|
|
|
|
Indija prije 15. kolovoza 1947. Neki statistički podaci britanske Indije predstavljaju stanje prije 15. kolovoza 1947. godine, u kojoj se Gandhi našao nakon svog povratka: 410 milijuna stanovnika, od toga 281 milijuna hindusa, 115 milijuna muslimana, 7 milijuna kršćana, 6 milijuna sikha, nasuprot 150.000 Engleza. Hindusi su bili podijeljeni u 3000 kasti i podkasti, od toga otprilike 70 milijuna "nedodirljivih" i potomaka domaćih stanovnika. Pod britanskom vladavinom bilo je 310 milijuna stanovnika koji su nastanjivali oko dvije trćine podrucja. Jedna trećina zemlje, s oko 100 milijuna stanovnika, bila je podijeljena u 565 kneževina; sa 15 jezika i 845 dijalekata. Neopisivo siromaštvo i 85-postotna nepismenost (...) stajali su na putu neovisnosti. [daljnje informacije o povijesti Indije naći ćete na stranici Indija.] Gandhi je polako dobivao sve veću podršku u indijskom narodu Kad se Gandhi vratio u Indiju, počeo je širiti svoja razmišljanja i u javnosti. Civilni otpor neograničenoj vlast Engleza pokazao se i u Maršu soli 1930. godine, čime je srušen državni monopol nad solju i Indijci su dobili ekonomske olakšice. Gandhiju je bilo bitno svoje zemljake naučiti da se vojnu vladavinu Britanaca može pobijediti jačom moralnom snagom. Dok je u početku nenasilno oprobavanje moći propadalo uglavnom zbog neposlušnosti mase, Gandhi je s vremenom osvajao sve više povjerenja i podrške u indijskom narodu te je tako mogao jačati i nacionalnu samosvijest. Cijenio je jednostavan život i vreteno proglasio znakom takve životne forme
Za Gandhija je jedan od važnijih ciljeva bio pomirenje hindusa koji su pripadali određenoj kasti i onih "nedodirljivih", no njega ipak nije mogao ostvariti. Možda je to i zbog toga što je proklinjao nedodirljive da jedno ZA za svoj život pronađu u poštivanju i nesigurnosti. Dok je "postom do smrti", koji je smatrao obvezujućim i prisilnim, uspio približiti hinduse i parie, to mu nije uspjelo između hindusa i muslimana. Pripadnici njegove vlastite religijske zajednice uskratili su mu povjerenje tako da je došlo do krvavih sukoba između posvađanih grupa. Kad je konačno 15. kolovoza 1947. godine postignuta i proglašena neovisnost Indije, istodobno je uslijedilo odvajanje Indije i Pakistana. S velikom je brigom promatrao kako se svađaju pojedine grupe Iako je Gandhijeva predodžba nenasilja ostala nasljedstvo, pri tome se ne smije previdjeti da on sa svojim jednostranim načinom života i "vraćanjem jednostavnom životu" nije mogao odgovoriti zahtjevima vremena i da je samim tim stajao na putu političkim odlukama modernog državnog bića. Cijeli svoj život borio za nenasilnu politiku. S velikom je brigom promatrao kako se i nakon proglašenja nezavisnosti pojedine grupe svađaju. Pokušavao je posredovati u tim sukobima i pozivao je na bratstvo religija. Covjek kojemu je indijski pjesnik Tagore dao ime Mahatma (velika duša), imao je dramatican kraj: 30. sijecnja 1948. godine ubijen je hicima iz pištolja. Deset dana prije njegove smrti na jednom posjedu, na kojem je on održavao molitvu, eksplodirala je bomba. Kao da je slutio smrt, nekoliko dana prije atentata Gandhi je rekao: "Ako trebam poginuti od metka nekog luđaka, to moram učiniti smijući se. U meni ne smije biti srdžbe. Bog mora biti u mom srcu i na mojim usnama, a vi mi morate obećati jedno: Ako se tako nešto dogodi, vi ne smijete prolijevati suze. Ja svoju dužnost prema čovječanstvu nisam preuzeo zbog molbe nekog čovjeka niti je se mogu odreći da me to neko zamoli. Ostao sam onakvim kakvim me Bog stvorio i radio sam onako kako mi je on kazivao. Pustite ga da od mene učini ono što on hoće. Ako želi, može me ubiti. Ja mislim da radim onako kako mi on zapovjeda." Vijest o njegovoj smrti u cijelom je svijetu primljena s tugom. Ujedinjeni narodi spustili su svoju zastavu na pola koplja. Od Vatikana do Kremlja, svi su slali brzojave sucuti. Gandhi je ostao veliki uzor u cijelom svijetu. [preuzeto iz: Gerhard Zimmermann, Oni su se opirali, Neukirchen-Vluyn 1995., 49ff.]
|
|
|
