|
|
|
|
Kao purpurni križ Desmond Tutu, anglikanski biskup, uzdiže se iz mase koju čini više tisucu ljudi. "Mi želimo biti slobodni" skandira on pred tisucama crnih sudionika pogrebnog marša na stadionu u Kwathemai, u crnačkom naselju južno od Johannesburga. Maleni sjedokosi crkvenik s prodornim glasom nema bojazni da se suprotstaviti bijeloj vladi, njenom šefu Pieteru Willemu Bothai. Tutu je kao prvi crnac imenovan za biskupa anglikanske crkve, i to u njenoj najvažnijoj oblasti u Johannesburgu. Posljednjih mjeseci on je sve više postajao govornik svih crnaca. Već odavno je kao integracijska figura zasjenio studentskog vođu Stevea Bikoa koji je ubijen 1977. godine. Bijeli predsjednik Botha očito se već plaši ovog svecenika kao svog protivnika. Zbog toga je i odbio ponudu biskupa da sa njim porazgovara i rasvijetli ograničavenje eskalirajućeg rata među rasama. Šef apartheida je izjavio da bi principijelno bio spreman razgovarati sa svakim tko će se odreći nasilja i civilnog neposluha, i 19. kolovoza zaista bi se sastao sa crkvenom delagacijom, a Tutu bi mogao prisustvovati. Iako mnoge crnce zadivljuje hrabrost njihova "zastupnika", mnoge pristaše radikalnog ANC-a ga kritiziraju, jer sa svojim propovijedima o nenasilju i o mirnom riješavanju krize te postizanju pravednosti nije daleko stigao u borbi protiv apartheida. "Ja se čudim da mladi ljudi u Južnoj Africi slušaju ljude poput mene", kaže biskup Tutu. "Činjenica da mi ne možemo ukazati na naše rezultete, sigurno umanjuje naš kredibilitet".
Čini se da je ovaj trenutak došao. Čak i Vorster je tada imao priliku koju nije iskoristio, da pregovara sa vođom crnaca koji razumije i jezik bijelaca. 53-ogodišnji Tutu je sin učitelja, koji je vodio metodističku školu u Klerksdorpu, Transvaal, a kasnije pristupio Anglikanskoj crkvi. Njegova obitelj stanovala je u kući bez struje, ali je ipak za pet osoba imala tri sobe s WC-om i tekućom vodom u kući. Njegova majka morala je kao sluškinja u bjelačkim domaćinstvima zarađivati za život obitelj. Nakon funkcija kao što su Superintendent u Johannesburgu i Biskup u Lesothou 1978. godine postao je generalni sekratar Južnoafričkog crkvenog vijeća (SACC) koje je brojalo 13 milijuna članova - što je pozicija koja mu je dala i izvjesnu političku težinu: u SACC-u su zastupljenje 23 crkve i 11 religioznih udruženja. Tutu je koristio svoj položaj da bi agirao protiv rasne podjele. "najdublji smisao čovjeka nije da živi u mreži zakona i zabrana, nego da živi u zaista slobodnom društvu", rekao je Tutu. Njegovi boravci u Engleskoj dosta su utjecali na razvoj njegove ličnosti. Gdje god je nastupao, znao se pokazati u najboljem svjetlu. Znao je za sebe vezati i zainteresirati svoje slušaoce svojim živahnim jezikom i govorom punim gestikulacije. Kad su mu njegovi suradnici iz Crkvenog vijeca čestitali na dodjeli Nobelove nagrade, on im je najprije ispričao jedan vic: "Moja supruga je potpuno smetena. Nedavno je rakla da se ne bi začudila kad bi se jednog dana probudila i kada bi umjesto mene u krevetu pokraj nje ležao Papa." Njegova Ekscelencija, "Božji igrač", kako ga nazivaju zbog njegove ljubavi prema predstavama koje izvodi, ima humor i karizmu. Često se biskup Tutu u svojoj odori gurao kroz masu u zaštitnički se bacao svojim tijelom preko tijela potencijalne žrtve linča. Kada biskup, koji ponekad uživa luksuz života kakvim žive "pravi bijelci" (njegovi neprijatelji) govori pred crncima, oni ga slušaju: "Vi niste nikakva niže vrijedna rasa ljudi, kako vam bijelci tvrde. Ne vjerujte takvom bogohuljenju!"
Predsjenik Botha svog protivnika označava kao "demagoškog tribuna, pretvorenog u biskupa". Tutua je njegova popularnost do sada štitiila od "kazne": još i prije proglašenja izvanrednog stanja ,vlada je putem postojećih propisa mogla ukloniti svoje protivnike, zabraniti im da sudjeluju na bilo kakvim skupovima, zabraniti da njihove riječi budu citirane, te im zabraniti da putuju. Tutu je dva puta morao predavati svoj pasoš: 1980. nakon što je u Danskoj pozivao na bojkot južnafričkog uglja i 1981. kada je za svog putovanja u SAD i Europu zahtijevao privredne sankcije protiv države u kojoj je vladao režim apartheida. Svojim odlučnim nastupom u zadnjem tjednu Tutu je show ukrao ček i popularnom vođi Zulua Gatshau Buthelezi. Otac najvećeg broja južnoafričkog stanovništva koji je spreman na kompromis, zastupa "politiku mogućeg" i odbija bojkot kao sredstvo pritiska. Zbog takve strategije opet će ispaštati crnci, objašnjava on.
|
|
|
