Na putu u Indiju Južna Afrika je bila važna postaja. Tako je 1652. godine nizozemska ostindijske kompanija uredila boravište-odmorište u Južnoj Africi. Prvi doseljenici u nizozemsku Kap-koloniju bili su seljaci, koji su živjeli na nomadski način, i rezidentni Afrikanci, svi bijeli i svi podrijetlom iz Europe. Oni su potiskivali domorodačko stanovništvo koje su nazivali Hottentotenima. Domaća plamena bila su podčinjena doseljenicima i zlostavljana kao jeftina radna snaga, jedako kao i robovi podrijetlom iz Sjeverne Afrike.  

Godine 1806. Velika Britanija je aneksirala Kap-koloniju. Nakon što su se Britanci tamo nastanili u velikom broju i nakon što je britanska vlada 1833. godine zabranila ropstvo, Buri su se pokrenuli dublje prema unutrašnjosti zemlje i tamo osnovali države Transvaal i slobodnu državu Oranje. Oko obje države dolazilo je do velikih borbi i 1861. i od 1877 do 1881. bile su pod britanskom vladom. Nakon toga priznata im je samostalnost.   

Ako su htjeli dati otkaz, radnici su morali platiti neku vrstu otkupnine, porez od tri funte. To je bila suma koju nitko od njih nije mogao prikupiti, s obzirom na to da su im place bile mnogostruko niže. Oni su radili uglavnom u jamama i živjeli u getoima, koji su bili tako zaprljani da je vrlo često izbijala kuga. Njihov položaj bio je samo neznatno bolji od položaja robova. 

[Početak stranice]