|
|
|
|
U osnovi ja sam ovdje pozvan da govorim malo o Južnoj Africi, vezano uz Komisiju za istinu i pomirenje, čiji sam predsjadavajući. Uzmite samo kao mali primjer činjenicu da je tržište nešto što ima veze s ponudom i potražnjom. Ali mnoge zapadnjačke zemlje i dalje su preproduktivne - i to što se tiče poljoprivrednih dobara - jer tvrde da će to sniziti cijene, a nakon toga bacaju hranu. Ako istodobno milijuni ljudi umiru od gladai, onda mora da je u svemu nešto pogrešno postavljeno. Ne može biti etički ako se kaže: Mi želimo na račun ljudi stabilizirati naše cijene, i kako god bilo, doći ćemo na isto, jer ovaj cjelokupni univerzum je koliko-toliko moralan. Ovo ne traba biti paušalna osuda ljudi. Neki ljudi su bogati, a neki, pak, siromašni. I opet moram reći, mora da je u cijeloj stvari nešto pogrešno ako netko putem spekulacija i krijumčarenja ostvari milijunske profite. Nema rada. Nema razmjene roba. Jednostavno novac, koji se - čini - dolazi iz zraka, iz etera. I onda te banke u kojima su ljudi položili milijune papirnog novca, bez nečega što je mjerljivo, kolabiraju isto tako brzo kao što se brzo pojavio taj novac. Kad smo počeli svoju borbu protiv apartheida, uvijek smo pokušavali naći mirna sredstva borbe, nanasilne načine da se uhvatimo ukoštac s apartheidom. Jedna od najefikasnijih metoda bio je zahtjev za sankcijama, zahtjev da se u Južnu Afriku ne investira, a ja sam uvijek bio zagovarač toga. Kod kuće i u drugim zemljama svijeta zbog toga su me nazivali Mister Sanctions. Ali sada, kad smo uništili apartheid i postigli cilj stvaranja normalnog i demokratskog društva u svojoj zemlji, sada su nam investicije potrebne. Naša privreda mora biti u stalnom porastu jer mi smo nakon sloma apartheida konfrontirani s njegovim užasnim naslijeđem. Tako ja sad putujem svijetom i govorim: Molili smo vas da nam pomognete neinvestiranjem i sankcijama. Zahvaljujući vašoj pomoći mi smo ostvarili svoj uspjeh. Sad nam pomozite da uspijemo i dostignemo ono što trebamo dostići. Investirajte i vjerujte, sada bih više volio da me zovu Mister Investment. (smije se) Ovo samo pokazuje da se u ovom velikom govoru predstavnika slobodnog tržišta ne skriva mnogo. Jer, sve u svemu, mnogi žele živjeti od iskorištavanja drugih. Oni žele ići u onaj svijet u kojem ljudi rade i bivaju iskorištavani za zaista bijedne sume. Time oni kažu da postoje ljudi koji trebaju više nego neki drugi. Ali mi želimo biti prihvaćeni onakvi kakvi jesmo. U Južnoj Africi mi se nismo borili samo za političku slobodu. Borili smo se za podjelu s više moralnih vrijednosti. I ta podjela je kazivala da su ljudi zasigurno vredniji od stvari od profita. A mi se nadamo da naše pretpostavke odgovaraju pretpostavkama poštenih ljudi - da su profiti iz poštenih transkacija "bolji". Rezultat situacije u kojoj se poštuju ljudska prava, onako kako mi to pokušavamo u Južnoj Africi, sigurno je veća stabilnost. Ali u situaciji gdje se prema ljudima odnosi kao prema posljednjem đubretu, prividna stabilnost je samo obična iluzija. Jer jednog dana ovi ljudi će sudjelovati u nekom ustanku. To je dvojba koju svaki čovjek nosi u sebi, gotovo jedna vrsta shizofrenije. Tu je jedan dio tebe, koji želi učiniti jedno, i drugi dio tebe, koji želi učiniti nešto drugo, nešto