|
|
|
|
Izabrali smo sljedeće bitne Rabinove govore :
Gospodine predsjedniče, ekscelencije, moje dame i gospodo! Potpisati ovdje izraelsko-palestinski okvirni sporazum, sva ova manifestacija, sve to nije lako za mene, starog vojnika u izraelskim ratovima, nije lako za moje zemljake u Izraelu, nije lako za Židove koji nas sada gledaju s nadanjem i brigom, a sigurno nije lako ni pripadnicima obitelji boraca palih u ratu ili onih čiji su članovi žrtve terorističkih udara i čija bol nikad neće biti izliječena. Za tisuce onih koji su svojim tijelom i svojim životom branili naše živote, ova ceremonija došla je prekasno. I danas na pragu mira i možda već na kraju rata i nasilja mi ih se sjećamo i uvijek ćemo se sjećati svakoga od njih. Danas smo došli iz Jeruzalema, vječnog glavnog grada naroda Izraela, i došli smo iz zemlje, iz naroda, kuća i obitelji, koje ne poznaju ni jednu jedinu godinu svog života, ni jedan mjesec svog života, u kojem majke nisu žalile za svojim sinovima. Došli smo da pokušamo naći kraj mržnji, da naša djeca i unuci nikada više ne osjete užasan bol rata, terora i nasilja. Došli smo da se pobrinemo za njihovu sigurnost i njihov život, došli smo da izliječimo bol teških sjećanja, da molimo za mir i da se nadamo miru. Vama, Palestinci, kažem: Vi i mi, mi smo svi zajedno osuđeni na to da živimo zajedno, na istom djeliću zemlje, u istoj zemlji. Mi vojnici, mi koji smo s uniformama natopljenim krvlju dolazili s bojnih polja, mi koji smo morali gledati kako pred našim očima umiru naši rođaci, naši najbolji prijatelji, mi koji idemo na pogrebe na kojima gotovo da ne možemo izdržati pogled roditelja i siročadi, mi koji smo došli iz zemlje gdje roditelji moraju pokapati svoju djecu, mi koji smo se borili protiv vas Palestinaca, danas vam jasnim glasom kažemo: Dosta je krvi i suza. Dosta. Mi vas ne mrzimo. Ne žudimo za osvetom. Mi smo - kao i vi - ljudi koji žele sagraditi kuću, zasaditi drvo, voljeti; ljudi koji na vašoj strani žele živjeti u respektu i simpatiji jednih prema drugima, kao slobodni ljudi. Mi danas miru dajemo šansu i kažemo vam jesnim glasom: Do sada, ne više. Molimo za to da dođe dan kada će svi reći: Ne više oružja. Mi ceznemo za tim da u našoj zajedničkoj, tužnoj knjizi povijesti otvorimo novi odlomak - odlomak obostranog priznavanja, respekta, razumijevanja, prijateljstva. Nadamo se početku nove povijesti na Bliskom istoku. Danas, ovdje pred Bijelom kućom u Washingtonu, počinje novo računanje vremena u odnosu između naroda, između roditelja koji su umorni od rata, između naše djece koja neće upoznati rat. Gospodine Predsjedniče, moje dame i gospodo, za dva dana židovski narod svugdje u svijetu slavit će početak Nove židovske godine. Ja se nadam, molim se i vjerujem da će ova nova godina donijeti novost oslobođenja svih naroda. (...) U židovskoj tradiciji postoji navika da se molitve završavaju s "Amen". Uz vašu dozvolu, ja bih završio riječima iz svakodnevne židovske molitve, a poštovanu publiku molim da kaže "Amen". "Onaj tko na svom nebu stvara mir, on će donijeti mir i nad nas i nad cijeli izraelski narod. Amen"
|
|
|
