Osnovni kurs 1
na gore Osnovni kurs 1 Pregled Sadrzaj Glosar Linklista

 

Osnovni kurs 2
Osnovni kurs 3
Osnovni kurs 4
Osnovni kurs 5


 

Stranke

Pregled sekvenci tematske cjeline:

Osnovna cjelina 1  Što je stranka?
Osnovna cjelina 2  Koji tipovi stranaka postoje?
Osnovna cjelina 3  Koje funkcije ispunjavaju stranke?
Osnovna cjelina 4  Kako izgledaju stranački sistemi?
Osnovna cjelina 5  S kakvim se problemima susreće stranačka demokracija?

[Početak stranice]

Osnovna cjelina 1: Što je stranka?

Prije nego se počnemo baviti različitim tipovima stranaka u Osnovnoj cjelini 2, prije nego bude govora o funkcioniranju stranaka u modernoj demokraciji (Osnovna cjelina 3), prije nego bacimo pogled na različite stranačke sisteme (Osnovna cjelina 4), te prije nego obratimo pozornost na probleme stranačke demokracije (Osnovna cjelina 5), postavlja se pitanje: Što je zapravo stranka? Minimalna definicija mogla bi glasiti ovako:

Stranka je "grupa istomišljenika, čiji je cilj provedba njihovih zajedničkih političkih predodžbi". 
[Rainer-Olaf Schultze; iz: Piperov politički rječnik]

Sljedeće definicije su nešto detaljnije: 

"Stranke su slobodni savezi istomišljenika koji izrađuju programske prijedloge za rješavanje problema i kandidiraju svoje članove za parlamentarne mandate i službe u vladi, da bi nakon uspjeha na izborima u tim institucijama ostvarili svoje programe." 

[Wald
emar Besson/Gotthard Jasper, Vodič kroz modernu demokraciju, Bonn BpB 1990.]

"Stranke su savezi građana koji trajno ili dulje vremena (...) utječu na formiranje političke volje te žele sudjelovati u zastupanju naroda, i to kad po cjelokupnoj slici činjeničnog stanja, posebno po obimnosti i čvrstoći vlastite organizacije, po broju svojih članova i po svojim istupima u javnosti, ponude dovoljno sredstava za ozbiljno provedbu tih ciljeva (...)".    

[
Njemački stranački zakon iz 1967., § 2 odlomak 1]

U tim definicijama sadržani su neki bitni kriteriji koji su karakteristični za stranke. Označava li neka organizacija samu sebe kao "stranku", to ne igra nikakvu ulogu. Čak ni ideološki smjer, odnosno, program ne odlučuje o tome da li je neka organizacija stranka ili nije. U sljedećem tekstu navedeni su ti kriteriji: 

Što jednu organizaciju čini strankom?

Kriteriji

bulletStranka mora utjecati na formiranje političke volje. Ona teži cjelokupnosti političkog djelovanja. Udio u formiranju političke volje tiče se kako duljeg vremenskog razdoblja, tako i širokog područja djelovanja. Prema tome, nije dovoljno da neko političko udruženje djeluje isključivo na lokalnom sektoru (...). 
bulletStranka mora prepoznati volju naroda i redovito sudjelovati u zastupanju naroda. Time se stranka razlikuje od saveza koji ne nosi političku odgovornost za sva područja, ili od građanskih inicijativa koje samo punktuelno imaju utjecaja, ali ne preuzimaju obnašanje političkih službi. To, naravno, ne znači da će svaka stranka zaista i dobiti mandate u parlamentu (...).  
bulletBitna je samostalna organizacija, i po pitanju njenog trajanja i po pitanju njenog opsega. Organizacija koju nitko ne može birati ima status stranke jednako kao i grupa koju iskorištava organizacijski aparat nekog udruženja. 
bulletStranka je udruženje građana. Načelo pojedinačnog članstva sprječava da od stranke nastane savez. Broj članova ne smije biti ispod određene granice kako bi bilo moguće zadržati ozbiljnost ciljeva organizacije, kao i izglede na uspjeh.  
bulletPolitičko udruženje koje ima za cilj biti priznato kao stranka mora istupati i u javnosti. Tko se ustručava svjetla javnosti i djeluje samo skriveno, ne ispunjava uvjete da postane politička stranka. 

[Uwe Backes/Eckhard Jesse; iz: Informacije o političkom obrazovanju 207, Stranačka demokracija, BpB 1996.]

[Početak stranice]

U leksikonu postoje još neke dodatne kratke primjedbe koje se tiču povijesti nastanka stranaka i tipova stranaka, o čemu će - kako smo već rekli - biti riječi u idućim osnovnim cjelinama: 

Leksikonska definicija: "stranka"

[Latinski pars, "dio, pravac"], općenito udruženje ljudi koji imaju iste ili slične političke, socijalne, gospodarske stavove te sličan ili isti pogled na svijet, s ciljem da u državnom životu dobiju više utjecaja. U tom smislu stranke su, kao više-manje čvrste grupacije, postojale još u gradovima-državama starog vijeka i u republikanskom Rimu te u tijeku političkih i religioznih pokreta u 16. i 17. stoljeću. 
Razvoj modernih stranaka kao čvrstih grupacija ponajprije je karakteristika 18. i 19. stoljeća, koja su bila pod jakim utjecajem primjera iz engleskog političkog života, gdje su se najprije formirali tori i vigi u 18. stoljeću, i to kao relativno čvrste stranke koje su imale svoje stavove o određenim političkim pitanjima te se distancirale od državnog vodstva (dvostranački sistem). Jasnije obilježene stranačke grupe formirale su se tijekom američke borbe za nezavisnost, Francuske revolucije i njemačkog ustavnog pokreta Vormärz (...).
Cilj jedne stranke ili grupe srodnih stranaka je osvojiti većinu u parlamentu (koalicijske stranke, većinske stranke), a time dobiti politički utjecaj. Protivnici grupe koja u parlamentu osvoji većinu nazivaju se oporbenim strankama. Promjena pozicija stranaka je osnovna pretpostavka modernog ustavnog života, posebno u parlamentarnim sistemima. Tamo gdje jedna stranka tvrdi da sama predstavlja volju naroda (kao većina ili manjina) ili tamo gdje jedna stranka sebe shvaća kao elitnu, nastaje jednostranački sistem (npr. diktatura). 
(...) Iako stranke spadaju u osnovne elemente ustavnog života i elemente koji zapravo karakteriziraju ustavni život, u većini država nisu ustavno-pravno priznate, jer su ustavno-pravno zastupnici u parlamentu zapravo zastupnici naroda a ne određenih stranaka. One su formalno priznate tek u Osnovnom zakonu Savezne Republike Njemačke i u određenoj mjeri i u Velikoj Britaniji.    
Tipologija stranaka orijentira se na kriterije organizacije, političke ciljeve, strukturu članstva i političku funkciju. Stranački tipovi određeni po organizaciji su npr. počasne, kadrovske i masovne stranke. S druge strane, opet, za stranke s određenom slikom svijeta, interesne stranke i programske stranke odlučujući su politički ciljevi, dok je kod narodnih i klasnih stranaka za tipologiju odlučujuća struktura članstva. Što se tiče njihove funkcionalne uloge u političkim sistemima, tu se pravi razlika između državnih i demokratskih stranaka. U stvarnosti se često pronalaze mješoviti tipovi stranaka, a to posebno vrijedi za demokratske sisteme (...).  

[iz: Bertelsmann Discovery Lexikon, 1997.]

[Početak stranice]

 


Teme
:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

        

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.