Socijalizam

Socijalistički pojam "stranka"

U marksističko-lenjinističkoj tradiciji stranke, ili bolje rečeno partija, imaju potpuno drukčiju ulogu od one u liberalno-demokratskim sistemima. Sljedeći tekst predstavlja oba, potpuno različita, razumijevanja stranaka i pokušava naglasiti bitne razlike. Najprije, podsjećanja radi, predstavljamo najvažnije elementa pojma "stranka" u pluralističkim demokracijama, onako kako su one predstavljene u Osnovnoj cjelini 1:

Pojam "stranka" u liberalno-demokratskim sistemima

Dijagram ilustrira osnovnu karakteristiku stranaka u liberalno-demokratskim sistemima: stranka povezuje "narod" s političkim sistemom, odnosno "državom". Ta se veza ostvaruje u dva smjera: s jedne strane, stranka artikulira interese građana i plasira ih u centar odlučivanja unutar jedne zajednice, a s druge strane, ona informira građane o odlukama donesenim unutar političkog sistema.

Taj zadatak posredovanja između društva i političkog sistema stranke ni u kom slučaju ne ispunjavaju same. U ovom tzv. intermedijarnom prostoru mnogo više agiraju mnogobrojne institucije i organizacije koje su neovisne o strankama, kao npr. savezi, građanske inicijative i mediji. Pojam "pluralizam" izražava upravo ovakvo stanje stvari.

Od ovih drugih institucija i organizacija - posrednika, stranke se razlikuju u jednom sasvim bitnom segmentu: One teže prema tome da u okviru parlamenata i državnih institucija izravno sudjeluju u donošenju političkih odluka. Iz tog razloga oni i sudjeluju na izborima. I druge organizacije, kao naprimjer savezi, pokušavaju sudjelovati u procesu odlučivanja; međutim, njihovo učešće u procesu donošenja odluka nije legitimirano davanjem povjerenja birača tim organizacijama na službenim izborima. Stranke, dakle, kao jedina intermedijarna organizacija zalaze u područje "države".

Dakle, definicija stranaka u liberalno demokratskim sistemima mogla bi izgledati ovako:

Stranka je udruženje građana koje u sklopu pluralističke zajednice povezuje društvo s političkim sistemom. Dakle, ona preuzima ulogu posrednika. Osim toga, ona sudjeluje u procesu donošenja odluka političkog sistema i teži prema povećanju svog utjecaja na te odluke. Takvo djelovanje stranaka legitimiraju birači davanjem svojih glasova dotičnim partijama na izborima.

Pojam "stranka" u socijalističkim sistemima

Prvi bitan aspekt koji je pojašnjen u ovom dijagramu jasno ukazuje na to da komunistička stranka zadire u područja "narod" i "država" i da je svemu nadređena. Stranka ni u kom slučaju nije dio intermedijarnog sistema, već je ona sama taj sistem. Stranka ne artikulira interese naroda, nego provodi svoje vlastite interese u političkom sistemu, tako da se ne može govoriti o stranci kao o posredniku između društva i političkog sistema, kako je npr. predstavljena stranka u liberalno-demokratskim sistemima.

Osim toga, broj nositelja uloga u ta dva sistema ja različit. U ovom sistemu nećete pronaći saveze, građanske inicijative ili medije, već samo jednu stranku. Razlog za to je sljedeći: u socijalističkim državama ne postoje građanske inicijative. Osim toga, komunistička stranka posjeduje ustavno-pravno zajamčeni monopol nad moći, što jednostavno isključuje postojanje drugih, neovisnih stranaka. Zbog toga ni izbori u socijalističkim državama nisu slobodni izbori, kakvi se provode u liberalno-demokratskim sistemima, tj. biračima nije pružena mogućnost da izaberu neku alternativu. Stoga ni ulogu stranke ne legitimiraju birači, a umjesto toga gledište stranke mnogo više proizlazi iz marksističko-lenjinističke ideologije.

