament postaje veliki odbor. Samostalnu kontrolnu funkciju oporba obnaša jedino u vezi s usvajanjem budžeta, i to kreiranjem 20 sjednica parlamenta godišnje, na kojima ona određuje dnevni red i postavlja pismena ili usmena pitanja te vodi debate s predstavnicima vlade.

Stručni odbori, koji prate rad ministarstava, u Velikoj Britaniji djeluju samo izvan zakonodavnog procesa. Oni prate rad ministarstava i sastavljaju izvještaje o aktualnim temama. Eficijencija tih odbora je ograničena jer u njima primat nema vladajuća frakcija nego su ovisni o spremnosti vlade da ih opskrbi potrebnim informacijama. Pravo vlade da parlamentu i javnosti uskrati interne informacije te da sudski goni i kažnjava one koji te informacije proslijede u prošlosti se mnogo koristilo. Blairova vlada obvezala se na veću transparantnost odluka. Planirani Freedom of Information Act (Zakon o slobodi informacija), koji je običnim građanima trebao poboljšati pristup informacijama vlade, možda će u budućnosti pomoći stručnim odborima (Select Committees) da svoju političku zadaću kontrole vlade bolje ispunjavaju.

Gornji dom

Više od 1000 članova Gornjeg doma se ne bira. Otprilike dvije trećine lordova naslijedili su svoju Peers-čast. Politički aktivni lordovi uglavnom su oni koje se imenuje. Godine 1958. uvedena je nova forma doživotnog imenovanja koje se ne može naslijediti (life peers). Mora se razlikovati između Lords Spiritual, duhovnih lordova, dakle nadbiskupa i biskupa Anglikanske crkve, i Lords Temporal, svjetovnih lordova. U tu drugu skupinu pripadaju članovi kraljevske obitelji i Law Lords. To su visokokvalificirani suci, koji se pozivaju u Gornji dom da bi im se učinila čast i da bi na taj način postali dijelom plemstva. Oni formiraju pravni odbor Gornjeg doma koji u civilnim i kaznenim postupcima djeluje kao posljednja i najviša pravna instanca države, tj. kao najviši državni sud.

Od 1911. godine Gornji dom u zakonodavnim procesima ima samo još pravo pismenog veta. Djelovanje tog veta ne odnosi se na financijske zakone. Od 1949. Gornjem domu je još samo moguće da najviše jednu godinu dana zadrži donošenje zakona koji je izglasao Donji dom. Gornji dom izražava svoj stav o svim nacrtima zakona Donjeg doma i često predlaže izmjene pojedinih detalja. Donji dom može s natpolovičnom većinom odbiti svaki prijedlog Gornjeg doma. Ne postoji nikakav podrednički postupak između ta dva doma.

Blairova vlada planira "demokratizirati" Gornji dom - kao prvi korak planirano je ukidanje prava glasa za lordove koji su naslijedili svoje članstvo (hereditary peers) u Gornjem domu. Bi li u tom slučaju i dalje mogao preživjeti još jedan dom koji bi imao samo članove koje je imenovao premijer, vrlo je diskutabilno. Alternativa za to pravilo mogao bi biti regionalni dom, u kojem bi i predstavnici regionalne politike, npr. Škotske, Walesa i Sjeverne Irske, mogli dati svoj doprinos politici Ujedinjenog Kraljevstva.

[iz: Roland Sturm: Vlada i uprava; u: Informacije o političkom obrazovanju 262, "Velika Britanija", Bonn BpB 1999.]

[Početak stranice]

Teme:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi I Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode



Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo a gora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.