|
|
|
|
U visoko zakopčanoj odori sa sveceničkom kapom na bijeloj kosi, biskup Tutu je istupio s oštrim riječima pred oči javnosti: On se nije desetljecima borio protiv tiranije da bi se priključio i odao drugoj tiraniji, crkvenik je dao do znanja svima onima koji su pred državnim kazalištem u Petoriju čekali sat istine. Njegov bijes bio je usmjeren ka starim drugovima, bivšim pripadnicima pokreta za oslobođenje, Afričkog nacionalnog kongresa, današnjim vladarima zemlje. U dugim i napornim pregovorima s pripadnicima bjelačkog režima, ANC je prije peruzimanja vlasti 1994. godine postigao dogovor da se osnuje jedan neovisni odbor čiji će zadatak biti da istraži zločine koje je počinio režim apartheida u posljednjim godinama. Da bi se izbjegla pobjednička pravda, onima koji priznaju svoju krivnju bila je zajamcena amnestija. Ipak, četiri godine kasnije duhovni oci Komisije u čudnim pregovorima sa svojim vlastitim tlačiteljima nisu htjeli prihvatiti ono što je Komisija istražila kao istinito. Nekoliko sati prije predaje konačnog izvještaja Komisije predsjedniku Nelsonu Mandeli, ANC je pokušao sudskim putem spriječiti objavljivanje izvještaja. U dokumentu koji je sadržavao 3500 stranica prije svega su prozvani pripadnici bivšeg apartheid režima, policajci, vojnici i političari, ali su na temelju svjedočenja preživjelih svjedoka i pripadnika obitelji poginulih, na kojima dokument i počiva, bili spomenuti i pripadnici ANC-ja i drugih organizacija koje su pripadale pokretu otpora. Time se, po ANC-ju, kriminalizirala prevedna borba protiv nepravednog režima. To da su i civili ponekad pali kao žrtve, za tim se svakako moralo žaliti, ali tijekom jedne ratne situacije to okarakterizirati kao povredu ljudskih prava nije bilo u redu. Time su stranke svih političkih položaja i bijelaca i crnaca pokušale zamesti rezultete Komisije. Umjesto da pomire naciju, oni su pravili nove frontove. I za ANC se pokušaj da Tutua i njegove suradnike putem sudske odluke spriječe da objave istinu i javnu debatu o zločinima, završio krizom kredibiliteta. Sudac Wilfred Thring je unatoc svemu dokazao neovisnost i dopustio objavljuvanje izvještaja bez daljnje cenzure i oklijevanja. "Ovo je pobjeda istine i ljudskih prava", slavili su suradnici Tutua. Oni su, po biskupu, do najsitnijih detalja na svjetlo dana iznijeli sve užase za koje su ljudi sposobni: mučenja koja su teroristi provodili s mokrim vrećama i elektro-šokovima, inscenirana samoubojstva skakanjem kroz prozor nakon saslušanja koja su provodili policajci i pripadnici apartheid režima, samovolju i hladnoklrvnost državnih komadosa - ubojica, koji su pokraj lomače na kojoj su spaljivali svoje žrtve pili pivo. Jedan mali dio tog kataloga odnosio se i na metode otpora koje su koristili pripadnici ANC-ja. Ipak, visoki finkcionari ANC-ja i čak članovi vlade morali su sebi i drugima priznati da su provodili mučenja izdajnika u vlastitim redovima te da su znali i odobravali bombaške napade na civilne ciljeve. Izvještaj se jako oštro odnosio prema jednoj ženskoj galskoj figuri otpora: Winnie Madikizela-Mandela nije uspjela osvjedočiti komisiju o svojoj nevinosti na dobro insceniranom saslušanju krajem prošle godine. 18 slučajeva teških povreda ljudskih prava, između ostalog 8 ubojstava, pripisana su bivšoj ženi Nelsona Mandele i njenoj udarnoj trupi, javnosti poznatoj kao nogometni tim. "Svakog onog tko je oponirao na ovaj ili ona način Madikizela-Mandela i klubu, oni bi označavali kao informanta, proganjali ga i ubijali", tako je glasio izvještaj. Buduci da "majka nacije" nije zatražila amnestiju, morat će računati s kaznom.
Mandelinom prethodniku Frederiku Willemu de Klerku, posljednjem bijelom predsjedniku zemlje, suprotno tome, uspjelo je da izbriše dijelove teksta koji su ga teretili. Kao većina njegovih partijskih prijatelja, on se distancirao od onoga što je činio njegov režim i tvrdio je da je o tim zločinima doznao tek kasinije. Ipak, Tutu se ne predaje . "I njegovo ime će se na kraju pojaviti". Ipak, izvještaj Komisije mogao je na svjetlo dana iznijeti samo mali dio istine od svega onoga što se događalo u vremenu kada su rasna pripadnost i boja kože odlučivali o sudbini, o slobodi. Još su mnogi zahtjevi za amnestiju ostali neobrađeni, još je malo poznato o strukturama komandosa unutar režima apartheida, a gotovo sve izdajničke dokumente mogla je uništiti vojska i državne sigurnosne službe prije predaje dužnosti. Južna Afrika stoga stoji tek na početku procesa savladavanja prošlosti. Potpredsjednik Thabo Mbeki u petak je dao osnovni ton za ponašanje prema kritičarima. Komisija je, prema jedinom ANC-jevom vođi u egzilu i dizajniranom nasljedniku Mandele, na potpuno pogrešnom putu, što se tiče njene ocjene otpora. Sam Mandela, koji će nakon izbora u proljeće odstupiti s funkcije, opet je pokazao pravu veličinu: sada su svi Južnoafrikanci "zaista slobodni."
|
|
|