Za razliku od saveza i medija u liberalno-demokratskim sistemima, savezi i mediji u socijalističkim državama ni u kom slučaju nisu neovisni o stranci ili autonomni. Njima vlada stranka i oni uglavnom djeluju kao remeni transmisije stranačke politike. Tako, na primjer, sindikati služe samo za to da discipliniraju i mobiliziraju radnike za ispunjenje privrednih planova koje je stranka postavila. Dobivanje položaja unutar sindikata, posebno bitnih položaja, odvija se na stranačkoj liniji. U pravilu su visoki dužnosnici u sindikatima istodobno i visoki dužnosnici unutar stranke. Ono što općenito vrijedi za sindikate, može se prenijeti i u druga područja društvenog života. Stranka ima vrlo veliki utjecaj kod raspodjele mjesta u svim područjima društva. Čak ni mediji nisu autonomne institucije. Njihov zadatak je da odgajaju stanovništvo u stranačkom duhu, a stranka pri tome daje zadatke i kontrolira ih. Oni djeluju kao "megafon" stranke i podložni su njenoj cenzuri.

Vodeća uloga stranke

Lenjinovo partijsko učenje kaže da se socijalistička revolucija, kojoj se teži, i izgradnja socijalizma moraju provesti pod vodstvom komunističke partije. Jer, samo je ona ta koja ima najrazvijeniju društvenu svijest i pravi uvid u stvarne potrebe i zahtjeve društvenog razvoja. Tako da vodeća uloga komunističke partije, koja se proteže u sva područja društvenog i političkog života, nalazi svoje uporište u spoznajnom monopolu.

Četvrti aspekt koji odmah pada u oči i koji je od iznimne važnosti tiče se "omjera" stranke: Cjelokupan politički sistem biva zaposjednut od stranke. Za razliku od političkih stranaka u zapadnjačkim demokracijama u kojima ove organizacije samo sežu u politički sistem, stranka u socijalističkim državama ne samo da ima utjecaja na formioranje političke volje i da sudjeluje u donošenju odluka političkog sistema, već mnogo više dominira u procesu odlučivanja unutar političkog sistema, kako personalno, tako i sadržajno. Osim toga, stranka ima i dubok utjecaj u sferu društvenog. To u svakom slučaju znači da komunistička stranka usmjerava i kontrolira mnoga područja koja se zasigurno mogu kvalificirati kao društvena. Njen utjecaj se pri tome ne zaustavlja u privrednim pogonima, već seže i do privatnog života svakog pojedinca.

[Foto gore: Lenjin]

Demokratski centralizam

Demokratski centralizam koji je koncipirao Lenjin korišten je kao osnovni organizacijski princip komunističke partije i sigurno spada u najbitnije dijelove statuta svih marksističko-lenjinističkih stranaka. Demokratski centralizam obuhvaća sljedeće elemente:

	pravo izbora svih vodećih organa partija od dna prema vrhu;
	redovito "polaganje računa" partijskih tijela pred partijskom organizacijom ili pred nadređenim tijelima;
	kaznenu partijsku disciplinu i podređenost manjine većini; zabranu obrazovanja frakcija ili grupa;
	obavezujuću provedbu zaključaka viših organa partije i na nižim razinama.

U stvarnosti su dominirala dva centralistička elementa i koncentrirali su moć u rukama sekretarijata stranke i politbiroa.

Što se tiče demokratskog elementa, tj. izbora stranačkih organa od dna prema vrhu, vodstvo partije je zaista bilo birano na taj način, ali im nije bila potrebna ni kandidatura ni potvrda izbora od podređenih partijskih instanci. Druga demokratska karakteristika, tj. podnošenje izvještaja, više je služilo za prosljeđivanje uredbi ili kao propaganda, nego kao kontrola ili korektura od dna prema vrhu.

Kako se onda može odrediti socijalistički pojam "stranka"? Sljedeća definicija pokušava naglasiti najvažnije karakteristike:

Komunistička partija u socijalističkim sistemima predstavlja udruženje građana koje monopolarski upravlja cjelokupnom zajednicom. Tu vodeću ulogu takva stranka pronalazi, prije svega, u marksističko-lenjinističkoj ideologiji.

[Početak stranice]