pragmatično. Srećom, u Južnoj Africi postoje osobe koje stalno podsjećaju vladu na to da je "svijet podržavao borbu jer je bila moralna i etički isplanirana". I Mandela, Ti ćeš u svijetu ostati kao ikona, kao ikona dobra. Ljudi u tebe ne gledaju kao u političara, vec kao u nekoga tko je zastupao moral i etičke vrijednosti. Nemoj, molim te, uništiti taj svoj kapital. Postoje ljudi u našoj zemlji koji, kad recimo pogledamo prodaju oružja u odnosu na mnoge druge zemlje, dižu svoj glas protiv, misleći da vlada ignorira mjere koje bi njih trebale zaštititi. Svima nam je jasno da postoje velike ambivalencije - da je život mnogo kompliciraniji da bi se na njega mogli dati samo jedanostavi odgovori. Mislim da ne trebamo biti pesimistični i predavati se. Ja sam čvrsto uvjeren da je ovaj univerzum moralan i da je u njemu dobota, kao i uvijek prije, od velike važnosti. Istina je jako bitna. Korupcija je jako bitna. Mislim da smo i Vi i ja vidjeli zašto su neke financijske institucije u Tajlandu i Indoneziji propale. U osnovi zbog toga jer su se oglušili o etička pravila. Ja nemam strah od toga da ćemo mi postati nemoralno društvo, svjetsko globalno društvo. Ni jedan poduzetnik neće vam reći da je spreman podržavati povrede ljudskih prava. Zašto? Zato jer ga zabrinjava da bi to ljudi mogli iskoristiti protiv njega. Svatko od nas ima neku vrstu nostalgije za nečim, što nam je bilo tako blizu, što smo stvorili, zapravo za nešto drugo, da smo zaista kreacije transcendentalnog. Dobrota, ljubav, suosjećanje, to nisu samo stvari za mekušce. To je nešto za cim čezne cijeli svijet. I zbog toga mladi ljudi mogu agirati kao mirovna grupa. Mladi ljudi koji to zapravo ne bi morali: oni rade na posebnim mjestima jer vjeruju u dobrotu, jer vjeruju da je moguće oslobodite svijet od siromaštva i rata. Oni sanjaju snove, no svijet u kojem snovi ne bi imali više nikakvog značenja, bio bi užasan. Svijet u kojem Beethowen ne bi više nikom ništa značio, ako bi se samo vodila briga o tome koliko bi se novca moglo dobiti za njegova djela. Užasno bismo osiromašili kad ne bi bilo mjerila i pravila. Kada bi vrijedilo pravilo džungle o preživljavanju, proždrijeti ili biti proždran. Ovo nije idealan svijet koji sebi mnogi od nas preocavaju i žele. Zbog toga se ljudi pozivaju na odgovornost. Na to sam mislio kad sam rekao da u osnovi namam straha: Konačno, znam da ce pobijediti nadmoć dobra. I to je ono što smo sebi uvijek govorili kad smo se borili protiv apartheida. Da je vlada apartheida imala cijelu moć u svojim rukama, to je točno, upravo tako nam se činilo - vojsku, snage sigurnosti, a mi, mi nismo imali mnogo više od moći da svijet molimo za pomoć. Ali čak i tada, kad je najstrašnije tlačenje putem apartheida dostiglo svoj vrhunac, mi smo sebi govorili da ćemo mi pobijediti. Mi ćemo pobijediti jer je dobrota jača od svoje suprotnosti. I zbog toga cijeli svijet, da bi udovoljio svojoj vlastitoj volji, mora biti na strani dobra, na strani vrijednosti prema kojima mnogi od nas teže. Konačno, i naftne tvrtke, na primjer, spoznat ce da je mnogo bolje biti na strani ljudi, na strani pravednosti, slobode, nego puzati pred moćnima. Pred moćnima koji su samo u jednom trenutku povijesti moćni, a onda postaju samo povijesnim figurama i činjenicama.
|
|
|
