|
|
|
|
Iako je već i sam pojam kontroverzan, ipak je jasno: pod mediokracijom se misli na to da današnji masovni mediji vladaju u najmanju ruku kao četvrta sila, ako već nisu preuzeli i neku vrstu nadmoći.
Sasvim svjesno najprije navodim podatke za tiskane medije, čija se ekspanzija uz ekspanziju televizije ne smije zaboraviti. Do 1980. godine u Njemačkoj su bila poznata samo dva puna programa i jedan regionalni, kulturni program. Godine 1990. bilo je već više od 150 privatno-komercijalnih radiotelevizijskih postaja i preko satelita i kabelske televizije između 20 i 30 televizijskih programa. U posljednjim godinama - od 1989. do 1994. godine - dnevni konzum televizije porastao je kod odraslih za 18,5 posto, a kod djece za 26,7 posto - kod prosječne gledanosti televizijske emisije (za stanovništvo iznad 14 godina) u trajanju od 179 minuta. Pritom se, naravno, mora obratiti pozornost na to da raste i konzum onih koji dulje vremena provode pred televizorom te da mnogi samo sjede pred njim, što bi otprilike značilo da je televizor u dnevnoj sobi upaljen i predstavlja pozadinu za bitnija događanja. Forma i sadržaj promijenili su se zbog nemilosrdne komercijalizacije, čak i javno-pravni radio i televizijski servisi prate devizu "zabavljajmo se do smrti". Utjecaj na politiku je izuzetan. Bernd Guggenberger kaže: "Vizualizacija politike je u punom jeku" i dodaje: "Mediji rade na principu golemog povećala". Oni politici narodnih partija poklanjaju takvu pažnju i na taj način šire njene ideje. Ova nova ekspanzija plaća se gubitnom intenziteta i vjernosti, kao i opadanjem otpora i smanjenjem proračuna, što se uostalom može primijetiti po velikom broju birača koji mijenjaju odluke za koji stranku da glasuju. Mediji su moćni ubrzivači i pojačivači trenda koje je nemoguće kontrolirati. A televizija, kao klasični medij pobjednika, stavlja u kretanje onu tako dvojbenu demokratsko-političku "spiralu uspjeha" o kojoj pronalazač "spirale šutnje" nažalost nikada ne govori. Sad više ne vrijedi samo: "Ništa nije tako uspješno kao uspjeh", nego: "Ništa nije tako uspješno kao sugestija uspjeha. Medij stvara stvarnost, koja se projicira i zaista postaje stvarnost." Daljinski upravljač omogućio je surfanje po kanalima. Trčkaranje s kanala na kanal, iz akcije u akciju, karakterizira danas medijsko ponašanje mnogih mladih ljudi. Paralele koje se mogu povući između surfanja po televizijskim kanalima i mijenjanja odluke birača za koju će stranku glasovati su očite. Istraživači koji rade na izborima rado u svom žargonu govore o rastućem "elektoralnom votalitetu" - pri čemu se misli na birače koji mijenjaju svoju odluku za koju stranku će glasovati. Tome odgovara medijalni votalitet, bijeg od trenda u sljedeću temu. Na taj način nestaje kontinuirana politička linija jednog časopisa ili magazina. "Nastalo je novinarstvo postmoderne koje se čini jako progresivnim." (...) Doduše, mnoge od ovih promjena odigrale su se zbog samozakonitosti medijske logike, zahvaljujući "medijalnoj optici". Prisila vizualiziranja (i nedostatak novinarske mašte) poklanja gledatelju vijesti samoprezentiranje političara, konferencije za novinare, rukovanje i polaganja kamena temeljca, koji teško da mogu pobuditi maštu građanina. "Agenda-setting-napredak" dopunjen s »issue-attention-cycle«, koji polazi od toga da za medije postoje samozakonitosti u toku životnog ciklusa jedne teme: od predfaze, preko faze otkrivanja do vrhunca i onda preko faze opadanja do post-faze problema. Osim toga, znanost o medijima bavi se "kriterijima vrijednosti vijesti", koji utječu na preredu političke stvarnosti. Vijesti se npr. orijentiraju na karakteristike događaja kao što su negativizam, iznenađenje, personaliziranje, elitni status, društveno značenje i kulturna blizina. Bez takvih kriterija u glavi, bez rutine i standarda, "urednik bi pucao od uzbuđenja". Mediji nisu zauzeli samo bitan položaj u komunikaciji između stranaka i publike, oni su u velikoj mjeri preuzeli i proces unutarstranačke komunikacije. Stranačke novine su svakodnevnica, a stranačke večeri gotovo da članovima ne daju nikave nove informacije o politici stranke. Ove informacije članovi stranke primaju gotovo isključivo iz medija, nebitno je li riječ o novoj politici stranke ili su to samo stara naglabanja o osobama na visokim pozicijama u stranci i njihovu položaju. Medij je taj koji utječe na poruke koje se prenose, pri čemu unutar medija postoje još jake hijerarhije. Dnevne novine koje visoko kotiraju, politički nedjeljnici, tj. kvalitetne novine, odnosno "zlatna pera", ne obraćaju se samo političkoj eliti, nego i novinarima drugih medija. (...) Oberreuter u svojoj kritici ide još i dalje: "Medijaliziranje politike znači da su mediji, prije svega televizija, podredili politiku vlastitim zakonitostima." Time je na najkonzekventniji način formuliran model mediokracije: Mediji su sami sebi podredili politiku. Televizijska demokracija postala je iz demokracije gledatelja. [iz: Ulrich von Alemann, Stranke i mediji, u: O. Gabriel u.a. (Hg.), Partijska demokracija u Njamačkoj, Bonn BpB 1997.]
|
|
|
