|
|
|
|
Odnos između birača i izabranih ne može se opisati kao obveza birača da samo da svoj glas, te prepuštanje svega ostalog predstavniku kojega je izabrao. Samo kratki pregled zapadnjačke demokracije osvjedočit će svakog da ovakvo karakteriziranje uloge birača ni u kom slučaju nije točno. Političko djelovanje pojedinca seže i dalje ako u cjlelokupnu sliku, uz stranke i saveze, još uključimo i građanske inicijative te socijalne pokrete u kojima pojedinac može djelovati. Kao što je to slučaj u radnom i privrednom životu jednog industrijskog društva, tako su organizirane grupe i u politici odlučujuće sredstvo koje pojedinca oslobađa njegove nemoći i omogućuje mu da djeluje kao član kompliciranog društva. Stranke i savezi, građanske inicijative i socijalni pokreti pokušavaju utjecati na proces formiranja političke volje shodno svojim uvjerenjima i interesima, i to izravno ili utjecajem na javno mnijenje, te pokušavaju iznijeti svoje brige i želje vladama i parlamentima ili preuzeti zadatke državnih organa i provesti ih u vlastitoj režiji. [iz: Waldemar Besson/Gotthard Jasper, Vodič kroz modernu demokraciju. Sastavni elementi slobodnog državnog poretka, BpB Bonn 1990.]
|
|
|
